Stella Mešić: Svojom istinom nastojim biti Sunce koje pokazuje pozitivnu stranu puta
Ako lutate bespućima Instagrama i tražite više u moru prosječnih profila možda ste nabasali na jedan djelić Sunca koji će vas uvijek iznenaditi, razveseliti i obasjati dan svojom toplinom.
Ona je Stella Mešić, mlada vizualna umjetnica i kretivka koja se nalazi iza popularnog IG profila Parts of the Sun. Iako su nas Stelli prvotno privukle fotografije, ubrzo smo shvatili da ovakva razina kreativnosti može izlaziti samo iz vrela samospoznaje i spiritualne predaje, a u što se možete i sami uvjeriti čitajući njene tekstove. Tko je sve ona, kako je povezana sa Suncem i Mjesecom, što je za nju kreativnost, ali i nekoliko trikova o tome kako napraviti dobru selfportretnu fotografiju saznajte u našem dobrom razgovoru.
Iako te većina ljudi zna kao Parts of the Sun, možeš li nam otkriti tko je Stella Mešić?
Stella Mešić i Parts of the Sun su jedna osoba. Prije je Parts of the Sun bila moj hrabriji alter-ego koji sam predstavljala svijetu, dok je Stella još uvijek bila djevojka koja se osobno bojala suočiti s nekim svojim traumama iz prošlosti. Kroz godine rada sam shvatila kako sam neodvojiva od svog hrabrog alter ega te kako to zapravo jesam ja, još više nego što sam Stella. Ono što vidite od mene na internetu je ono kakva sam i osobno. Smatram da, kako bi prenijeli ljudima svoju istinu, a i sami joj bili dosljedni, moramo ju živjeti svaki dan, čak i dok nitko ne gleda.
Što je za tebe Sunce, a što Mjesec?
Čak i prije nego je Parts of the Sun došla u život, ljudi su mi govorili da sam kao Sunce, jer sam uvijek pozitivna i vesela. Taj prekrasan kompliment mi je bilo teško prihvatiti te se s njim nisam mogla identificirati, jer sam smatrala kako ga nisam dostojna. Kroz svoj rad nastojim živjeti taj kompliment i svojom istinom biti Sunce koje ljudima pokazuje pozitivnu stranu puta kada se sve čini kao da je protiv njih. Sunce je za mene tako postalo nebesko tijelo s kojim se najviše identificiram, a u duhovnom smislu ono me podsjeća da budem strpljiva. Mrak uvijek dođe, ali isto tako dođe i Sunce. Ne požurujemo ga. I stvari se ne mogu uvijek jasno vidjeti, ali Sunce ponovno izađe svaki dan i svojim svjetlom raščisti nejasnoće.
Na drugu stranu, Mjesec je nešto s čim sam tek nedavno počela surađivati. Nikada mi nije bilo jasno zašto su moje emocije toliko raštrkane i zašto ne mogu spavati kada je Mjesec pun. Kao nebesko tijelo koje najviše utječe na naš emocionalni svijet, smatram da su mijene Mjeseca tu kako bi nam svojom energijom pomogle da obratimo pažnju na to gdje trebamo poraditi unutar sebe i što nas to toliko koči u nama samima. Volim Mjesec zato što sa sobom nosi određenu magiju i mističnost te aktivira moje nesvjesno s kojim se lakše sprijateljim svaki puta kada je Mjesec pun.
Iz tvojih fotografija se vidi velika ljubav prema umjetnosti, filmu, glazbi… One su uvijek praćene i inspirativnim tekstovima na putu samospoznaje. Bi li rekla da je fotografija, a i sama umjetnost po sebi, terapeutska?
Svakako! No isto tako smatram da je umjetnost još uvijek pod određenom stigmom elitizma, a problem su kustoske prakse koje se ne trude ljudima približiti umjetnost. S obzirom da studiram povijest umjetnosti, a i zbog vlastite ogromne ljubavi prema umjetnosti, bila sam na mnogo izložbi koje su bile nedorečene i isto tako za mene loše. Smatram da se umjetnost ne može poznavati, pa tako i interpretirati bez određene pozadine iz kulture i povijesti. No nismo svi završili fakultet za to, niti imamo interes se time baviti u svoje privatno vrijeme, ali isto tako smatram da je umjetnost univerzalan jezik svijeta, te većina ljudi voli neku vrstu umjetnosti i želi ju razumjeti. Zato kroz svoj rad ljudima dajem objašnjenje. Neki se neće složiti sa mnom te će reći da objašnjenje ubija umjetnost, no ako je ona ciljana na to da bude terapeutska, onda isto tako smatram da je elitizacija i pojmovno nerazumljivi kustoski tekstovi nešto što oduzima umjetnost ljudima umjesto da ih približava. Za mene osobno, umjetnost je bila terapija u smislu da sam svoje ”demone” predstavila kroz fotografije, umjesto da sam išla s nekime razgovarati o tome. Moj izraz je možda nekom drugom pomogao da sam shvati stvari kroz umjetnost koju stvaram, a ne da plaća terapiju. Barem se nadam da je tako te s tom svrhom i stvaram.
