4 feel-good knjige koje možete čitati na morskim plažama

Ima dana koje bismo najradije prespavali, ima situacija i iskustava koje bismo apsolutno izbjegli da možemo, ali živimo u svijetu dualnosti koji nam „servira“ dobro i loše, ugodno i neugodno, uspone i padove i preostaje nam samo pronaći načine kako se što bolje nositi s izazovima koje život postavlja pred nas.

Ponekad će upravo neko dobro štivo biti ono što će donijeti opuštanje, utjehu, zrnce nade ili savjet kako prebroditi nepovoljne okolnosti ili izvući maksimum za sebe iz neke situacije. U nastavku vam donosimo preporuke četiri knjige koje će vam popraviti raspoloženje, izmamiti osmijeh na lice, ali i dati vrijedne savjete kako što mudrije odigrati svoje životne karte.

4 feel-good knjige koje možete čitati na morskim plažama

KNJIGA UTJEHE, Matt Haig
Vorto Palabra, 2022.
Prijevod: Lidija Lebinec i Božica Lebinec

Izgled nije vrijedan toliko da prestanete jesti tjesteninu, poručuje u svojoj „Knjizi utjehe“ britanski pisac i novinar Matt Haig. Ovo je samo jedno od promišljanja koje autor dijeli s čitateljem u želji da ga podsjeti da se sreća zapravo krije u malim, svakodnevnim stvarima i ritualima, odnosno u onome što nazivamo „sitnim radostima“. Svjestan parole „brže, više, jače“ koje nam društvo već desetljećima nameće kao ispravan pogled na život i pristup svemu što radimo, M. Haig nas, s puno empatije i razumijevanja, poziva na povratak svojoj ljudskosti. Možda su digitalizacija i automatizacija svih mogućih vrsta poslovanja dobra stvar, ali kad je u pitanju čovjek onda se sabijanje svakog pojedinca u iste okvire i svojevrsna „robotizacija“ čovječanstva ne čini kao najmudrija ideja. Ljudska priroda je naprosto presložena da bi ju se upisalo u matematičke algoritme. Upravo zato što društveni trendovi idu u smjeru i ritmu suprotnome od onih koji prirodno pogoduju dobrobiti čovjeka, sve više ljudi pati od tjeskobe i napetosti najrazličitijeg intenziteta. I sam Haig je prošao kroz iskustvo depresije o čemu i piše u svojim knjigama. Ovu je koncipirao na način da se može čitati od početka, od kraja ili iz sredine. A može i ulomak po ulomak jer svaki od njih sadrži misli, meditacije, popise, primjere stvari ili aktivnosti koje nam mogu olakšati život u teškim vremenima. Mogu nas naprosto utješiti i dati nam za pravo što odmaramo, tugujemo, ljenčarimo ili bilo što drugo što nas ne čini superjunakom ili savršeno učinkovitim primjerkom ljudske vrste jer život nije sportska arena niti antičko borilište.

Ne morate stalno raditi neke stvari. Ili postizati neke stvari. Ne morate produktivno provoditi svoje slobodno vrijeme. Ne morate vježbati Tai Chi ili biti „sam svoj majstor“ ili peći kruh. Ponekad možete jednostavno biti i osjećati stvari, gurati dalje, jesti grickalice i opstati, a to je više nego dovoljno.

Bez obzira na naslov koji sugerira čitanje ove knjige u trenucima kad nam je potrebna utjeha, ona je zapravo ugodno štivo u bilo kojem trenutku opuštanja ili kad nam u životu ide sasvim dobro. Podsjetit će nas da mnoge ili bar neke stvari radimo dobro i zato se osjećamo dobro, učvrstit će nas u pozitivnim navikama, podsjetiti što još možemo učiniti za sebe, kako si ugoditi tako da se uopće ne dovedemo u situaciju sagorijevanja. I što je najvažnije, podsjeća nas da je i patnja dio života kao i to da poslije kiše dolazi sunce, ali i da smo mi ti koji možemo razgrnuti oblake.

Rastemo kroz teška razdoblja. Rast je promjena. Kad je sve lako, nemamo razloga za mijenjanje. Najbolniji trenuci u životu proširuju nam vidike. A kad bol ode, ostaje prostor. Prostor koji možemo ispuniti samim životom.

