Porin za životno djelo Massimu – umjetniku posvećenom publici, emociji i izvrsnosti

 

Porin za životno djelo dodjeljuje se onim umjetnicima koji su svojim trudom, radom, uspjesima i nagradama obilježili hrvatsku glazbu, upisali se u povijest i iznimno doprinijeli kulturi.

Dodjeljuje se onima koji su ostavili trag koji se ne zaboravlja, čiji vokal pamtimo, čije nam se interpretacije urežu zauvijek u sjećanje i koji imaju ono nešto. Odnos s publikom, karizmu, talent koji se rijetko rađa. Jedan od tih bio je i – Massimo.

Upravni odbor Porina, nažalost posthumno, ove godine dodjeljuje Porin za životno djelo upravo njemu, umjetniku posvećenom publici, emociji i izvrsnosti.

Broj glazbenih nagrada Porin koje je osvojio za života, impresivan je, a najviše ih je osvojio u kategoriji „Najbolja muška vokalna izvedba“, njih čak deset. Massimo je zaista bio sjaj u tami, osoba kojeg su kolege cijenile i voljele, a publika mu je bila odana od prvog do zadnjeg, preranog, trenutka.

Dio teksta o Massimu koji donosimo, kaže: „U samo njemu svojstvenoj maniri, gospodski je zahvaljivao na svakoj kupljenoj ulaznici, otpjevanom stihu s njim u glas i pljesku nakon nastupa, a iako bi se na pozornici istinski i potpuno predao interpretaciji koja bi ga potpuno iscrpila, strpljivo je gotovo nakon svakog koncerta upoznavao svoju publiku i slušao njihove dojmove“.

GOTOVO 40 GODINA TRAJE MASSIMOV SJAJ NA HRVATSKOM GLAZBENOM NEBU

Na tisuće kritika, nagrada, posveta, otpjevanih stihova, nebrojeni koncerti, suradnje, karijera vrijedna divljenja, život vrijedan filmskog ostvarenja. A opet, “utjehe nema u riječima”… Nabrajanje njegovih uspjeha, divljenje njegovom beskrajnom talentu, čini se ispraznim, jer bi sve bilo lakše da još jednom možemo čuti taj neponovljiv glas.

Još od Doriana Graya kada je 80-ih započeo njegov glazbeni put jasno je da se u Raši pokraj Labina rodio glazbenik koji će ostati zapamćen. Kao poseban, drugačiji, jedinstven, glasom i pojavom. ”Sjaj u tami”, ”Samo za tvoje oči’, pjesme su koje će do danas ostaviti istinski trag u glazbenim antologijama.

Iako je 90-ih uzeo kratku pauzu, kako je objasnio, u tom razdoblju nisu vladale pozitivne emocije i nije mogao pronaći motivaciju za rad na glazbenoj sceni, njegov jedinstven glazbeni put ubrzo je ponovno krenuo u visine.

Izlazak albuma “Vještina” 2004. godine, a potom dvije godine kasnije i albuma “Vještina II”, uz podršku izdavačke kuće Aquarius Records, imao je za njega posebno značenje. Osim što će još jednom dokazati da svojom pojavom, (virtuoznošću) posebnošću i dubinom interpretacije udahnjuje sasvim nov umjetnički značaj pomno odabranim pjesmama, pronaći će i partnere, prijatelje, suradnike s kojima će svoj glazbeni put ispreplitati do samoga kraja.

Spomenuti albumi su antologije koje se sastoje od Massimovih obrada pjesama “Tajna vještina”, “Stine”, “Gracija”, “Loše vino”, “Mi nismo sami”, “Zagrli me” i mnogih drugih, a oduševljenje njegovom autentičnom interpretacijom tih pjesama publika je pokazala i 15 godina kasnije, u okviru rasprodane turneje “Vještina Boutique”, kojom je Massimo obilježio tu važnu obljetnicu velikog povratka na glazbenu scenu.

Njegovu posvećenost i uvijek iznova težnju k izvrsnosti prepoznavali su i publika, ali i struka, koja mu je priznanje iskazala u više navrata dodjelom nagrade Porin.
Porin je Massimo osvojio tri puta u kategoriji “Najbolja vokalna suradnja”, dva puta u kategoriji “Pjesma godine”, tijekom godina su nagrađeni i njegovi kolege koji su radili na albumima za snimku i aranžman, a pohvaliti se može i Porinom za najbolji kompilacijski album te s dva Porina za “Najbolji album pop glazbe”.

