Zašto morate posjetiti Kostariku – najodrživiju zemlju na planeti

Krećete sa mnom u drugi dio naše kostarikanske avanture. Uskoro se bliži godišnjica putovanja. Nevjerojatno je kako vrijeme leti, a divno kako neka sjećanja ostaju živa.

Stali smo na ukrcavanju u trajekt koje se dogodilo u Puntarenasu, lučkom gradu u kojem se na vrlo sličan način ukrcavamo na trajekt vrlo sličan onima na koje smo navikli u Hrvatskoj. Trajekt nas vodi prema poluotoku Nicoyi, a ideja je da skratimo put i ne vozimo se dužim putem, već što prije stignemo do Santa Terese, gdje nas čeka 4. članica ekipe koja je tamo već neko vrijeme, naša domaćica.

Vožnja trajektom je divna, ali po silasku s trajekta kreće veselje. U prvom dijelu teksta nisam spomenula, ali za daljnju avanturu bit će vrlo bitna činjenica da smo u La Fortuni imale manji udes s autom, odnosno netko nam je na parkingu udario u prednji blatobran dok smo mi uživale u slapovima Tabacona. Ljubazni domaćin nam je pomogao u osposobljavanju auta za dalje i mislile smo da su tu naši problemi završili, ali nismo bile u pravu. Nakon što smo nekim čudom nakon iskrcavanja odabrale krivu cestu i počele se gubiti po mrklom mraku i grubom makadamu, u jednom malo jačem udarcu u izrovanu cestu, prednji je blatobran djelomično otpao i počeo strugati po cesti. A onda smo stigle i do prepreke, rječice kroz koju je trebalo proći autom, a u mraku nismo baš mogle dobro procijeniti dubinu, tako da se jedna od pripadnica našeg plemena odvažila bosa u mrklom mraku proći kroz nju i dokazati da se autom može proći. Kad smo napokon prošle, s druge strane nas je dočekao ni više ni manje nego pasanac! Nekoliko metara dalje i sova. To nam je bilo dovoljno da zaboravimo na sve i zaključimo da smo na dobrom putu i da nam nitko ne može ništa 🙂

6. destinacija Santa Teresa

U Santa Teresu stižemo nekoliko sati kasnije od predviđenog, ali sreći nema kraja. Napokon smo sve na istom mjestu i drugi dio avanture može početi.

Smještene smo u prekrasnom hostelu, dijelimo ogromnu sobu, a imamo i zajedničku kuhinju koju dijelimo s našim uskoro novim prijateljem, umirovljenim Amerikancem Brianom.

Santa Teresa nas je na prvu oduševila i iznenadila. Jedno od najpoznatijih turističkih mjesta Kostarike i najvažniji surferski punkt, a sve je vrlo jednostavno, skromno. Kroz Santa Teresu vodi jedna glavna ulica, djelomično asfaltirana, s lijeve i desne strane niske kuće u kojima su dućani, restorani, klubovi i barovi.

Dani koje ćemo provesti u Santa Teresi posvećeni su druženju i odmoru, svemu onome što jedna ovakva zemlja može pružiti. Široke i dugačke plaže prekrasne boje pijeska. Plivanje i nije moguće zbog valova, ali zato ćemo isprobati i uspješno odsurfati svoj prvi ikad sat surfanja. Zanimljivo je kako me surfanje nikad nije posebno privlačilo, ali činjenica da je naš domaćin isntruktor i vlasnik poznate škole surfanja ponukala nas je da se okušamo, a zadovoljstvo zbog osjećaja koji donosi prvo stajanje na dasci i hvatanje vala ozbiljno mi je promijenilo miš-ljenje o ovom divnom sportu.

Kako mrak vrlo rano pada, bitno je da čim dočekate zalazak sunca krenete prema autu ili osvijetljenom dijelu, jer rasvjete oko plaža nema, a mrak koji vrlo brzo nastane stvarno je mrkli 🙂 Čim zađe sunce i ljudi krenu s plaže, svoj noćni život započinju tisuće malih rakova koji izlaze iz svake rupice u pijesku za koju smo se do tada pitale što su. Može ih se vidjeti i ujutro dok plaža još nije jako napućena.

Surfanje i škole surfanja obično kreću vrlo rano, jer je pametno i rano pobjeći s plaže, prije nego što sunce postane teško izdrživo. Divno je gledati ljude svih dobi kako dolaze na plažu s daskama i uživaju u valovima.

