Arhetip Boga u obliku države

Mnogi smatraju da nisu obuzeti, ali ustvari svaki ateist ili agnostik neprestano je nečim obuzet. Pošto su svi u nekom opsesivnom stanju onda se takvo ponašanje smatra normalnim.

Primjerice, otvorite Facebook i portale i vidjet ćete što je opsjednutost. Međutim, ljudi se ne bave psihom i ne razumiju o čemu je riječ, dok vlasnici društvenih mreža kao najbogatijih kompanija na svijetu, shvaćaju da su opsjednutost moć i novac.

Čitam neki dan post kako su dva prijatelja za vrijeme Jugoslavije bili nerazdvojni, ali kada je došao rat, povjerovali su svom božanstvu i jedan je emigrirao, drugi otišao rat. Iako mu je susjed bio kao brat, razdvojila su ih tuđa uvjerenja. Zašto? Zato jer arhetip Boga, ako ga ne živimo iznutra, postaje dijabolični političar, vlast, nacionalnost. Ovaj zakon psihe ljudi ne vide, a kamoli da mogu spoznati ovaj aspekt koji niti nakon rata nikome nije jasan. Jung kaže, ako čovjek ne pronađe unutrašnje središte ili Boga, onda u pravilu to postoje netko drugi, žena, država, novac. Opsjednutost je tako prirodno stanje čovjeka.

Autoritet koji se ne transformira u individualnost postaje dijaboličan. U sociologiji religije državni praznici su ustvari religiozni praznici. Jung kaže: „Država diktator ima jednu veliku prednost nad buržoazijom: zajedno s pojedincem guta njegove vjerske snage. Država zauzima mjesto Boga; zato su, gledano iz ovog kuta, socijalističke diktature religije, a državno ropstvo oblik štovanja. Ali religijska se funkcija ne može dislocirati i krivotvoriti na ovaj način, a da se ne pojave tajne sumnje, koje se odmah potiskuju kako bi se izbjegao sukob s prevladavajućim trendom masovnosti. Državna politika uzdignuta je do vjeroispovijesti, vođa ili šef stranke postaje polubog izvan dobra i zla, a njegovi votari su počašćeni kao heroji, mučenici, apostoli, misionari. Istina je samo jedna, a pored nje nijedna druga. To je sveto i iznad kritike. Svatko tko misli drugačije je heretik, koji je, kao što znamo iz povijesti, prijeti svim neugodnim prijetnjama. Samo šef stranke, koji drži političku vlast u svojim rukama, može autentično protumačiti državnu doktrinu i to onako kako njemu odgovara. “

Biti u njemu, u Nerođenom, osjetiti njegovu numinoznost, prvotnost izvora, ono što te obuzima kao ništa što je zemaljsko, osobno je iskustvo koje čovjek traži, jer sve spomenuto je površnost samoga života. Zato svaki onaj koji poznaje ovaj odnos, vraća se u svoj unutarnji Sveti gral i u svim nedaćama pronalazi jedinu iskrenu motivaciju i prilagođava prema njoj život.

Jung kaže: “Kršćani se često pitaju zašto Bog ne razgovara s njima, kao što se vjeruje da je to činio prijašnjih dana. Kad čujem takva pitanja, uvijek me natjera da pomislim na rabina kojeg su pitali kako to da se Bog često pokazao ljudima u stara vremena, dok ga danas nitko nikad ne vidi. Rabin je odgovorio: “U današnje vrijeme postoji već svatko tko se može prikloniti dovoljno nisko. Ovaj odgovor pogađa čavao u glavu. Toliko smo zarobljeni i zapleteni u svoju subjektivnu svijest da smo zaboravili vjekovnu činjenicu da Bog uglavnom govori kroz snove i vizije. Budist svijet nesvjesnih maštarija odbacuje kao beskorisne iluzije; kršćanin stavlja svoju Crkvu i svoju Bibliju između sebe i svoje nesvijesti; a racionalni intelektualac još ne zna da njegova svijest nije njegova ukupna psiha. To neznanje traje i danas, usprkos činjenici da je više od 70 godina nesvjesno osnovni znanstveni koncept koji je neophodan za svaku ozbiljnu psihološku istragu. ”

Ipak, cilj čovjeka nije zaljubljenost ili bijeg u nešto više, odnos je čovjeka i Boga uzajamno spoznavanje: Za alkemičara onaj kojem je prije svega potrebno otkupljenje nije čovjek, već božanstvo koje je izgubljeno i spava u materiji. Njegova pažnja nije usmjerena prema vlastitom spasenju po Božjoj milosti, već prema oslobođenju Boga iz tame materije.

Mnogi su danas zabrinuti i razmišljaju na način da će ih država (autoritet) ili zakoni porobiti i da će nastupiti stanje potpunog totalitarizma, ali to pokazuje kako ljudi uopće ne poznaju unutarnje zakone psihe koja pokreće društvene anomalije i opsjednutosti. S druge strane, ne razumiju da živimo u polaritetima, ako nastupi zlo, iza ugla dolazi njegov prijatelj dobro. Zato smo rođeni u različitim znakovima ili arhetipovima. Marsovi tipovi ili arhetip junaka kada nastaju anomalije u društvu kreću u borbu, a ljudi ih slijede i tako je bilo kroz vjekove i tako će biti kroz buduća tisućljeća.
Čovjek traži istinu u polaritetima, a kada objedini u sebi polaritet onda spoznaje ono što zovemo mistično iskustvo.

Vratiti se Nerođenom, prvom licu postojanja, odsjaj koji nosimo u sebi kao sliku, bit je našeg smisla. Svaki gubitak na ovom svijetu je pokušaj da se vratimo ovom odsjaju. Vraćanje ne može biti jednodimenzionalno kao povratak dobrom, ono mora sadržavati ono što je spavalo u materiji, što mukotrpno radimo svakodnevno kada promatramo dobro i zlo u ovom svijetu.

Sagledati korupciju koja ubija milijune, sagledati ljudsku nesposobnost koje se vraća upravo mučiteljima koji ih uništavaju, uvijek po još i još, a promatrač spoznaje ovu igru i ne dopušta da postane rob tog polariteta. On ostaje nezapažen za većinu, on je moderni isposnik koji zna da ljudi ne traže stvarnu pomoć, već korisnike koji će ga dovesti to ostvarenja svoje želje. On živi kao alkemičar, svoje loše emocije pokušava integrirati kako bi mržnja živjela pored ljubavi, sreća pored ljutnje. Bez te alkemije u kojoj svaki pojedinac iz materije izvlači ljubav ili božanstvo, ne može shvatiti smisao ovog svijeta.

Nikola Žuvela

Jyotish savjetnik, terapeut i instruktor joge

Svoju jyotish natalnu kartu naruči na vedski-jyotish.net

Foto: Pixabay, Unsplash