Raspad ega i stupnjevi duhovnog sazrijevanja

Ono što ćemo svi na ovoj planeti proći, sada ili negdje drugdje, jest raspadanje ega. Postupak nije lagan, ali on jedino i nudi oslobođenje od ove situacije.

Dakle, sve započinje tada kada se ego okreće od svijeta, kad shvati da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikad i ne mogu ostvariti. Zbog toga se on otuđuje od svijeta. Tada ga hvata strepnja, jer mu izgleda da više nema povratka smislenoj egzistenciji u svijetu. Javlja se suočavanje sa Sjenom i čini mu se kao da je sada tuga druga, izvrnuta istina, jedina istina o stvarnosti. Poslije nekog vremena i ona blijedi: ego dospijeva do nulte tačke nepouzdanosti stajališta o životu. On osjeća vlastitu ništavnost, ali i ništavnost svijeta, pošto tamo gdje nema ega nema ni svijeta.

Stupnjevi duhovnog sazrijevanja

Kakav ustvari živimo paradoks koji je potpuno nezamijećen i neprimjetan te nepoznat u medicinskoj psihoterapiji koja ova stanja zove bolesnima.
Pošto se tada osoba osjeća poništenom i izgubljenom, ego se prepušta višem vodstvu (Tao u taoizmu, Jastvo kod Junga, božanstvo u religiji, stvaralačka osnova, praznina), odnosno prihvaća da se mora povući sa svojom voljom i razumom da bi se pozitivni ishod odigrao. Libido ili prana, više ne živi u projekcijama već dolazi do povlačenja libida i okretanje prema Jastvu ili atmanu.

Kad se ego povuče, nastaje crna rupa u psihičkom prostoru, javljaju se snovi o raspadu osobnosti i strašni te teški osjećaji, jer se ego suočava s tamnim, nepoznatim, strahotnim. Dok je prethodno svijet izgledao plitak, lišen značenja i dubine, sada djeluje začuđujuće, pun tajanstvenih dubina. Tada se mogu javiti i različite tjelesne senzacije i poremećaji u tijelu, uključujući i duševne boli. Umjesto slabljenja pojedini apetiti i nagoni (poput gladi i seksualnosti) mogu ojačati do neslućenih razmjera tj., iskušenja.

Poslije svega nastupa period regeneracije i stvarnog pozitivnog preobražaja, o čemu, inače, ima mnogo više riječi u tradiciji mistika Istoka i Zapada. U nekim tradicijama se ne govori o negativnim stranama i teškoćama, zbog toga što je zapaženo da su neke osobe podložne imitaciji poput stigmi u kršćanskoj tradiciji, što znači da autosugestijom izazivaju negativne znakove pružajući sebi prividne dokaze o napredovanju. Primjerice, imitiranje pozitivnih svojstava i znakova prosvjetljenja poput pseudonirvane.

Problem je jedino što malo tko o tom procesu govori, jer duhovnost je opisana samo kao susret s nečim lijepim, dok je ona proces transformacije osobnosti. Tek kada duša odluči proći kroz ovaj proces može doživjeti ljubav, a ako to ne želi ljubav, nažalost, neće upoznati. Sok blaženstva ljubavi tako je blizu svima, ali većina se hrani otupljivanjem osjećaja užicima kako bi se pobjeglo od osjećaja praznine kao najvećeg problema čovjeka Zapada.

Nikola Žuvela

Jyotish savjetnik, terapeut i instruktor joge

Svoju jyotish natalnu kartu naruči na vedski-jyotish.net

Foto: Unsplash, Pexels