Ana Radišić: Mi biramo hoćemo li život živjeti slomljenih krila ili ćemo poletjeti tamo gdje nam je mjesto

 

Ana Radišić, novinarka, glazbena urednica, voditeljica, inspirativna i kreativna mlada žena, već nas godinama osvaja svojim optimizmom. Iako je 2020. mnogima ostavila gorak okus, Ana će ju sigurno pamtiti po velikim stvarima. Kada se sve rušilo, ona je raširila krila i poletjela u oblake – te pokrenula svoj vlastiti podcast koji je već osvojio brojne gledatelje i slušatelje.

Ana nam je svojim primjerom i pristupom pokazala da i kada se čini da ništa ne možemo učiniti – mi možemo učiniti ono najvažnije: uzeti svoj život u svoje ruke.

Naša urednica, Indira Juratek, razgovarala je s Anom o kreativnosti, životu, ljubavi, inspiraciji te svemu onome što život čini dobrim. Što joj je Ana sve otkrila pročitajte u inspirativnom intervjuu u nastavku.

Prošli mjesec dodijeljene su nagrade Top.HR Music Awards na RTL-u. Iza tebe je veliki autorski projekt, koji je u ovim vremenima bio posebno izazovan i tražio mnogo kreativnosti. Što se krije iza tvoje priče s glazbom?

Glazba je dio mog života i to cijeli moj život. Doslovno. Svaku svoju životnu fazu, emociju prolazim uz nju. Zahvaljujući tati od malih nogu glazbeno smo brat i ja rasli uz Dire Straitse, Zeppeline, Erica Claptona, išli u glazbenu školu, a Zvonimir je glazbenik i danas. Na početku svojih dvadesetih postala sam glazbena urednica u Rijeci na lokalnoj televiziji. Potom, polako kako sam gradila svoju televizijsku karijeru u Zagrebu tako sam se paralelno razvijala s glazbene strane. Kroz razne formate, televizije, emisije. Prolazila sam i vodila puno dodjela nagrada, glazbenih festivala.. Na RTL-u su mi pružili priliku da odem još jedan korak dalje. Osmisliti i napraviti relevantnu nagradu. I jesmo, zahvaljujući suradnji s HDU-om, sva znanja koja sam imala do tada zaokružila sam i dala im svoj potpis. Ona ne bi bila takva da nemam ljude s kojima sam okružena i koji su najbolji tim na svijetu, koji dišu sa mnom i vjeruju u to. Uspjeli smo. Ponosna sam i sretna na sve što smo napravili, pogotovo u godini koja je iza nas.

„Novo normalno“ koje poznajemo unazad godinu dana mnoge je potpuno izbacilo, ali život nikad nije siguran i uvijek se događaju stvari koje traže od nas nove pristupe, ali nude i mogućnost da se brzo snađemo i budemo kreativni. Možemo gledati da nam je 2020. mnogo uzela, ali i dala nam je drugačiju perspektivu. Kako ti gledaš na to?

Mislim da su se mnoge stvari pokrenule, brojne očistile, raščistile te ostale one prave. Natjerala nas je na korake koje se možda prije nikad ne bi sjetili, usudili ili pokrenuli. Mene je moram priznati poprilično motivirala da ubrzano sazrijem po pitanju nekih stvari, odvažim se i motiviram. Posebno sam sretna što sam se odvažila usred lockdowna pokrenuti podcast. Sjećam se komentara ljudi koji su mislili da nije „baš“ trenutak za to. Međutim, ja sam osjećala iznutra da jest i samo sam usmjerila energiju i dala sve od sebe…i poput boomeranga stvari su se počele kotrljati.

Zato ne uspiju svi, jer ljudi čekaju taj ziheraški moment, a Svemir uvijek nagrađuje odvažne. I kad se čini nemogućim, ako smo hrabri još dobijemo i neka krila kao dodatni poticaj.

Da, kao da se stvore pravi ljudi oko tebe u pravom trenutku. Iskrena podrška. Sve počinje od nas iznutra, međutim jako puno znači i vanjska iskrena potpora. U pokretanju podcasta imala sam je od ‘svojih pojedinaca’ i nikada to neću zaboraviti. Podcast je moja osobna priča. Do sada sam imala 13 godina krila televizije iza sebe, a ovo je moj mali mikro svemir u kojem sam sto posto odgovorna za sve, sama. Otkako sam pokrenula ovu priču, primjetila sam da puno više osjećam sve podražaje oko sebe u smislu dobrog i lošeg. Oboje. Pogotovo u poslovnom smislu osjećam sve što prije ne bih možda niti primjetila.

Koja ti je bila inspiracija za podcast?

Vodilje su mi ljudi koji me inspiriraju. Tragam za sadržajem i ljudima kroz koje imam piliku razvijati se. Razmišljala sam zašto ne bih takav sadržaj plasirala drugim ljudima. Htjela sam imati dnevni boravak, svoju oazu, bezvremensko mjesto kao što su moji oblaci za sebe, ali i druge… Želja mi je bila ljudima dati „nešto više“. Sjajno je kod podcasta što se sadržaj može konzumirati kada god netko to želi. Trudim se oduvijek biti iskrena u onom što radim, na televiziji to jesam, ali sam ipak formalna. U svojim oblacima imam priliku biti prirodna u svakom pogledu i kad me gost začudi, posrami ili nasmije. Isto tako pružam gostu da bude ono što uistinu jest…

Kako biraš goste?

