Namjere i osam svjetovnih vjetrova

U budističkom učenju osam svjetovnih vjetrova predstavlja četiri para iskustava koja neprestano oblikuju naš život: ugodu i neugodu, dobitak i gubitak, pohvalu i pokudu te dobru i lošu reputaciju. Problem nastaje kada uz te promjenjive okolnosti vežemo vlastitu vrijednost, sreću i osjećaj sigurnosti. Umjesto usmjerenosti isključivo na rezultate, ovo učenje poziva nas da pažnju vratimo na svoje namjere i način na koji djelujemo.

Jedno od najkorisnijih učenja koje znam i za koje smatram da se prerijetko pojavljuje u modernim razgovorima o osobnom razvoju jest učenje o osam svjetovnih vjetrova.

Učenje prvenstveno služi kako bi kategoriziralo iskustvo promjene. Svi znamo, barem racionalno, da je sve oko nas podložno promjeni. Međutim, neke promjene podnosimo puno teže od drugih.

Važno je naglasiti da ovo što ću navesti nisu jedine promjene u životu, nego promjene koje najčešće određuju naše raspoloženje i ponašanje.

Osam svjetovnih vjetrova: četiri suprotnosti koje oblikuju naše iskustvo

Kad govorimo o osam svjetovnih vjetrova, govorimo o četiri para suprotnih pojava:

Ugoda – neugoda

Dobitak – gubitak

Pohvala – pokuda

Slava/dobra reputacija – loša reputacija

Svaka od ovih pojava konstantno se mijenja. I zato nam nijedna ne može osigurati radost niti odrediti vrijednost. Pročitajmo to ponovno.

Zapravo, velik dio patnje koju osjećamo proizlazi upravo iz činjenice da stalno pokušavamo izbjeći jednu stranu tablice i osigurati da je druga strana prisutna – što je nemoguće.

Potraga za onim što je po prirodi prolazno

Mnogo toga činimo kako bismo postigli određeni rezultat. Želimo pronaći radost, zadovoljstvo ili našu vlastitu posebnost u ugodi, dobitku, pohvali ili dobroj reputaciji. Učenje o osam svjetovnih vjetrova ukazuje na to da nas nijedan od tih ishoda ne može trajno zadovoljiti jer su po svojoj prirodi promjenjivi. Oni zaista jesu kao vjetrovi. Nekad pušu u jednom smjeru, nekada u drugom, nekada je zatišje… ali uvijek je promjena. Nije mudro osloniti svoju radost na nešto što se nužno mijenja, koliko god nam u određenom trenutku donosilo ugodu.

S druge strane, mnogo toga činimo i kako bismo izbjegli neugodu, gubitak, pokudu ili lošu reputaciju. No nijedna od tih pojava ne određuje našu stvarnu vrijednost. Zapravo, sama neugoda, gubitak, pokuda ili loša reputacija nije ono što nas najviše boli. Najtežu bol osjetimo kad zbog njihove prisutnosti izvedemo zaključak o sebi – da smo manje vrijedni, loši ili da s nama nešto nije u redu.

Ali kako bi nešto što se neprestano mijenja moglo definirati tko smo?

Namjere: Od kraja puta prema početku

Ako nije mudro graditi život oko ishoda, onda se prirodno postavlja pitanje: oko čega ga graditi?

Zadnje odlomke započeli smo naglaskom na ideji da nešto činimo. Sa željom da dođemo do određenog rezultata. Rezultata koji nas nikad ne ispuni i ne zadovolji koliko bismo htjeli. Ali otvara nove horizonte i nove vrhove koje moramo osvojiti kako bismo ponovno osjetili taj trenutak sreće, posebnosti, smisla… Zato naše traženje nikad ne prestaje. Zato naše iščekivanje nikad ne prestaje. I zato naš nemir – onaj suptilni, duboki, rijetko primjetljivi nemir – nikad ne prestaje.

Zbog toga mudri ljudi pozivaju da usmjerimo pažnju na namjere, tj. na razlog zašto nešto činimo. Kao što smo već rekli u tekstu o meditaciji i odricanju, Buddha naglašava tri zdrave namjere: ljubav – odnosno blagonaklonost, zatim suosjećanje i odricanje.

Zašto smo pozvani usidriti pažnju u namjere? Ako pri djelovanju već volimo, ako smo već u kontaktu sa suosjećanjem i već ne potražujemo dugotrajnu radost i našu vrijednost vani – tada više ne djelujemo iz uvjerenja da nam nešto bitno nedostaje. I zato od posljedica svojih djela ne očekujemo ono što nam one ne mogu pružiti – trajnu radost, trajnu sigurnost i trajni identitet.

Na kraju nam ostaje dati svijetu ono najbolje što imamo.

Kad cilj više nije cilj

Poslužimo se primjerom u idealnom i maksimalno pojednostavljenom scenariju: ako osoba istinski voli kuhati i uživa u kuhanju, veliku radost pričinjavat će joj mogućnost da istražuje razne kombinacije namirnica, smišlja nove recepte i kuha za svoje bližnje. Ako je njezino srce istinski radosno u kuhinji, manje je bitno hoće li postati svjetski poznati kuhar. A ako postane – što doista može biti hvalevrijedno, divno i inspirativno – manje će biti bitno hoće li to i ostati.

Čak i jedan od najpoznatijih glazbenih producenata današnjice, Rick Rubin, kaže to ovako: “Publika dolazi posljednja. Ne stvaram zbog publike, nego zbog sebe. Paradoksalno, kada nešto stvaraš iskreno za sebe, tada publici daješ najviše.”

Također, postoji još jedan razlog zašto je korisno usmjeriti pažnju na namjere. Rezultat našeg djelovanja nikada nije potpuno u našim rukama. Na njega utječe bezbroj okolnosti. Ono na što zaista možemo utjecati jest način na koji djelujemo.

Ne mijenjamo fokus s rezultata na namjeru zato što ćemo tako lakše doći do rezultata. Mijenjamo ga zato što je namjera mjesto na kojem započinje put prema slobodi i ispunjenosti.

Stanje nepristranosti: mir usred promjene

Zadnje što je bitno naglasiti jest stav koji možemo utjeloviti jednom kad se rezultati dogode.

U Buddhinom nauku često se naglašava stanje nepristranosti. Radi se o otvorenosti koja jednako može dopustiti i mirno svjedočiti plesu ugode i neugode, dobitka i gubitka, pohvale i pokude, dobre i loše reputacije. To je naizgled protivno zdravom razumu, prilično protivno našoj biologiji i sigurno je protivno narativu koji nam nudi društvo. Ali ono što učenje o nepristranosti naglašava jest da duboka i dugotrajna radost ne proizlazi iz kontrole i gomilanja ugode, pohvala i slave. Niti iz osiguravanja da se neugoda, gubitak i pokuda nikad ne dogode.

Dublja i trajnija radost izvire iz iskustvenog znanja da naše srce može ostati neuznemireno usprkos promjenama kojima svjedočimo jer volimo, jer njegujemo i jer smo prestali potraživati radost u mijenjajućem svijetu. Tamo vodi vješta meditacijska praksa.

Za daljnja pitanja vezana uz meditacijsku praksu ili savjetovanje možete me naći na mindfulness-podrska.com.

 

 

O meditaciji i odricanju: Zašto nas je strah odricanja?