I ovdje nastavljamo uživati u svemu što Kostarika ima za ponuditi. Svako jutro bude nas majmuni koji čim izađe sunce krenu u akciju. Krov našeg hostela je limen pa je njihovo kretanje prilično glasno. Kako bi se nahranili za doručak, bacaju plodove s drveća na krov, neki se otkotrljaju na pod i na taj način otvore, a onda ih pametni majmuni pojedu. Druga vrsta životinja koja je u borbi za istu hranu su iguane. Više nego jednom smo svjedočile kako se na krovu (uz glasne zvukove) potuku oko ulova i onda se odsklizavaju i padaju s krova pri tome stružući kandžama po limu. Bujnost života i suživot s prirodom stvarno vas ostave bez teksta, ali je zanimljivo i koliko se brzo na to navikavamo.

S obzirom da smo na popularnoj yogičkoj lokaciji, posjećujemo i nekoliko satova yoge u obližnjem retreat centru. Male drvene kućice, oko njih potočići i bazeni kroz koje šećemo do prekrasne yoga shale. Yoga centre ovdje uglavnom otvaraju Amerikanci, a tako je slučaj i s ovim, a satovi vinyase i yin yoge neopisivo su opuštajući u ovakvom okruženju. Nakon satova, nekoliko koraka nas dijeli od prekrasnog bara uz plažu, a naš nas je susjed uputio na neponovljivo piće kojem se ne sjećam imena, ali nešto kao Coconut heaven. I bolje ime mu nisu mogli ni smisliti.

U Santa Teresi je izbor restorana i hrane prilično velik pa su naši dnevni meniji ispunjeni voćem, povrćem i kokosima na razne načine. Jutro započinjemo polovicom papaje i mangom po osobi, šalicom filter kave, a nakon toga prema osobnim željama. Vegetarijanska plata u jednom od obližnjih restorana ili tortilje sa salsom od crnog graha u hladu nakon plaže, sve je jednako dobro.

U Santa Teresi uspijevamo i prilično povoljno popraviti auto i opet ga dovesti u vozno stanje. Nakon prilično aktivnog prvog tjedna, ovaj drugi je rezerviran za odmor i psihofizičku pripremu za povratak u Zagreb pa se odlučujemo za samo jedan izlet, do Montezume. Nekad ribarsko mjesto, a danas interesantno turistima, prvo je mjesto na kojem smo našle dućančić sa suvenirima i tu napokon kupujem naručeni magnetić.

Povratak kući bio je prilično težak. Osim što smo znale da nas čeka put autom do trajek-ta pa trajektom do Puntarenasa, a nakon toga višesatna vožnja do San Josea i priličan birokratski stres pri povratku unajmljenog auta i tek onda ukrcavanje na jedan od 3 leta koji nas dijele od Zagreba, stvarno smo teška srca napustile sve što Kostarika nudi i daje, kao zemlja od koje bismo puno toga mogli naučiti. Kostarika je zemlja koja ne podilazi turistu, ali vam daje da istražite njene netaknute dijelove i uživate u njima. Zbog bogatstva hrane na svakom koraku osjećate se mirno, zahvaljujući vibrantnoj prirodi i vi se mnogo brže punite i resetirate. Osim toga, bile smo i fascinirane njihovim osjećajem za očuvanje prirode i onim koji gaje jedni za druge, čovjek prema čovjeku. Lijepo je bilo i oslobođenje od dućana, shoppinga, konzumerizma.

Kućama nosimo nešto malo suvenira, drvene stalke za filter kavu i drvene igračke za djecu i puno, puno zahvalnosti u srcu, pomiješane sa željom povratka.

Nekoliko zanimljivih i inspirirajućih podataka o Kostariki

1. iako vrlo malena površinom, čuva 5 % svjetske bioraznolikosti
2. 25 % teritorija je zaštićeno – prašume i rezervati uz vrtoglavu brojku od 100 zaštićenih područja koja se mogu posjetiti
3. nema stalne vojske
4. deforestacija se aktivno smanjuje, s 52000 hektara u 1977. godini do 4500 hektara u 2005.
5. prema indeksu sreće i zadovoljstva pučanstva Kostarikanci su najsretnija nacija na svijetu
6. Kostarika je otvorila jedino utočište za ljenivce na svijetu
7. prema World Energy Council Kostarika je najodrživija zemlja na našoj planeti
8. koristi 99,2 % obnovljive energije – 78 % iz hidroelektrana, a 18 % iz geotermalnih izvora i vjetra
9. prva zemlja na svijetu bez ugljičnog dioksida

Prvi dio putopisa kroz Kostariku pronađi ovdje.

Ivana Crnčić

– Kroz pitanja i traženje odgovora i shvaćanje kako su razumijevanje i prihvaćanje temelji rasta i stvaranja životne lakoće, želim razmjenjivati iskustva i znanja s ljudima oko sebe. Koristim yogu, sistemske konstelacije i energetski rad kao bazu za rast i vlastiti put traženja odgovora, a sve što naučim, rado ću podijeliti s drugima.