Benjamin Strike: tvorac tople ljudske priče #volimtebezali osvojio je naša srca
Mladi fotograf i socijalni radnik, Benjamin Strike, ovo proljeće je osvojio naša srca divnim projektom #volimtebezali. Ako vam je ova topla ljudska priča i inicijativa promaknula, iza #volimtebezali kriju se priče LGBTQ roditelja, koji su ponosno stali pred Benjaminov fotoaparat i potpuno otvoreno progovorili o svojoj djeci.
Priče i fotografije možete pročitati i pogledati na IG profilu @benjamin_strike, a mi smo porazgovarali s autorom o njegovoj ideji, viziji, drugom super projektu koji je iznjedrio ove godine – Drop of Comfort Sessions, o 2020. godini i svemu (dobrom) što je donijela. Što nam je Benjamin sve otkrio pročitajte u nastavku.
#VolimTeBezAli je tvoj projekt priča LGBTQ roditelja koji je osvojio javnost. Otkud se stvorila ideja za ovako divan i društveno koristan projekt?
Ideja za “Volim te bez ali” se rodila prije otprilike godinu i pol dana kada sam naišao na knjigu fotografkinje Gabriele Herman “The Kids”. U njoj je fotografirala djecu LGBT roditelja u Americi pa sam ja samo okrenuo priču. Bio je to prvi foto projekt koji mi je pao na pamet, a oko kojeg sam osjetio uzbuđenje ravno onom kad se zaljubiš u neku novu osobu. Znao sam da je to to. Odmah sam krenuo u realizaciju ideje, a prva osobu koju sam fotografirao bila je mama mog najboljeg prijatelja (budući da moja nije htjela).
Možeš li s nama podijeliti neku priču koja te se posebno dojmila?
Znam da zvuči jako klišeizirano, ali stvarno me se svaka dojmila na neki svoj način; jedan je otac bio sa svojom kćeri u kvizu Tko želi biti milijunaš u kojem se ona javno outala, mama i tata jednog dečka su ušli u sobu da ga pitaju je l’ gej, a on je baš u tom trenu pisao pismo u kojem im se outa, jedna je kćer svojoj mami na muffine napisala da je lezbijka… svaka priča je lijepa i posebna na svoj način. Meni je bilo jako zabavno razgovarati s roditeljima.
Što misliš jesmo li u Hrvatskoj daleko za nekim zemljama kad se govori o slobodi i pravima LGBTQ zajednice ili je situacija slična drugim europskim zemljama?
Nisam baš neki ekspert po tom pitanju. Mislim da može puno bolje, ali bome i puno gore. Imam osjećaj da mi nekako idemo korak naprijed pa korak natrag što se ljudskih prava općenito tiče. Jednom izborena prava vrlo se lako opet mogu izgubiti; dokaz tome je trenutna kampanja kojom se želi zabraniti abortus u Hrvatskoj. Imam osjećaj da smo više u nekom stanju obrane postojećih prava nego borbe za njihovo „proširenje“.
Neki dan mi se na Instagram javio jedan dečko koji bi htio da fotkam njega i njegove prijatelje jer su unutar dva mjeseca nekoliko puta doživjeli nasilje zbog toga što su gej i to ispred HNK Zagreb. Ja sam svjestan da živim u svom malom otvorenom i liberalnom balonu, ali mene ovakve stvari uvijek iznova šokiraju… sve u svemu, nikada ne bi rekao da su stvari po pitanju LGBTIQ prava u Hrvatskoj dobro… ima još jako jako puno posla.
Ti i Luka Vidović iz Pocket Palme ste za vrijeme lockdowna pokrenuli projekt Drop of Comfort Sessions za kojeg vjerujem da je mnogima bio oaza dobroga kada se činilo da ništa nije dobro. Što vas je nagnalo na to?
Jednostavno nam je bilo dosadno doma… pa smo jedan dan snimali Luku kako pjeva Sjećanja i ispalo je stvarno jako dobro. Opremu imamo u stanu; gitare, klavijature, mikrofone, foto opremu… Taj dan, nakon snimljenog prvog videa, smislili smo cijeli koncept, napravili Instagram i YouTube kanal i odlučili kako ćemo pjesme snimati svaki drugi/treći dan. Sada smo na „drugoj sezoni“ pa nam gostuju i drugi glazbenici, ne pjeva više samo Luka. Meni je to jedan od najdražih projekata, jer je uvijek dobra zabava, a upoznajem i razne zanimljive ljude. Ja sam nekako uvjeren da će Drop of comfort u budućnosti biti baš veliki i popularni kanal :D. Evo šaljem pozitivne vibracije u svemir da bude tako.
