Izgubili smo sposobnost dosađivanja. Je li to problem?

Nekada smo se znali dosađivati. Ležali smo na travi, gledali kroz prozor autobusa, čekali prijatelje bez potrebe da svakih nekoliko minuta provjeravamo što ima novo. Tijekom ljetnih praznika znali smo satima lutati kvartom, sjediti na klupi ili promatrati oblake bez posebnog plana.

Danas prazne trenutke gotovo instinktivno ispunjavamo sadržajem. Čim nastupi tišina, posežemo za mobitelom, otvaramo novu karticu ili uključujemo nešto što će nam zaokupiti pažnju. U procesu smo, čini se, izgubili jednu pomalo zaboravljenu vještinu: sposobnost dosađivanja.

Na prvi pogled to možda ne zvuči kao problem. Uostalom, živimo u vremenu u kojem nam je zabava, informacija i inspiracija dostupna u svakom trenutku. Ipak, upravo nam odsustvo dosade može otkriti nešto važno o načinu na koji danas živimo.

@indira.juratek

ŠTO LI JE UOPĆE DOSADA?

Jeste li se ikada zapitali što je točno dosada i zašto smo se toliko duboko uvjerili da je to loša stvar? I je li u redu dosađivati ​​se? (Spoiler: ne samo da je u redu, nego je poželjno).

Dosada je emocionalno stanje koje nastaje kada nam nedostaje zanimljiva, smislena ili dovoljno poticajna aktivnost te osjećamo želju da budemo uključeni u nešto što će privući našu pažnju.

Psiholozi dosadu opisuju kao neugodno stanje u kojem želimo biti angažirani, ali ne uspijevamo pronaći aktivnost koja bi dovoljno zaokupila našu pažnju.

Mozak voli trenutke kada ne radimo ništa

Kada nismo usredotočeni na zadatak, razgovor ili ekran, naš mozak ne prestaje raditi. Naprotiv.

Neuroznanstvenici govore o tzv. mreži zadanog načina rada mozga (default mode network), sustavu koji postaje posebno aktivan kada se odmaramo, sanjarimo ili lutamo mislima. Upravo tada mozak obrađuje iskustva, povezuje informacije, stvara nove ideje i pomaže nam razumjeti vlastite emocije.

Zato se najbolje ideje često pojave pod tušem, tijekom šetnje ili dok bez posebnog razloga gledamo kroz prozor. Ti trenuci nisu gubitak vremena, oni su prostor u kojem naš unutarnji svijet dobiva priliku javiti nam se.

Dosada i kreativnost imaju više zajedničkog nego što mislimo

Kada je svaki slobodan trenutak unaprijed ispunjen sadržajem, mozak nema potrebu sam stvarati nove veze. Dosada nas, na neki način, prisiljava da postanemo aktivni sudionici vlastitog iskustva. Počinjemo zamišljati, prisjećati se, planirati i povezivati naizgled nepovezane ideje.

Nije slučajno da mnoga djeca upravo iz dosade izmišljaju igre, grade skrovišta ili pronalaze neočekivane načine zabave. Kreativnost često ne nastaje usprkos dosadi, nego upravo zbog nje. Kreativnost je ona sila koja nas spaja s božanskim, s kreacijom svega što jest. Kreativnost je najveća pobuna u postojanju.

@indira.juratek

Zašto nam je danas tako teško biti sami sa svojim mislima?

Problem nije u dosadi samoj. Problem je što nam ona ostavlja prostor da čujemo ono što smo tijekom dana uspješno utišali. Brige koje odgađamo, emocije koje nismo stigli osjetiti, pitanja na koja još nemamo odgovor. Prazan prostor može djelovati neugodno upravo zato što nas vraća nama samima.

Dosada nas suočava s emocijama koje smo odgađali – traži od nas da se nastavimo kretati umjesto da sjedimo u svojim osjećajima.

Možda smo se uvjerili (ili dopustili da nas drugi uvjere) da je dosada loša stvar jer smo naučeni cijeniti sebe na temelju produktivnosti. Cijeli život nam svi govore da se naša vrijednost mjeri time koliko naporno radimo, a ljenčarenje se uvijek kažnjavalo.

Stalna stimulacija ponekad služi kao bijeg od unutarnje tišine. Zato mnogima nije teško ostaviti televizor uključen u pozadini, neprestano provjeravati poruke ili slušati podcast dok obavljaju najjednostavnije zadatke.

O tome koliko digitalni sadržaji oblikuju našu pažnju i način razmišljanja govori i naš intervju s Manfredom Spitzerom, jednim od najpoznatijih europskih neuroznanstvenika. U razgovoru za Budi Dobro upozorava kako digitalni mediji mijenjaju način na koji učimo, pamtimo i doživljavamo svijet. Pročitajte ga ovdje: Digitalni mediji neprijatelji čovjeka? Intervju s Manfredom Spitzerom.

