Važnost osobnih granica u roditeljstvu – kako naučiti sebe i djecu postaviti i poštovati osobne granice!

 

Što su uopće osobne granice i čemu služe? Jeste li svjesni svojih i tuđih osobnih granica? Kako pokazujete vlastite granice u odnosu s djetetom, a kako poštujete djetetove? Zdrave i jasne osobne granice i njihovo međusobno poštivanje su važni za skladne i ispunjujuće obiteljske odnose.

Danas se puno priča o osobnim granicama. Najčešće u kontekstu kako se zauzeti za sebe i kako reći ne. No tematika osobnih granica je puno dublja i potiče nas na razmišljanje o tome kako se odnosimo prema sebi i drugima te kakve odnose želimo i kako ih možemo postići. U odnosu između roditelja i djeteta uloga osobnih granica je posebno značajna jer će se ona preslikati na sve buduće odnose djece.

Osobne granice možemo shvatiti kao liniju između sebe i drugih. Ta linija je nekada čvrsta i debela, nekada tanka i isprekidana, a u nekim odnosima je uopće nema. Neki od nas je postavljaju preblizu sebi i time ugrožavaju svoj osobni prostor, a neki daleko od sebe i time otežavaju povezivanje s drugima. Ključno je naći to mjesto ravnoteže gdje imamo dovoljno osobne slobode, a ujedno dopuštamo drugima da nam se približe.

Osobnim granicama pokazujemo svijetu kako želimo da se ponašaju prema nama kao osobi s vlastitim emocijama, mislima, stavovima i uvjerenjima. Kaže se da je naša osobna moć jaka koliko su jake naše granice. Trebamo ih čuvati i njegovati jer su to granice našeg unutarnjeg svijeta unutar kojeg smo slobodni, autentični i sigurni. Kako bi ih mogli čuvati, moramo ih biti svjesni. Lakše je postaviti osobne granice ako smo potpuno svjesni svog osobnog prostora, kako on izgleda i što nam on znači.

Redovito voditi brigu o svom unutarnjem svijetu te znati kako postaviti zdravu i odgovarajuću osobnu granicu u odnosima jedna je od životnih vještina koja je neophodna za smiren, sretan i uravnotežen život te ispunjujuće odnose s prijateljima i obitelji. Važno je te vještine prenijeti i na svoju djecu, kao i uvijek prvenstveno vlastitim primjerom.

Osvijestite vlastite osobne granice

Kako bi uopće mogli osvijestiti svoje osobne granice, moramo prvo osvijestiti tko smo mi i kako izgleda naš unutarnji svijet. Ako ste dugo živjeli zadovoljavajući potrebe drugih ili u skladu s tuđim očekivanjima, ovaj korak će iziskivati hrabrost da si pogledate duuuuboku u oči i pitate: Tko sam? Što želim?

Oživljavanje unutarnjeg svijeta započinjemo okretanjem fokusa na sebe, postajemo svjesniji što mislimo i osjećamo, obraćamo pažnju na ono što vjerujemo i trebamo. Svjesni smo sebe, svojih prednosti i nedostataka, prihvaćamo se takvi kakvi jesmo i slobodno se izražavamo. Donosimo vlastite izbore i prioritete, znamo kamo težimo i što nas pokreće. Postajemo potpuno odgovorni za sebe, svoje postupke i obaveze, znamo donositi odluke koje su dobre i zdrave za nas, vjerujemo u sebe te se brinemo za sebe svaki dan.

Ako nas sve guši i davi, pod stresom smo i pritiskom, preplavljeni zahtjevima i očekivanjima drugih i ne osjećamo se svoji, tada je vrijeme za veliko čišćenje vlastitog osobnog prostora i postavljanja jasnih granica. Kada jednom odlučimo napraviti veliko čišćenje u svom životu, obično počinjemo identificiranjem stvari, situacija i ljudi kojima ćemo reći NE! Kada ispraznimo sve ono što nam ne treba, ne želimo i ne čini nam dobro, oslobodi se prostor koji možemo popuniti s aktivnostima, iskustvima i ljudima koje želimo, trebamo i volimo.