Intuitivno, tamo gdje osjećam i mislim da bi netko u tom trenutku mogao nešto reći. Slušam, razgovaram, imam svoju privatnu terapiju koju onda plasiram drugima.

Često kažeš da ti je važan rad na sebi. Imaš li neke svoje metode ili prakse koje koristiš?

Kroz život nekako intuitivno idem prema „učiteljima“. Čitam, razgovaram, okružujem se ljudima koji me energetski pune, ali i bivam sama sa sobom. Odvajam vrijeme za sebe, tišinu, meditiram, pronalazim odgovore kako u vjeri tako i filozofiji, jednostavno uzimam od svega što mi paše. Ne gledam na to kao rad. Mislim da smo svi dužni sebi omogućiti biti bolje verzije sebe. Posebno “grebati“ kada nam se događaju padovi u životu, jer tu su da nas opomenu, odnosno poguraju da idemo naprijed, da izađemo iz zone komfora. To je zapravo ljubav prema sebi i higijena vlastite duše. Dobro sa sobom možemo biti jedino kada radimo na sebi, a tada smo dobri i prema drugima, sitni ego koji nam se svako malo prišulja nekako tada lakše pospremimo. Tada, nemamo problem biti ni ranjivi, ni iskreni, možemo biti što jesmo. Tako postaješ sve više autentičan i svoj, a na tebe se “lijepi„ ono što treba biti i ostati.

Što te vodi kroz život?

Račica sam, odnosno hodajuća emocija. Jednostavno, emocije me vode kroz život i zahvalna sam im na tome. Mnogo puta sam stvari osjećala čak prije nego što su se dogodile. Mada, život ima svoja pravila i često nas uči da te iste emocije kontroliramo i to nije loše. Međutim, moram priznati da volim to što i dobro i loše osjećam nevjerojatno, cijelim svojim bićem i cijelom svojom dušom.

Što bi rekla da te dovelo tu gdje jesi? Slušaš li intuiciju?

Što sam starija sve je više prepoznajem. Prije nisam bila toliko svjesna, ali otkriće mi je bilo kada sam je osvijestila, kao i činjenicu manifestiranja osjećaja. Uz to, prihvaćanje i zahvalnost su također dvije najveće i najljepše, a nekad najteže stvari koje pokušavam slijediti.
Pored toga ambicija, velika želja i neupitno jako puno rada stoji iza svega što sam napravila i ostvarila. Radoznala sam i stalno tragam za novim prilikama. Zadovoljna sam tu gdje jesam, ali čim osjetim da postaje sigurno željna sam novih izazova, novih uloga i prilika gdje mogu ići u nepoznato. Ljubav mi je pokretač, odnosno posao radim s velikom ljubavlju i strasti i mislim da je to ključ.

Što je za tebe ljubav?

Ljubav mi je gorivo za sve čega se primim, dohvatim i u čemu egzistiram. Ona mi je smisao. Možemo ju pronaći u svemu, ako je vidimo i prepoznajemo, a imam sjajna osjetila da je primjetim.

Predivno je potom dijeliti tu ljubav s drugima, znati da je netko bolji zbog nje, odnosno da postaje bolji, da ga je motivirala, inspirirala, potaknula. Baš je treba širiti, jer se onda i ti bolje osjećaš. Mislim da sam nagrađena puno više kada je dijelim. Kao i lijepu vijest, lijepu riječ. Mi smo ti koji biramo što ćemo i kako s njom. Ona kao i sve u životu događa se s razlogom, kad treba i točno kako treba!

Kakvoj se 2021. nadaš?

Još sam pod dojmom 2020. Razbirem sve ono što mi je dala ili oduzela. Učim i savladavam lekcije. Puštam da me sve što sam naučila vodi i da dokažem samoj sebi da su novi temelji koje sam izgradila puno čvršći, stabilniji, a da sam iznutra jednako mekana, osjećajna, autentična i iskrena prema svemu što me okružuje i da svakoj situaciji pristupam s nove razine svijesti, prihvaćanja, zahvalnosti. Ono što mogu poželjeti je zdravlje.

Od 2021. ne očekujem puno, jer nam je 2020. dokazala koliko su očekivanja nepotrebna. Imam osjećaj da mi se u 2020. manifestiralo sve što sam do tada učila, jer sam to na primjeru osjetila. Nije bilo izlaza osim rasti i razvijati se. Po prirodi sam vrlo pozitivna i imam osjećaj da sam uzela svoj život u svoje ruke bez obzira na ono što se događalo oko mene.

Ne želim očekivati, želim se nadati, želim nastaviti sanjati, vjerovati, ostati ono što jesam, bez straha, s puno hrabrosti i ljubavi i to će me odvesti u neke nove oblake i zvijezde za koje sam spremna.

Imaš li savjet za ljude koji su u teškoj situaciji i nekoj svojoj borbi?

Koliko god da je teško neka ih vodi to da se moraju slomiti da bi dali sebi priliku da dokažu koliko su jaki. Mislim da su u toj rečenici svi odgovori. Ono što ih slama neosporno je tu. Ili će si dopustiti da ih slama i dalje ili će si dozvoliti biti još snažniji za ovaj svijet i život pred njima. Mi biramo hoćemo li život živjeti slomljenih krila ili ćemo pak poletjeti tamo gdje nam je zaista mjesto.

 

Indira Juratek

Druge zanimljive intervjue možete pročitati ovdje. 

 

Foto: RTL Press, Ivan Pavliš