BUDI KAO COCO CHANEL, Aurèlie Godefroy
V.B.Z., 2023.
Prijevod: Sandra Karić

Gabrielle Chanel, poznatija kao Coco, svojim prepoznatljivim dizajnerskim potpisom napravila je revoluciju u odijevanju žena, ali je ostala poznata i po svojoj osebujnoj osobnosti. Francuska novinarka Aurèlie Godefroy napisala je svojevrsnu biografiju slavne Coco na način da je činjenice iz njezinog života i njezin životni put iskoristila kao primjere iz kojih možemo učiti o postizanju uspjeha, iskorištavanju pruženih i stvaranju novih prilika koje će nas dovesti do onoga što želimo.

Zabrinutost se uvijek odnosi na budućnost, ali ono što nas stvarno brine naša je sposobnost suočavanja s tom budućnošću, bez obzira na to o kojem području našeg života je riječ: osobnom, profesionalnom, obiteljskom i dr. Zamišljamo najgore moguće scenarije, misleći pritom da se nećemo moći nositi s onim što nas je snašlo. Zbog toga smo zabrinuti, kao da će to pridonijeti boljem ishodu. A takvo razmišljanje nas, prije svega, ometa i iscrpljuje. Zapravo, postoje samo dvije vrste zabrinutosti: ona na koju možemo utjecati i ona koja je izvan naše kontrole. Moramo dakle naučiti kako se osloboditi takvog načina razmišljanja. Što bolje upoznajemo svoje kvalitete i što više vjerujemo da smo sposobni nositi se s različitim situacijama u životu, manje ćemo vremena provoditi brinući se jer znamo da ćemo već nekako pronaći način kako da se borimo s onim problemima koji ne možemo izbjeći. Nemojte se previše baviti scenarijima budućnosti kako ne biste na njih potrošili svu emocionalnu energiju. Ne moramo živjeti u strahu od budućnosti. Živjeti u sadašnjem trenutku daleko je bolje: posla ionako ima dovoljno!

Coco Chanel provela je djetinjstvo u bijedi i neprekidnom seljenju. Nakon ranog gubitka majke otac ju je ostavio u samostanskom sirotištu i zauvijek napustio. Šanse da jednoga dana postane bogata i slavna bile su ravne nuli, ali ona je svojim primjerom pokazala što znači „iz minimuma izvući maksimum“.

A. Godefroy ne dokida životnost modne dive već iznosi sve njene proturječnosti i time je čini autentičnom. Uvažava njen talent i karizmu, ali ne prikriva ni njenu sklonost čangrizavosti ili osjećaj usamljenosti. Prikazujući je realistično jasno prenosi poruku da ne postoji savršen život i da ćemo uvijek platiti cijenu svojih izbora, ali i podsjeća na činjenicu da samim time što smo došli na ovaj svijet možemo puno (na)učiti iz svojih iskustava i aktivno djelovati da proživimo smislen i ispunjen život u duhu poznate izjave Coco Chanel da želi biti ono što će se tek dogoditi.

ŠVEDSKO UMIJEĆE DOBROG STARENJA, Margareta Magnusson
Egmont, 2024.
Prijevod: Dijana Štambak

Kada se netko primi pisanja knjige u osamdesetima onda je za pretpostaviti da ima nešto mudroga za reći. Dizajnericu i slikaricu Margaretu Magnusson u dobi od 85 godina proslavio je bestseler “Nježno umijeće švedskog čišćenja prije smrti” u kojem opisuje švedski običaj čišćenja prije smrti koji ljudi u poznim godinama prakticiraju kako bi se riješili nagomilanih materijalnih stvari i time olakšali posao djeci i unucima jednom kad ih više ne bude. Ideja koja stoji iza ovog običaja je, poručuje autorica, da ne bismo trebali ostaviti brdo smeća za sobom koje će naši voljeni morati čistiti nakon što mi umremo. Nakon što je ovom knjigom privukla pažnju medija iz cijeloga svijeta i podijelila s njima kako se čisti kuća prije smrti odlučila je napisati još jednu u kojoj nudi savjete kako dobro stariti. U njoj se također dotiče rituala čišćenja za sobom, ali i osvrće na to kako si pozne godine možemo učiniti ispunjenima, ugodnima, odnosno kvalitetnijima u svakom smislu.

Kad navršite osamdesetu, važno je imati pravu vrstu bora. Ipak, još je važnije početi se smijati dovoljno rano kako biste više vremena potrošili na smijeh nego na mrštenje. Ako vam bore budu okrenute prema gore, nećete izgledati samo staro, nego sretno.