Odišeš autentičnošću, što je u današnjem društvu željnom toga da su svi unique postalo zapravo rijetko. Što za tebe znači biti autentična i što bi rekla kako se to osvještava unutar sebe pa na koncu i ispoljava prema van?
Za mene biti autentičan znači ispričati priču koju su svi već možda sto puta čuli, ali ju ispričati na svoj način. Uvijek govorim da originalna ideja ne postoji te isto tako smatram da moje ideje nisu moje, nego mi dolaze s jedne više sfere. Dokaz za to je da sam ideje za svoje najbolje radove češće dobila kada sam prala suđe, vješala veš i slično, nego kada sam sjedila i razmišljala o njima. Smatram da, što se više trudimo biti drugačiji od drugih, to više postajemo slični jedni drugima. Sama sam imala problema s tim, godinama. Mislila sam da nešto nije uredu sa mnom, jer mi se sviđaju stvari koje se drugim ljudima ne sviđaju. Kasnije sam shvatila kako je to moć. Moć je biti ono što uistinu jesi bez srama. Primjerice, prije bi mi bilo sramota reći da volim Britney Spears, jer je ona ”tako 2001.” pa će ljudi misliti da sam ”van trenda”, no nikada me nije bilo ni briga za trendove. Ako volim nešto, onda to volim svim srcem i ne skrivam se od toga što volim. No guilty pleasures. Ne skrivam ono što me nadahnjuje, koliko god se činilo čudno ili glupo. Jedino tako sam dosljedna svojoj istini, ali prvenstveno zbog sebe, jer ne želim i ne mogu živjeti drugačije osim u potpunoj istini.
Na tvom IG profilu dominantni su fantastični, možemo reći konceptualni selfportreti. Što te privlači tom izražaju?
Jednostavno volim raditi sama sa sobom. Jer koliko god se potrudila nekom drugom objasniti ideju koju želim prenijeti, druga osoba nikada ne može ući u moju glavu i kroz sebe ispričati priču točno onako kako želim. Sama sa sobom to uvijek uspijem realizirati. Drugi imaju svoje živote i onda make-up artist žuri negdje, model ima drugo snimanje itd., a ovako, kada sam si sama i model i make-up artist i stilist i fotograf i ”one man team”, znam da mogu uzeti vremena koliko god želim, prenijeti emociju i priču točno kako želim i na kraju kriviti samo sebe ako nešto ne ispadne kako treba 😀 Autoportreti su mi terapija u punom smislu riječi. Kada toliko gledate sami sebe neminovno je da se sprijateljite sami sa sobom. Vidite vrline i mane na tim fotografijama. Shvatite što možete promijeniti, a što morate prihvatiti, jer ne možete promijeniti. Autoportreti su za mene baš bili put nazad k samoj sebi i svom unutrašnjem djetetu, gdje se mi zabavljamo satima te na kraju napravimo nešto korisno i inspirativno.
Možeš li s našim čitateljima podijeliti koji savjet kako napraviti dobru selfportretnu fotografiju bez neke posebne opreme (čitaj s mobitelom ;))?
Koliko se dobro razumijem u fotoaparate, toliko sam s mobitelom na vi! No znam da je tehnologija na mobitelima baš jako napredovala i danas mobiteli imaju toliko dobre kamere da nekada ne mogu vjerovati da je određena fotografija nastala mobitelom. No savjeti su isti kao za fotić – (ako nemate stativ) zagurate ga negdje na policu, na drvo ili između redova knjiga, zaigrate se s outfitima, pronađete dobar izvor svjetla i pitate se ”Što želim pokazati s ovime?” i samo klikate. Što više autoportreta napravite to bolje. Najvažnije je znati svoje zašto. Odgovor može biti ”Da pokažem svoju novu haljinu” do ”Da pokažem svoju emociju”. Sve je uvijek na vama, samo se igrajte i neminovno je da napravite dobre fotke nakon par sati vježbe ?
Što misliš je li danas za IG dovoljna lijepa fotografija ili se traži više sadržaja iza toga?