Ali o njegovom posebnom statusu na hrvatskoj glazbenoj sceni najjasnije govori čak 10 nagrada Porin u kategoriji “Najbolja muška vokalna izvedba”.

Iako je nagrade s pažnjom i brigom čuvao, cijenio i kolekcionarski izlagao na njemu važnim mjestima, jasno je isticao da mu je na prvom mjestu njegova publika, njihova kritika i podrška. U samo njemu svojstvenoj maniri, gospodski je zahvaljivao na svakoj kupljenoj ulaznici, otpjevanom stihu s njim u glas i pljesku nakon nastupa, a iako bi se na pozornici istinski i potpuno predao interpretaciji koja bi ga potpuno iscrpila, strpljivo je gotovo nakon svakog koncerta upoznavao svoju publiku i slušao njihove dojmove.

Njegov glas, prepoznatljiv, jedinstven, nezaboravan. I sam bi rekao da ne može ni pozdrav izgovoriti do kraja u telefonskom razgovoru, a da druga strana, znala ga ili ne, već ne odvraća, “to ste vi, Massimo”.

A opet, nećemo ga pamtiti samo po tom talentu pjevačkog virtuoza, već i kao vrsnog gitaristu. Gitaru je Massimo volio čak i više od mikrofona. Desetljećimanakon što je kupio svog prvog ”Gibsona” u Rijeci, svakog je dana odvajao vrijeme za sviranje tog svog najdražeg instrumenta i inzistirao je da uz vrsne glazbenike kojima se okružio i sam da instrumentalni pečat na koncertima, ali i na studijskim snimkama.

Tako je bilo i na izdanjima “Sunce se ponovo rađa”, te albumu “Dodirni me slučajno”, na kojem se između ostalih pjesama na koje je publika sjajno reagirala, našao i hit “Iz jednog pogleda”, koji je, kako je sam izjavljivao, označila “kvantni skok” u njegovoj glazbenoj karijeri. Taj skok donio je i potrebu da se, iako je uvijek iznova isticao svu ljepotu nastupa u intimnijim prostorima koji omogućuju bliži kontakt s publikom, u pratnji svog benda kojeg čine vrsni muzičari, preseli u velike koncertne prostore.

Uz veliki broj koncerata sa svojim bendom koje je održavao tijekom godina, zanimljivo je istaknuti da je povremeno, još od 2010. godine i izdanja albuma “Massimo sings Sinatra” ovaj osebujni glazbenik dobivao brojne pozive i za nastupe na različitim jazz festivalima. Takvim se nastupima rado odazivao, a njegove posebne interpretacije Sinatrinih evergreena u pratnji jazz orkestara, izazivale su oduševljenje publike.

Koncerti u okviru turneje “Vještina Boutique” 2019. godine(,) održani su, prema Massimovoj želji, u intimnijim prostorima kulturnih centara te kazališta, a posebno emotivan doživljaj za Massima je bio povratak na scenu kazališta Gavella u kojem je 2006. baš kao i 2019. godine održao tri koncerta na kojima je, lišena velike koncertne produkcije i aranžmana koje podrazumijeva izvedba s većim bendom, u prvom planu bila njegova moćna vokalna interpretacija. Početkom razdoblja pandemije Massimo je nakon prvog uspješnog singla “Nama se nikud ne žuri”, ostvario još jednu važnu suradnju s autorom Ivanom Dečakom.

Njihov “Mali krug velikih ljudi”, postao je svojevrsna himna tog teškog razdoblja. Čak i u vrijeme pandemije, Massimo je bio jedan od rijetkih glazbenika koji je pred malobrojnom publikom dopuštenom u gledalištu održao niz koncerta, a njegova želja da pred svojom publikom nastupi i u najzahtjevnijim uvjetima, rezultirala je organizacijom prvog pravog hibridnog koncerta u Hrvatskoj. Bio je to koncert u kojem je uživao dozvoljeni broj publike u dvorani Lisinski, a uključivši se u online prijenos i obožavatelji iz cijelog svijeta.

Nakon objave njegove posljednje pjesme Zamisli, interpretacije skladbe Rajka Dujmića koju je virtuozno dovršio Ivan Dečak – Massimo je krajem prošle, 2020. godine održao koncert života – napunio je zagrebačku Arenu. Bila je to kruna njegove karijere, njegov apsolutni trijumf.

Muzika je moj život i moja istina, izjavio je. Razlog da budem tu, pjevao je. Kroz muziku, kroz glazbu, zauvijek će biti tu. Zapamćen kao jedan od najvećih.

 

Lana Čulig, Aquarius Records.

 

 

 

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.