Porod kao obred prijelaza u majčinstvo

 

Porod kao obred prijelaza u majčinstvo, za one gladne smisla, za one koji traže nešto više

„Ja nisam dobro“. Rekla mi je to jedna nova mama ne skrivajući svoje suze i uzrujanost. “Ne mogu se više pretvarati, ja nisam dobro. Osjećam se tako ranjivo i otvoreno, a drugi me ne razumiju. Ne mogu to sama.”

Zašto je ona sad uzrujana? Njezinom partneru nije jasno, njezinoj okolini nije jasno. Zašto nije sretna? Rodila je zdravu bebu, sve je naizgled na mjestu. Pa opet, ona nije dobro.

U čemu je problem? Teško je uopće pronaći riječi. Većina majki ako ima sreće, dobit će nekoliko poruka ohrabrenja i očekivat ćemo da nastavi „po starom“.

Samo što staro više ne postoji, a smisao rapidno nestaje u rutini i beskonačnom nizu promijenjenih pelena, hranjenja i tješenja.
Zbog toga mnoge majke prati ih onaj osjećaj usamljenosti, nepotpunosti i izgubljenosti u majčinstvu.

Tako sam i ja. Dok nisam, tapkajući u polumraku svojeg prvog postpartuma, naišla na američki primalju Rachelle Garcia Seliga koja govori o porodu kao obredu prijelaza i zašto se majke u današnjem svijetu osjećaju tako dezorijentirano. Oči su mi se zasuzile i osjetila sam takvo olakšanje i prepoznavanje u njezinim riječima. Da majke nisu prepoznate u svojoj ulozi tek je početak priče.

Majčinstvo kao obred prijelaza

Pojam “obred prijelaza” (obred odrastanja ili sazrijevanja, engl. rite of passage) osmislio je belgijski antropolog Arnold van Gennep, a opisuje obilježavanje važnih trenutaka u životu kao što su rođenje, pubertet, vjenčanje ili smrt.

Način na koji danas živimo ne poznaje formalne obrede prijelaza, ali neupitno je da porod zauzima posebno mjesto u našim životima.

Kako god da doživimo iskustvo rađanja, ono će nas promijeniti na načine za koje će nam ponekad trebati godine da sasvim obuhvatimo i integriramo.

U tradicionalnim je društvima pogled na porod daleko više od svojih fizičkih manifestacija. Rachelle Garcia Seliga (Innate traditions) je holistička primalja koja se posvetila istraživanju tradicionalnih načina brige za žene u postpartumu, ali i mapiranju emocionalnih, duševnih i tjelesnih promjena koje prate žensko zdravlje womb to tomb – čitav naš život.

Razne su kulture stoljećima stvarale obrede prijelaza za muškarce. To su bili ispiti snage i izdržljivosti kroz koje su se trebali ogledati s prirodnim silama i pronaći svoje mjesto. Muškarci su morali izmišljati načine da se dokažu, da testiraju svoj ego i izdržljivost.

Za žene su obredi prijelaza sastavni dio naše cikličke prirode. Svaki menstrualni ciklus je jedan krug života i smrti, a porod – inicijacija u majčinstvo jedan je od najvećih ispita.

Rachelle Garcia Seliga proširila je Gennepovu definiciju obreda prijelaza i primijenila ga na rađanje i postajanje majkom. Prema njoj, obred prijelaza sastoji se od događaja – čina inicijacije (porod) s jedne strane, dok nas s druge strane tog iskustva očekuje podrška zajednice i društveno priznanje iskustva koje smo upravo prošli.

Ako je majčinstvo obred prijelaza, ono slijedi tri faze.

Kraj života kakav poznaješ

Prva faza je trudnoća, a ona je ujedno i KRAJ. Kraj zato što da bismo prihvatile nešto novo u svojem životu, nešto moramo i otpustiti. Kako naše tijelo postaje dom za drugu osobu, odričemo se dijela svoje autonomije i udaljavamo od prethodnog identiteta. Stvarnost trudnoće (primjerice, mučnine ili umor) često nas prisili da se odreknemo aktivnosti koje su nas definirale, da promijenimo stil života i posvetimo se unutrašnjim procesima, ali i arhetipski, napuštamo Djevojku i dočekujemo Majku. Nestaje Majka s jednim djetetom i ustupa mjesto Majci s dvoje djece. Promjena i odricanje uvijek su prisutni.

Druga faza je sam PRIJELAZ i to je porod. Nalazimo se između dva svijeta. Zastrašujuće je jer se suočavamo s nepoznatim i osjećamo sile veće od nas samih, dok naše tijelo i duh prolaze intenzivnu i dramatičnu kušnju. Porod je kao uspon na planinu i put je često dug, vijugav, strmovit i nepredviljiv. I bez obzira na podršku onih koji nas okružuju, to je nešto što moramo napraviti same.

Karika koja nedostaje

Treća faza je NOVI POČETAK, integriranje iskustva koje se upravo dogodilo i to je postpartum. Vrijeme kada nam treba podrška naših najbližih: da nas dočekaju na povratku s velikog putovanja, okrijepe na emocionalnoj i tjelesnoj razini i pruže uporište u fazi kad završavamo svoju transformaciju. Zajednica podržava novu majku, a ona im zauzvrat donosi svoje iskustvo. Sa svojeg je putovanja donijela informacije o tome kako će podići sljedeći naraštaj.

I tu je ključ ovoga iskustva.