Nakon dužeg vremena života bez granica ili sa slabim granicama, treba nam neko vrijeme za povratak u ravnotežu kako bi preuzeli odgovornost za sebe, svoje vrijeme i svoje obaveze. U tome nam pomaže osvijestiti koje emocije i misli su moje, a koje tuđe, osvijestiti što želim, a što ne želim, što trebam, a što ne trebam, što moram, a što ne moram. Također je važno osvijestiti koje ponašanje drugih nam nije prihvatljivo jer ne poštuje naše granice te koji odnosi nam štete i zašto.

Kada raščistimo svoj unutarnji svijet, granice će postati jasnije i jače te ćemo ih lakše moći pokazati i braniti ako je potrebno. Imajmo na umu kako u bliskim odnosima ne smijemo prestati njegovati svoj unutarnji svijet i iskazivati svoje granice dok se istovremeno učimo kako podržavati unutarnji svijet i poštovati granice druge osobe. Kako u odnosu raste povjerenje, tako smo spremniji omekšati granice i pustiti osobu u svoj unutarnji prostor bez straha da ćemo izgubiti sebe.

Razvoj osobnih granica u djetinjstvu

Jedna od uloga roditelja je pružiti podršku djeci u razvoju vlastitog smirenog, uravnoteženog i podržavajućeg unutarnjeg svijeta. To uključuje naučiti ih kako postaviti osobne granice, prepoznati i poštovati tuđe te se bez straha povezivati s drugima. Pri tome treba jasno naglasiti sljedeće: Ako ne poštujemo nečije osobne granice, ne možemo očekivati da ta osoba poštuje naše. Isto vrijedi u slučaju ako jasno ne iskažemo svoje osobne granice.

Dijete prvo nauči fizičke granice koje su jasne i opipljive kao što su granica između sebe i mame, granica između svojeg tijela i drugih, razliku između što je moje, a što je tvoje. Ostale granice neko duže vrijeme, ako ne i cijeli život ostaju mutne i neprepoznate. To su obično granice između mojih i tuđih misli i uvjerenja, granica između mojih i tuđih emocija i raspoloženja, granica između vremena za sebe i vremena za druge, granica između svojih i tuđih potreba, itd. Razmislite malo koje bi mogle biti posljedice ako dijete to ne savlada u svom odnosu s roditeljima nego preuzme sve od roditelja kao svoje i na tome zasniva svoj unutarnji svijet.

Naravno, kako dijete raste tako uči o sebi i polako postavlja svoje osobne granice, netko prije netko kasnije. Moja mlađa kćer je s 18 mjeseci imala osobne granice vezano uz oblačenje za vrtić. Na svu sreću, brzo sam ih prihvatila i naučila poštovati. Oduvijek je znala što želi obući i pokazati što želi jesti. Nije imala problema s donošenjem odluka od najranije dobi. Brzo me je naučila kako uvažavati njezine osjećaje i misli te poštovati osobne granice jer je to bilo jedino što je pomagalo u intenzivnim emotivnim situacijama kojih je bilo poprilično.

Starija kćer je osobne granice intenzivnije počela postavljati tek oko 10 godine, u fazi tzv. predpuberteta. Prva faza je bila ne za sve što mama kaže. Moje granice u to doba nisu baš postojale tako da je u našem odnosu nastao potpuni kaos, puno suza, ljutnje i frustracije s obje strane. Trebalo je neko duže vrijeme da obje osvijestimo vlastite granice te ih naučimo konstruktivno iskomunicirati, Nakon toga je međusobno poštivanje granica postalo jednostavno i spontano.

Osobne granice u tinejdžerskoj dobi

Pubertet je razdoblje najintenzivnijeg razvoja unutarnjeg svijeta i razdoblje odvajanja od roditelja. To je doba kada se tinejdžer treba osamostaliti te naučiti postaviti i obraniti granice prema roditeljima, nastavnicima i vršnjacima. Želite li da se vaše dijete zna zauzeti za sebe kasnije u životu, prigrlite tu značajku puberteta kao važnu i krucijalnu za djetetov razvoj. Dopustite mu da izrazi sebe i bori se za sebe. Naravno, naučiti ga kako da to čini poštivajući druge i njihove granice.

Ako ste tijekom roditeljstva izgubili osobne granice u odnosu s djecom, doba puberteta je svakako trenutak kada trebate naučiti postaviti i poštovati vlastite granice. Naime, nekada sami pregazimo svoje granice i onda za to optužujemo druge. Također, tada u prvi plan dolazi kako poštovati tuđe granice odnosno ostaviti tinejdžerima dovoljno osobnog prostora za samostalnost i razvoj. Roditelji trebaju podržati tinejdžera u procesu odvajanja s povjerenjem i ljubavlju.