Smatram da će još uvijek prevagnuti lijepa fotografija, no isto tako vidim kako se to sve više počinje mijenjati. Ljudi napokon počinju shvaćati moć Instagrama kao platforme za osobni izražaj i misli i djela. Iako baš ne pratim generalne brojeve, mislim da još uvijek više pratitelja imaju profili s prekrasnim fotografijama bez dubljeg značenja (ne želim nikoga uvrijediti), nego netko tko se uz fotografije trudi prenijeti i određenu priču i misao. Nikada mi to nije bilo jasno, zašto ljudi ne žele malo zaći u sebe kroz čitanje nečijih tekstova. Onda sam shvatila da su ljudi po prirodi konformisti te da prosječni Instagram korisnik dolazi tamo maknuti si misli sa svojih problema te mu ne treba da čita još o problemima društva ili slučajno ode u dubine sebe kroz nečiji tekst. No malo po malo, to se mijenja. I jako sam sretna zbog toga, jer kroz davanje vrijednosti u svojim objavama, stvaramo zajednicu koja razmišlja svojom glavom, ne daje se zdravo za gotovo te tako dižemo vibraciju planeta. A to je za mene prekrasno te i cilj Instagrama kao platforme.
Osim u fotografiji, zapažen rad imaš i u videospotovima. Iza tebe je odlična suradnja s riječkim duom THE SIIDS, a video uradci su među najboljima u Hrvatskoj, a i šire. Ima li za tebe razlike u foto i video stvaranju?
Koliko ima razlike toliko i nema. Najvažnija je priča i emocija, u oboje. Video obožavam jer uspijevam dočarati pokret kroz kadrove, te zbog popraćenosti glazbom koja je za mene najveća inspiracija u stvaranju. S druge strane fotografiju obožavam baš zato što nema pokreta, nema nastavka, kadar je jedan i samo taj kojeg odlučim predstaviti. Ono što se događa još u nastavku ili oko tog kadra je nešto što je promatraču dano na interpretaciju, a to je nešto prekrasno, jer smatram da umjetnost svoj puni potencijal može doseći samo kada pitamo umjetničko djelo ”Što želiš od mene?”, kada uđemo s njim u razgovor i damo mu dio sebe kroz taj razgovor. I fotografiju i video volim jednako, rekla bih da su to dvije strane istog novčića.
Kako gledaš na kreativnost u vidu kreativne energije kao najveće pokretačke sile u Svemiru?
Za vrijeme karantene sam duboko zagazila u spiritualne vode. Mogu reći da sam uvijek bila u njima, ali nikada ne ovakvim intenzitetom. Pročitala sam mnogo knjiga, pogledala mnogo dokumentaraca i videa na ovu temu te u svem tom vrelu informacija pronašla one koje sa mnom rezoniraju na razini duše. To je ona istina koju osjetite u sebi. Ne možete ju racionalizirati, ne možete ju objasniti ograničenim mentalnim pojmovima, nego ju jednostavno čujete i kažete ”Aha!” Za mene je to bila spoznaja Boga/ Svemira kako god želite nazvati, koji nas ”je stvorio”, ne kao kreacije, već kao ko-kreatore stvarnosti u kojoj živimo. Shvatila sam kako je moć stvaranja nešto što prožima našu svakodnevicu, te ona nije kreativna u onom smislu u kojem ju poznajemo, poput ”kreativna osoba je ona koja slika ili fotografira”. Kreativna moć je moć odabira outfita kojeg ćemo nositi, ručka kojeg ćemo skuhati, ljudi s kojima ćemo provoditi vrijeme, jednako kao fotografije koju ćemo stvoriti. I ona čista kreativna snaga dolazi iz ljubavi, iz duše, a ne iz ega. To je ono kada kažete ”E danas ću obući ovu haljinu, jer ju baš volim i osjećam se dobro u njoj”, a ne ”Obući ću ovu haljinu, jer će cure vani biti ljubomorne na mene”. Svaki čin je čin kreacije i svi smo kreativni, samo moramo slušati svoje srce i tako postajemo integrirani u tu snagu koja pokreće Svemir, otkrivamo to da doista jesmo ko-kreatori Svemira.
I za kraj, što za tebe znači biti dobro?
Biti dobro za mene znači živjeti svoj put, živjeti svoju istinu, biti dobar prema sebi i drugima te prihvatiti da je sve uvijek na kraju u Božjim rukama. Biti dobro za mene znači vjerovati, ali ne ”believe” nego ”trust”, u smislu povjerenja da je sve uvijek savršeno i da se sve događa s razlogom.
Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.
Indira Juratek
Foto: Stella Mešić