Crveni ruž kao simbol snage, prkosa i ženstvenosti

Crveni ruž za usne osnovni je dekorativni proizvod mnogih žena (i muškaraca), a jedna od najvećih zabluda vezanih za njega jest da ne stoji svima. Pronađete li pravu nijansu za sebe, vrlo brzo ćete shvatiti zašto je baš crvena boja na usnama često bila simbol snage i neovisnosti.

No, moderni odnos između žena i crvenog ruža zapravo je ukorijenjen u dalekoj povijesti. Kroz stoljeća crveni ruž vjerni je suputnik raznih kultura, od korištenja u elitnim krugovima starog Egipta do njegovog statusa u ranom Hollywoodu kao simbola glamura. U svojim brojnim nijansama, ova boja na usnama bila je moćno kulturno oružje te je uistinu način da se prati društveni duh vremena.

Smatra se da su stari Sumerani prvi ljudi (po našim saznanjima) koji su koristili ruževe za usne. Miješali su drobljeno voće, kanu, glinenu hrđu i insekte kako bi stvorili boju koju bi nanosili na usne. Navodno je i sama Kleopatra obožavala ruževe. S druge strane svijeta, Kinezi su bili opsjednuti crvenim ružem prije 5000 godina. Miješali bi vermilion sa životinjskom mašću i mineralnim voskom kako bi dobili pigmentiranu kremu. Stari Grci su na ruževe gledali na potpuno drugačiji način. Njihovo društvo je rumenila i ruževe povezivalo s prostitutkama koje su po zakonu bile prisiljene nositi ruž kad bi izlazile u javnost u svoje “neslužbene sate”. Na taj način željeli su spriječiti da ih se zamijeni s cijenjenim damama društva te su bile kažnjavane ako nisu poštivale ovo pravilo.

Sve dok ruž nije populariziran početkom 20. stoljeća, crvene usne često su se povezivale s moralno sumnjivim ženama: nepristojnim, seksualno amoralnim, čak i heretičnim. U srednjem se vijeku na crvene usne gledalo kao na znak druženja sa sotonom, a šminkanje je bila povezano s tada tajanstvenom i zastrašujućom ženstvenošću koja se palila na lomači.

1770. godine u Engleskoj su zabranjene sve vrste kozmetike. Postojao je zakon koji tvrdi da žene koje su proglašene krivima za zavođenje muškaraca u brak kozmetičkim sredstvima mogu biti osuđene za vještičarenje.

Ali, zašto je od svih boja upravo crvena ta koja ima povijesnu povezanost s ljepotom?

Crvena boja je boja života, boja strasti i senzualnosti, prirodna boja krvi i rumenilo zbog kojeg netko izgleda zdravo i poželjno. Ta je asocijacija postojala prije nekoliko stoljeća, a proteže se i danas.

Crveni ruž kao simbol snage, prkosa i ženstvenosti

Početkom 20. stoljeća, crveni ruž je bio sinonim za moć i snagu, posebno tijekom pokreta sufražetkinja. Kako su se žene borile za svoja prava, crveni ruž postao je dio njihove uniforme. Odvažna i neustrašiva, crvena boja bila je seksualna i ženstvena, a opet odvažna i moćna. Postala je simbol ženske snage koju su u to vrijeme muškarci pokušavali zatomiti i potisnuti. 1912. tisuće pristaša pokreta za pravo glasanja marširalo je pokraj kozmetičkog salona Elizabeth Arden. Osnivačica brenda, koja je tek dvije godine ranije pokrenula svoje poslovanje, bila je pobornica ženskih prava, a svrstala se u cilj tako što je marširajućim ženama dijelila tube jarkocrvenog ruža za usne.