U odnosu roditelja i tinejdžera pomaže ako razlikujemo svoje emocije od djetetovih, svoje misli i uvjerenja od djetetovih, svoja očekivanja od djetetovog,… Ako u odnosu nema zdravih granica i roditelj često nameće svoje misli, emocije i uvjerenja djetetu, tinejdžeru će biti teže znati raspoznati što je autentično njegovo. Zato ponekad tinejdžer treba prostora i vremena za sebe. Fizička odvojenost od roditelja olakšava nužan korak emocionalno-mentalnog odvajanja.

Izazovi u odnosu s djecom

Kada bi svi bili svjesniji vlastitih i tuđih osobnih granica, manje bi povrjeđivali jedni druge. Naime, izazivanje negativnih emocija u odnosu je često povezano s prelaženjem osobnih granica kojih nismo ni svjesni. Stalnim nepoštivanjem tuđih granica odnosno tuđih stavova, misli i emocija, izazivamo negativne emocije kod druge osobe. Isto tako, kada nas nečije ponašanje povrijedi, potrebno je jasno iskomunicirali vlastite granice. Ako uspijete izraziti svoje osobne granice i druga osoba ih počne poštovati, tada odnos napreduje i raste.

Poseban izazov nam obično predstavljaju slabe granice u odnosu s djecom. Obično dajemo previše i naše davanje nije u skladu s djetetovom dobi. Predugo pružamo pomoć u situacijama koje mogu sami odraditi te predugo mislimo na njihove obaveze umjesto da ih naučimo kako preuzeti odgovornost za njih. Treba postaviti jasne granice između roditeljske odgovornosti koja se s djetetovom dobi smanjuje i djetetove odgovornosti koja s dobi raste. To je jedini način na koji će dijete kroz vlastite pokušaje i pogreške naučiti brinuti o sebi i svojim obavezama.

U izazovnim odnosima si postavljamo sljedeća pitanja: jesu li naše granice zdrave, znamo li ih iskazati i poštujemo li mi granice druge osobe. Postoje dvije krajnosti kod nezdravih granica. Jedan primjer su nepostojeće osobne granice. Tada se osobni prostor smanji na najmanju moguću mjeru te s vremenom osoba više ne zna tko je i što joj je važno. Drugim riječima, izgubi sebe.

To se često dogodi s majkama male djece koje se potpuno fokusiraju na potrebe djeteta pritom zaboravljajući na sebe i svoje potrebe. Ako takve situacije dugo potraju, osoba potroši svu svoju energiju na udovoljavanje drugih i vrlo malo energije joj ostaje za brigu o svojem unutarnjem svijetu. Poznata rečenica: Nemam vremena za sebe!

Drugi primjer je kada se nečije osobne granice dugo krše. Tada nestaje povjerenje te se osoba brani podizanjem zida kroz koji ništa ne dopire i komunikacija postaje nemoguća. To se često događa u odnosu roditelja i tinejdžera. Ako iskazivanje granica i pružanje otpora tinejdžera ne daje rezultate, on odustaje i gradi zid kako bi očuvao svoj unutarnji svijet. Kada se povjerenje povrati i odnos vrati u ravnotežu, granice postaju mekše i protočne u oba smjera.

Dakle, u svim odnosima, a pogotovo obiteljskim, važno je znati iskazati vlastite granice na prihvatljiv i razumljiv način te izgovarati svoje želje i potrebe jasno i konkretno. Voljeti sebe znači dopustiti si prostora biti ono što jesmo i brinuti se za sebe u svakom trenutku. Voljeti drugoga znači ostaviti mu prostora za istraživanje i otkrivanje tko je i u što vjeruje te mu dopustiti postaviti zdrave osobne granice prema nama i poštovati ih.

Ohrabrivanjem djece u procesu izražavanja vlastitih misli, osjećaja, stavova, osobnih granica i pogleda na svijet pred nama ili drugima možemo biti sigurni da će naučeno znati kasnije primijeniti u poslovnom okruženju, braku i u odnosu s vlastitom djecom.

Ako vas zanima više tema o roditeljstvu posjetite našu rubriku SVJESNO RODITELJSTVO. 

 

Lana Horvat Dmitrović

– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije (www.teach2heal.com.hr)

 

Foto: Unsplash, Pexels