@indira.juratek

Kada smo posljednji put samo čekali?

Većina ljudi više ne provodi ni nekoliko minuta dnevno bez nekog oblika stimulacije. Dok hodamo slušamo podcast. Dok kuhamo gledamo video. Dok čekamo red pregledavamo društvene mreže. Dok se vozimo javnim prijevozom odgovaramo na poruke. Sve je manje trenutaka u kojima jednostavno jesmo.

Nije stoga neobično što se mnogi ljudi osjećaju mentalno iscrpljeno čak i kada fizički nisu umorni. Mozak rijetko dobiva priliku za predah od informacija.

Zato sljedeći put kada vam bude dosadno, nemojte odmah posegnuti za ekranom. Zastanite na trenutak i obratite pozornost na to kamo vam lutaju misli. Tražite li bijeg, avanturu, uzbuđenje, utjehu ili jednostavno malo više prostora za sebe?

Dosada ponekad nije praznina koju treba ispuniti, već poruka koju vrijedi poslušati. Otkrivanje osjećaja ili iskustva za kojim zapravo žudimo može nam pomoći da bolje razumijemo vlastite potrebe i napravimo sljedeći korak koji nam je zaista potreban.

@indira.juratek

Ljeto je idealno vrijeme za ponovno otkrivanje dosade

Dugi dani, sporiji ritam i godišnji odmori prirodno stvaraju više prostora između obveza.

Ne trebamo ispuniti svaki vikend, svaki izlet ni svaki slobodan sat. Neki od najvrjednijih trenutaka ljeta događaju se upravo onda kada nemamo plan, kada sjedimo u hladu, promatramo oblake ili slušamo cvrčke bez potrebe da budemo produktivni.

U kulturi koja neprestano slavi zauzetost, dosada je postala pravi luksuz. Ona nam vraća vrijeme za promatranje, maštanje i jednostavno bivanje.

Takvi trenuci blisko su povezani s praksom mindfulnessa, odnosno svjesne prisutnosti u sadašnjem trenutku. Ako želite naučiti kako razvijati tu vještinu u svakodnevnom životu, pročitajte i naš vodič Mindfulness: što je i kako ga prakticirati?

@indira.juratek

Dosada i terapeutsko ljenčarenje nisu isto, ali imaju nešto zajedničko

U društvu koje cijeni produktivnost, zaposlenost i stalnu aktivnost, čak i odmor često pretvaramo u projekt. Planiramo ga, optimiziramo i ispunjavamo sadržajima.

Zato ne čudi da se posljednjih godina sve više govori o konceptu terapeutske dokolice ili “terapeutskog ljenčarenja”. Ne radi se o pasivnosti ni izbjegavanju obaveza, već o svjesnom dopuštanju sebi da povremeno ne radimo ništa korisno, produktivno ili mjerljivo.

Takvi trenuci stvaraju prostor za opuštanje, mentalni predah i regeneraciju. Upravo o tome pisala sam u tekstu Terapeutsko ljenčarenje: umjetnost opuštanja za mentalno i fizičko zdravlje, u kojem sam istražili zašto je ponekad najzdravija stvar koju možemo učiniti jednostavno stati.

Iako dosada i ljenčarenje nisu isto, oboje nas podsjećaju na važnu činjenicu: ne moramo svaki trenutak ispuniti aktivnošću da bi bio vrijedan.

Za ponijeti sa sobom

Dosada nije znak da nam u životu nešto nedostaje, već upravo suprotno. Ona je prostor između aktivnosti u kojem mozak ima priliku odmoriti, povezati iskustva i stvoriti nešto novo.

Sljedeći put kada posegnete za mobitelom u trenutku tišine, zastanite na nekoliko minuta. Pogledajte kroz prozor, oslušnite zvukove oko sebe ili jednostavno pustite mislima da lutaju. U tom naizgled praznom prostoru često nastaju ideje, uvidi i osjećaj mira za koji tijekom užurbanog dana rijetko ostavljamo mjesta, a koji zapravo čine da budemo dobro sa svime što jest.

 

Foto: Marina Ćosić Trbara

 

Terapeutsko ljenčarenje: Umjetnost opuštanja za mentalno i fizičko zdravlje

Zašto stalno tragamo za novim iskustvima?

Ako vas zanima kako pronaći zdraviji odnos s tehnologijom, preporučujemo i tekst Feng shui i digitalna doziranost: balansiraj svoju tehnološku svijest, u kojem istražujemo kako stvoriti više prostora za mir i prisutnost u digitalnom dobu.

Feng Shui i digitalna doziranost: Balansiraj svoju tehnološku svijest