Najzdravija lekcija: znati kada nam je previše i imati hrabrosti reći NE

Ovih nam se dana često po glavi motaju misli o tome kako reći ne i pritom ostati okej s tom odlukom, bez ubrzanog lupanja srca, bez crvenila u licu, bez osjećaja grižnje savjesti.

O granicama i njihovom poštivanju puno se govori; otvorite li Instagram, vjerojatno vas svakodnevno dočekuju predivne fotografije s citatima o self-careu i savjetima tipa “Kako postaviti zdrave granice” ili “Kako reći ne bez grižnje savjesti”.

Ono što sam kod sebe osvijestila prije nekoliko godina bila je nevjerojatna sposobnost zanemarivanja vlastitih potreba. Do te mjere da sam odjednom shvatila da više nisam sigurna što zaista želim. Od banalnih stvari – što želim obući, pojesti, do važnijih gdje i kako želim živjeti, kako želim odgajati svoju djecu, što želim iduće u životu raditi. Oduvijek mi je bilo prirodno prilagoditi se drugima, saslušati, kimnuti glavom. Dugo nisam ni pomišljala da u tome možda ima nečeg pogrešnog.

Želim li to zaista ili društvo od mene očekuje da to želim

Sve dok jednom nisam pročitala, zapravo napokon čula, da naše unutarnje dijete postoji, da je ovdje, u nama i da čeka da ga vidimo. Koliko sam ga puta odlučila ne slušati i nisam ga željela ni vidjeti. Koliko sam puta ignorirala ono što ja istinski želim, dok nisam izgubila kontakt sa sobom u moru onoga što mislim da želim. Iako smatram da je granica društvene uvjetovanosti naših želja i onoga što si sami želimo dodatna tema za razraditi, vjerujem da nas ima mnogo koji se prepoznajemo u toj tihoj napetosti između sebe i svijeta.

Prije svega želim znati reći “NE”

Ipak, mislim da prije svega trebamo istražiti kako reći ne i ostati s tim u redu. Bez potrebe da se opravdamo, da objasnimo svoje ne kao da moramo zaslužiti pravo na njega.

Većina nas koji teško kažemo ne zapravo nije imala priliku naučiti da je to dopušteno. Nisu to nužno uvjetovale velike traume u djetinjstvu, nego ona svakodnevna iskustva u kojima smo kao djeca naučili (krivo) da ljubav dolazi tek kad smo poslušni, razumni, tihi.

Iz tog mjesta nastaje obrazac: davati, ugađati, pretvarati se da je sve u redu, svemu reći DA. I prije nego što to shvatimo, naš život postane popis tuđih potreba koje smo pokušali zadovoljiti, a svojih kojih smo se odrekli.

Postavljanje granica nema toliko veze s riječju ne, koliko s namjerom koja stoji iza nje

U knjizi “Život duše” (Mozaik knjiga, 2015.) Gary Zukav piše „Svaka radnja, misao i osjećaj pokreću se jednom namjerom, a ta namjera istodobno je i uzrok i posljedica. Ako sudjelujemo u uzroku, nemoguće je da ne sudjelujemo i u njegovoj posljedici. Na taj najdublji način odgovorni smo za svaku svoju misao, osjećaj i postupak – drugim riječima, za svaku svoju namjeru.“

Dakle, sve dok govorimo da iz straha, a ne iz ljubavi, sve dok činimo stvari iz potrebe da budemo prihvaćeni, a ne iz istinske želje da doprinesemo, stvaramo posljedice koje nisu u skladu s onim tko doista jesmo.

Zato, uz ovu potonju mantru donosim par savjeta koji mogu pomoći da, kada napokon krenemo misliti na posljedice koje stvaraju naše odluke, lakše izgovorimo taj mističan “NE”:

Ne odgovaraj odmah

Impulzivno da često je najlakše izgovoriti u trenutku, ali nas kasnije može dovesti do obaveza zbog kojih osjećamo nelagodu ili ljutnju. Dovoljno je uzeti nekoliko minuta da razmislimo o tome što zaista želimo, što možemo i kako se to uklapa u naše vrijednosti i ritam života. Ako situacija zahtijeva brzu odluku, sasvim je u redu reći da trebamo provjeriti raspored. Tišina između pitanja i odgovora prostor je u kojem nastaje samopoštovanje.

Osvijesti gdje i na što odlazi tvoje vrijeme

Povremeno zastati i pogledati svoj tjedan kao krug: koliko prostora zauzimaju posao, odnosi, tišina, pokret, odmor? Kako to odražava ravnotežu kojoj težimo? Te male inventure vremena pomažu nam da se uskladimo sa sobom i da prepoznamo kada je naša čaša već puna. Kad to znamo, lakše biramo što doista zaslužuje naše vrijeme i pažnju.

Neka tvoje “NE” bude mirno

Iskrenost bez dramatizacije otvara prostor međusobnog poštovanja. Ljudi lakše prihvaćaju naše ne kad osjete da iza njega ne stoji hladnoća, nego jasnoća. Ne dugujemo objašnjenje svakome, ali dugujemo iskrenost sebi. Ne moramo objašnjavati granice da bi bile stvarne.

Za ponijeti sa sobom

Iako je ponekad teško odbiti poziv kako bismo svoje vrijeme posvetili nečemu što nam je važnije, takvo ponašanje drugima u našem životu pokazuje nešto bitno. Svjesno biranje svojih obaveza pokazuje da cijenimo vlastito vrijeme i šalje poruku drugima da je i njima to dopušteno.

Ako iz ovog teksta trebamo ponijeti samo jedan savjet o postavljanju granica i putovanju prema mentalnom zdravlju kroz izgovaranje riječi ne, neka to bude spoznaja da svaki put kad kažemo da bez stvarne želje, zapravo počinjemo davati iz vlastitog minusa. A pravo je pitanje kakvo je to uopće davanje?

Možda želite pročitati i sljedeće tekstove:

Četiri lekcije o smrti i životu koje smo naučili do sada

Zašto stalno tragamo za novim iskustvima?

Kako možemo učiniti svijet boljim mjestom