Neki od savjeta su vrlo jednostavni i lako primjenjivi, a za druge je potrebno nešto više truda. Štoviše, neke navike je dobro izgraditi u ranijim fazama života dok smo mlađi, a onda ih zadržati i u starosti. M. Magnusson nas podsjeća na naizgled male i svakodnevne stvari poput poput kockice čokolade ili druženja s prijateljima, a koji su iznimno važni za subjektivni osjećaj sreće. Također, ističe jednu važnu ljudsku potrebu, a to je ona za smislom i osjećajem korisnosti. Čini se da sa starenjem postaje teže zadovoljiti je, ali uvijek postoji način da se nešto učini po tom pitanju. M. Magnusson progovora iz vlastitog životnog iskustva i zato ono što piše odiše autentičnošću te prikazuje treću dob kao razdoblje koje nam donosi opuštanje, spokoj i uživanje u malim stvarima koje život čine lijepim ako smo se za nju dobro pripremili. Upravo to je razlog zbog kojeg ovu knjigu treba pročitati u „mlađim“ godinama.

Dakle, kako zadržati mlade ljude oko sebe? Postoji jedno važno pravilo – odnosite se prema njima onako kako želite da se oni odnose prema vama. Znam da sam to već negdje čula, i istina je. Nemojte im pričati o svom bolnom koljenu još jednom. Nemojte im izazivati osjećaj krivnje jer vas ne nazivaju dovoljno često. Samo im postavljajte pitanja. Slušajte ih. Djelujte zainteresirano, čak i ako niste zainteresirani. Dajte im jesti i recite im neka uživaju u svojim životima.

ZAŠTO SU FRANCUSKINJE MLADE I U PEDESETIMA, Mylène Desclaux
V.B.Z., 2021.
Prijevod: Sandra Karić

Francuskinja Mylène Desclaux pokrenula je blog Happyquinqua.com iz kojeg je nastala knjiga o „mladim pedesetogodišnjakinjama“ u kojoj iznosi iskustva svojih prijateljica i svoje osobno o tome kako danas žive žene u pedesetima. Na humorističan način osvrće se na sve dobre i manje dobre datosti i prilike koje su prisutne u ovom desetljeću života i kako iz svega toga izvući najbolje za sebe.

Autorica je svoj pedeseti rođendan proslavila kao nezaposlena žena, majka odrasle djece koja u tom trenutku nije bila u ljubavnoj vezi. Osjećala se usamljenom i kao da joj život gubi svrhu. Međutim, odlučila je da se neće opterećivati godinama već se usmjeriti na to kako svaki dan koji je pred njom što kvalitetnije proživjeti. M. Desclaux ističe da ta posvećenost kvalitetnom življenju ne bi trebala uključivati ponašanja koja se pripisuju tzv. krizi srednjih godina, a manifestiraju kao pokušaj proživljavanja druge mladosti već mudrim korištenjem svega onoga što nas i u pedesetima može održati vitalnima poput brige o prehrani, redovitom vježbanju ili rekreativnom bavljenju nekim sportom. Tome dodaje i sve ono što nam tržište prirodnih preparata, kozmetike pa čak i estetske kirurgije može ponuditi pri čemu naglašava umjerenost u ovom posljednjem džokeru iz rukava.

Vaši glavni životni izbori već su odavno doneseni. Imali ste djecu ili niste, još uvijek ste u vezi ili niste. U pedesetima, što god da ste napravili od života, karte se ponovno dijele. Naravno, bolje je ako su vam u sezoni 1. karte bile dobre. Ali nemojte zaboraviti da sezona 2. još više obećava. Između te dvije sezone nalazi se nužna komora za dekompresiju u koju ćete staviti sve ono što želite: vrijeme, slobodu, veselje, neka iskustva zbog kojih ćete se praviti da žalite, a zapravo će vam biti korisna i pokazat će vam put.

Upravo zato što je jedno značajno i intenzivno razdoblje života prošlo, pedesetogodišnjaci nerijetko ponovno imaju više vremena za posvetiti se sebi. Iza njih je izgradnja karijere, još uvijek dobar ili propali brak, odrasla djeca i vrijedno životno iskustvo. Upravo pogrešne procjene i odluke, propuštene prilike i okolnosti zbog kojih žale postaju dobra podloga za osvještavanje vlastitih prioriteta i preslagivanje života. Pišući o zdravlju, obitelji, prijateljima, ljubavi i seksu u pedesetima M. Desclaux savjetuje kako pronaći ravnotežu između onoga što treba otpustiti i onoga ćemu se treba posvetiti u desetljeću u kojem je, unatoč nagovještajima treće životne dobi, još uvijek moguće osjećati se mladima.

Foto: Freepik, PR