Za potpuni krug potrebna je ZAJEDNICA i prijelaz nije potpun ako ne postoje svjedoci našem iskustvu, razumijevanje i priznanje da nismo više ista osoba koja smo bile.

Priznanje na način: “Prošla si kroz nešto nevjerojatno. Vidimo te. Shvaćamo da ti više nisi ista osoba. Dođi i podijeli svoje iskustvo s nama.”

Ono što se danas događa jest da izostaje ključna podrška zajednice. Žene i dalje postaju majke, prolaze kroz intenzivne i korjenite promjene, ali u tome ostaju same.

Umjesto priznanja da ih je majčinstvo do srži promijenilo, one ostaju u nekom međuprostoru ili dobivaju kontradiktorne poruke o “povratku na staro”. Umjesto da otkriju novu snagu kroz moćno iskustvo koje su upravo prošle, one su zbunjene i izgubljene u svojoj novoj ulozi za koju ih nitko nije pripremio.

U odnosu prema trudnoći, porodu i majčinstvu nedostaje nam poštovanja, razumijevanja pa i, usudim se reći – svetosti.

Ako postoji nešto što u našem životu ne funkcionira, to će tinjati i planuti u razdoblju trudnoće i postpartuma. Na osobnom planu, u našim vezama, u načinu na koji živimo svoj život. To je poziv da riješimo potisnute i nerazriješene stvari, da učinimo svoj život potpunijim i održivijim.

Počnimo od sebe

Da, naše društvo ne cijeni ono što radimo, ali zapitajte se, koliko same cijenimo svoju ulogu? Koliko poštujemo same sebe?
Jeste li se osjećale kao da ne pridonosite jer ste kao trudnice morale više odmarati? Koliko ste puta rekle da “niste ništa radile” kad ste cijeli dan provele kod kuće s djetetom? Othranjivanje djeteta je zadatak koji ponekad zahtijeva svu našu snagu i pozornost. I to nije nešto što možemo same.

Ako do sad niste imale svoju zajednicu, obitelj, pleme, svoje ljude koji će vas podržati bez obzira na sve, trudnoća je pravo vrijeme da izgradite svoj krug podrške.

Postpartum nije sindrom, to je vrijeme nakon poroda koje nam je potrebno za oporavak i ponovno pronalaženje sebe. Način na koji o nama skrbe kroz ovo osjetljivo razdoblje ima direktan utjecaj na to kako ćemo se oporaviti – tjelesno, emocionalno i duševno.

Počnimo od sebe, tako što ćemo prepoznati koliko je vrijedan majčinski posao i pozvati svoju okolinu da nas u tome podrži.

I da se vratim na početak, ono razumijevanje s beskonačnim olakšanjem je jedan od razloga zašto sam uopće krenula ovim putem kao doula. Zato sam tu riječ htjela podijeliti dalje za one gladne smisla, za one koje traže više značenja u svemu, nadam se da ste barem tračak pronašle ovdje.

Ako ste se ikad kao majka osjećali nevidljivo, onda morate pogledati ovaj video:

„Ako smo zabrinuti za zdravlje Zemlje, ako smo zabrinuti za zdravlje djece, onda se MORAMO pobrinuti za majke.“
– Rachelle Garcia Seliga

Ovaj intervju je originalno snimljen za virtualni skup Oporavak nakon poroda, ali u svjetlu nedavnih događanja, odlučile smo ovaj video podijeliti i javno jer vjerujemo da je to poruka koju sad trebaju čuti sve mame: u izolaciji, nakon potresa, one koje su stajale na hladnoći sa svojom bebom, sve mi koje ne znamo što nam donosi sutra.

Razgovor je snimljen neposredno prije pandemije, ali na mnogo načina teme o kojima smo govorile važnije su nego ikad.

Ako vas zanima više

Ako je ovaj intervju u vama probudio želju da čujete još, prijavite se još danas na virtualni skup Oporavak nakon poroda jer smo upravo započele! S nama je još 7 sugovornica s kojima smo u dubinu prošle teme oporavka nakon poroda.

Rachelle Garcia Seliga skupa s još 7 ovdašnjih žena sudjelovat će na online skupu. Skup se odvija u zatvorenoj Facebook grupi gdje ćemo od 1. do 8.4.2020. svaki dan objaviti po jedan video na temu kako se holistički iscijeliti nakon poroda. Sadržaj će ostati dostupan 3 mjeseca.

8 žena – doula, primalja, psihologinja, fizioterapeutkinja i nutricionistica podijelit će svoje iskustvo i savjete kako se oporaviti nakon poroda i bit će dostupne u grupi za vrijeme skupa. Razgovarat ćemo o:
– Oporavku i seksualnosti nakon poroda
– Najčešćim poteškoćama koje ostaju nakon poroda, a ne bi trebale
– Hormonima, prehrani i zdravlju žene
– Majčinstvu kao obredu prijelaza
– Tome što svaka žena mora napraviti za sebe (čak i ako je davno rodila)
– Babinju kao predivnom iskustvu
– Oporavku nakon carskog reza
– Liječenju emotivne traume (jer oporavak nije samo fizički).

Prijave su otvorene. (www.lele.hr/oporavak)

 

Jasmina Brković

– Kao doula podržavam žene na njihovom putu u majčinstvo. Zadivljuje me vidjeti kako se transformiraju i postaju snažnije kroz iskustvo poroda, uče i stasaju skupa sa svojim bebama.

 

Izvor: lele.hr

Foto: Unsplash, Pexels