Jesu li znanstvenici zaista oživjeli strašnog vuka?

Američka biotehnološka tvrtka Colossal Biosciences nedavno je objavila da je uspješno “oživjela” izumrlog strašnog vuka (Aenocyon dirus) koristeći napredne tehnike genetskog inženjeringa. Ova vijest izazvala je veliku pažnju javnosti i znanstvene zajednice, no istovremeno je postavila brojna etička i znanstvena pitanja.

Genetski inženjering vraća izumrlu vrstu u život – Kako su znanstvenici uspjeli?

Istraživači su analizirali drevnu DNK iz 13.000 godina starog zuba pronađenog u Ohiju te 72.000 godina stare lubanje iz Idaha. Cilj im je bio identificirati ključne genetske razlike između sivih vukova i strašnih vukova. Nakon toga, pomoću CRISPR tehnologije, uredili su DNK sivih vukova kako bi uključili 14 gena povezanih s karakteristikama strašnih vukova. Ti geni utječu na veličinu tijela, oblik glave i boju krzna.

Modificirani embriji implantirani su u surogat majke – domaće pse – što je rezultiralo rođenjem tri mladunca: Romula, Rema i Khaleesi. Ovi mladunci sada žive u sigurnom ekološkom rezervatu od 2.000 hektara, gdje su pod stalnim nadzorom stručnjaka.

Više o ovom procesu možete pogledati u videu u nastavku.

Kontroverze i skeptične reakcije

Iako Colossal Biosciences tvrdi da su ovi vukovi prvi primjerci strašnih vukova nakon više od 10.000 godina, neki znanstvenici izražavaju sumnju u autentičnost ovog postignuća. Kritičari ističu da, iako su životinje genetski modificirane da nalikuju strašnim vukovima, njihovi genomi su i dalje pretežno sivi vukovi. To dovodi u pitanje jesu li to uistinu “oživljeni” strašni vukovi ili samo genetski manipulirane verzije postojećih vrsta.

Etika de-izumiranja

Ovo postignuće otvara značajna etička i znanstvena pitanja o vraćanju izumrlih vrsta u život. Dok neki vide potencijal u takvim projektima za očuvanje ekosustava, drugi upozoravaju na moguće nepredviđene posljedice, poput narušavanja postojećih ekoloških ravnoteža.

Bez obzira na to, Colossal Biosciences nastavlja sa svojim istraživanjima i planira primijeniti slične metode na druge izumrle vrste, uključujući vunastog mamuta i dodo pticu. Ovaj razvoj događaja pokazuje da je de-izumiranje postalo više od znanstvene fantastike – sada je stvarnost s neizvjesnim posljedicama.

Za ponijeti sa sobom

Iako je i sama ideja o ovakvom znanstvenom postignuću fascinantna, ne mogu se oteti dojmu da je pogrešna. S moje točke gledišta ono što pripada prošlosti, tamo treba i ostati. Posljedice bi u protivnom mogle biti nesagledive, a ono što smo do sada gledali samo u SF filmovima stvarnost.

Foto: Colossal Biosciences Screenshot