Iako svi govore da je ovo najgora godina, osobno ne mislim tako. Kako ti gledaš na 2020 s obzirom na to da si iznio 2 toliko vrijedna i važna projekta? Možeš li s nama podijeliti nekoliko dobrih stvari koje ti je dala ova 2020?
Meni je 2020. za sada stvarno super godina, ALI to što meni prolazi dobro ne znači da prolazi i drugima. Tvrdnja da je 2020. dobra godina samo zato što je meni dobro je isto kao i tvrditi da ne postoji glad u svijetu, jer sam se ja danas baš dobro najeo. Poznajem ljude iz svoje okoline koji su izgubili posao, kojima su smanjene plaće… poznajem hrpu glazbenika i taj manjak posla se npr. baš jako vidi kod njih… Lako je možda ovim većim glazbenicima, ali indie nezavisni glazbenici stvarno ne prolaze dobro ove godine. Veliki su redovi kod liječnika… kad ujutro idem na posao prolazim pokraj liječničke ambulante i toliki je red svaki dan da mi se zavrti u glavi. Baš s kolegicama s posla često komentiram da možemo biti sretni što ne trebamo ići na preglede.
Meni ovaj fotografski posao isto jako pati (s druge strane ovaj posao socijalnog radnika cvate, što nikako nije dobro)… ali kao što si sama istaknula, ove sam godine izrodio dva projekta koja su stvarno jako popularna i volim te bez ali i drop of comfort. Doduše to su projekti koje uopće nisam unovčio, za njim sam dobio nula kula, radim ih samo za svoju dušu. No nekako, valjda je ta njihova popularnost i pokazatelj da nekad trebaš raditi baš takve stvari, samo za sebe. Ja sam privilegiran što imam stalan posao pa ne moram krpati kraj s krajem i unovčiti svaki umjetnički projekt na kojem radim. S te sam strane jako sretan. Ove sam godine snimao i prvi spot ikad i to mi je bilo zanimljivo iskustvo. Nisam nikad ni pomislio da bi se ja mogao baviti time, no eto me odjednom i tu. Sretan sam nekako s te strane.
Naravno, zapazili smo tvoj videospot za Pocket Palmu. Kako ti je bilo iza drugog tipa kamere, ima li razlike u foto i video izražaju?
Pa ja sam se jako zaljubio u takvu vrstu snimanja. Ne mogu sad tvrditi da sam u tome savršen ili da sam nekakav ekspert, imam doslovno nula iskustva u tome, ali mi se to jako svidjelo. Čak su mi se sad počeli javljati i neki drugi glazbenici da im snimam pa sam tako zbog spota pocket palme nedavno bio na ušću Neretve gdje sam snimao prvi spot za pjevačicu Lovorku Sošić. Spot je isto ispao jako simpatično. Pjesma se zove Delta.
Što se spota pocket palme tiče – ja sam s tim uratkom jako zadovoljan, a mora se uzeti u obzir da ću ja jako rijetko, za nešto što sam sam radio, reći da sam zadovoljan, ali s tim spotom baš jesam. Ja si ga nekad pustim samo da ga pogledam i divim se završnom proizvodu :D.
Nema dugo smo te ugostili u našoj rubrici 10 nijansi kreativnosti gdje smo 10 fotografa pitali isto pitanje. Je li ti bilo zanimljivo čitati odgovore tvojih kolega fotografa?
Bilo mi je to jako zanimljivo, jer iako je svih 10 odgovora bilo različito, zapravo je bilo kao da čitaš svoj odgovor. Ima tu mnogo preklapanja i sličnosti.
Imaš li neke uzore ili fotografe na koje bi nam skrenuo pozornost?
Ja uvijek krenem iz Hrvatske; Denis Butorac, Luka Pešun, Dea Botica… onda Tajana Dedić-Starović iz Bosne i Hercegovine. Ona mi je za vrijeme korona pandemije bila genijalna, jer je svoji Instagram profil iskoristila da na njemu ima live razgovore s drugim fotografima o tome kako na njih utječe korona pandemija (cura je inače psihologinja uz to što je fotografkinja). Meni su ti razgovori stvarno bili inspirativni, edukativni i utješni. Svakako ju zapratite.
Što za tebe znači biti dobro?
Biti okružen ljudima koje volim i koji mene vole i raditi ono što volim. Trenutno mogu reći da mi je u životu baš baš dobro.
Foto: Benjamin Strike
POST COMMENT