Možda nam je danas teško zamisliti zašto je to bilo toliko važno, no prisjetimo se malo povijesnih događaja. Tijekom, a i nakon Prvog svjetskog rata, broj muškaraca koji ispunjavaju radne uvjete se drastično smanjio. Rezultat toga bio je da su žene postale radna snaga. Osim izražavanja moći svoje ženstvene energije kroz izgled, crveni ruž postao je simbol koji je davao do znanja da žene same zarađuju i mogu si priuštiti luksuz kupnje vlastitim novcem. Dakle, crveni ruž postao je figurativni simbol protesta. Iako su sufražetkinje u svoje vrijeme popularizirale nošenje crvenog ruža, zamah u normalizaciji korištenja među ženama krenuo je već kad su odbacile restriktivne korzete za grudnjake i počele usvajati modernije siluete, koje su dizajnirali dizajneri poput Coco Chanel. Zamislite samo generacijski sukob i šok. Bake tih djevojaka i žena dolazile su iz vremena kad je svrha korzeta bila što tanji struk, tijelo se skrivalo, a crveni ruž bio je rezerviran isključivo za žene koje su naplaćivale svoje seksualne usluge.

Sufražetkinje možda nisu bile isključivo odgovorne za popularizaciju našminkanih usana, ali su utjelovile ideju “moderne žene” u Europi i Americi.
Tijekom Drugog svjetskog rata crvene usne su bile su čin prkosa i hrabrosti. Poznato je da Adolf Hitler nije bio ljubitelj crvenog ruža. U Njemačkoj 1930-ih nacistička stranka odredila je da idealnu Njemicu definiraju sljedeće karakteristike: zdrava, čista i svježeg lica. Također, Hitler, kao vegetarijanac je tvrdio da njegova mržnja prema proizvodu proizlazi iz činjenice da su neki od sastojaka životinjski otpad. Dok je svojim ljudima govorio da žene u Berlinu moraju biti najbolje odjevene u cijeloj Europi, nije im dao nikakve mogućnosti za to. Žene su bile obeshrabrene juriti za trendovima, koristiti šminku, parfeme i luksuznu odjeću. Unatoč Hitlerovim tvrdnjama, pretpostavlja se da su njegovi pravi razlozi imali veze s onim što je ruž simbolički predstavljao.

U saveznim zemljama nošenje crvenog ruža je postalo znak domoljublja i izjava protiv fašizma. Kada su porezi utjecali na cijene ruževa za usne koji su tada postali preskupi u Velikoj Britaniji, žene su nastavile pokret te su bojale usne sokom od cikle.

1941. i za vrijeme trajanja rata crveni ruž postao je obavezan za žene koje su se pridružile američkoj vojsci. Kozmetički brendovi su marketinški iskoristili ratni trend pa je tako Elizabeth Arden izbacila nijansu “Victory Red”, a njen najveći rival Helena Rubenstein predstavila je “Regimental Red”. Upravo je Arden američka vlada angažirala da stvori boju za usne i nokte koja će postati standardni dio uniforme za žene u službi. Bila je to nijansa “Montezuma Red”.

Nakon rata, mnoge holivudske glumice dodale su sloj glamura cijeloj priči.

Brend iza tadašnjih nijansi njenih ruževa bio je Max Factor koji je u to vrijeme bio na čelu razvoja dekorativnih proizvoda. Max Factor je sklopio dogovore s većim studijima, natjeravši ih da dopuste svojim poznatim glumicama da se pojavljuju u njegovim oglasima u zamjenu za opskrbu studija šminkom.

Danas nam bezbroj brendova nudi proizvode različitih nijansi i tekstura ruževa, od mat do sjajnih, od jarkih do zagasitih. Noseći crveni ruž ne jačamo samo svoje samopouzdanje, pokazujemo simbol borbe i moći koji je ugrađen u povijest ženskih prava. Znajući sve ovo te kroz godine iskustva u makeup industriji, pitam se: kako vam onda crveni ruž ne bi mogao stajati? Pronađite svoju nijansu i nosite ga s ponosom.

Petra Sever

Foto: Pexels