Susreti u kojima se istovremeno zaljubljujemo su zapravo rijetki

Obično ljubav doživljavamo kao nešto što moramo dobiti, što dolazi s neba i kad se zaljubimo, stvaramo sliku u kojoj ljubav ovisi o nečemu izvana. Kaže se da ako nešto jako želite, obično napravite blokadu i spriječite nekoga da uđe u vaš život, ali nekako smo svjesni da se takve situacije doista rijetko događaju.

Neobični susreti, u kojima se istovremeno zaljubljujemo, događaju se vrlo rijetko, a iščekivanje tih događaja predugo traje. Kad se dogode, osjećamo se nedodirljivima, kao ono što g. Marquez kaže: “Volim te, ne zbog onoga što jesi, nego zbog onoga što sam ja kad sam s tobom.” Tada smo toliko očarani da smo uvjereni kao Mali princ: “I uvijek ću te voljeti, rekao je Mali princ. Ne, rekla je ruža. Jednog dana ću uvenuti i tada mi se više nećeš diviti. Tako je čudno, rekao je Mali princ, da si ti moja Ružo volio bih te i tada.”

Ipak, neobični ljubavni susreti moraju ostati nedodirljivi i nekom mističnom rukom spriječeni, jer ako bi jurili za neobičnim osjećajem, ego bi nestao, a on ne može voljeti, stoga mora postojati vanjska ruka da bi ego preživio. Ipak, ako se nakon neobičnog susreta čovjek okrene istraživanju ove neobične i rijetke pojave na Zemlji, ima priliku otkriti individualnost. Kao što Tagore kaže: “Velika srca vole, mala traže da budu voljena.”

Ljubav se ne događa na Wall Streetu i ne radi se samo o vezama. Naći ćete ga u umjetnosti, glazbi, prirodi, ali i na najružnijim i najopasnijim mjestima. To nećete pronaći u obrazovanju i kako kaže Tommaseo: “Uči, uči, uči i bit ćeš prosječan. Voli, voli, voli i bit ćeš odličan.” To ćete postići kroz unutarnji razvoj osobnosti. Mnogi su religiozni, ali na prste jedne ruke pronaći ćete one koji su u vjeri pronašli ljubav.

Razum će reći da je dva plus dva četiri, ali za ljubav rezultat je pet ili kako kaže Pablo Neruda: “Trebam more jer me ono uči.” Kad čovjek krene tražiti sebe, osjeća da traži nešto veće, u negativnom obliku, mnogi ljudi traže taj osjećaj kroz razne opijate i na nekoliko trenutaka osjete to nešto veće, ali osjećaji nisu spremni usmjeriti tijelo prema djelovanju.

Koji će sastojak izgraditi ljubav? Samoća koju treba prevladati i kroz nju rasti kako bi drugima mogao dati iskrenost, a ne ovisnost. Većina veza hrani se ovisnošću ili strahom od napuštanja. Nesvakidašnji susret prvi je susret prepoznavanja misterija života, utjecaj je snažan, zavodi, ali i ideologije i konvencije udaljavaju od tog osjećaja.

Mnogi taj osjećaj žele ponovno probuditi kroz spojeve. Malo se nešto pokušava umjetno probuditi osjećaj sigurnosti pa tako imamo tragače i lovce koji hodaju po čekaonicama. Kad dođete na takva mjesta, vidjet ćete poglede koji opet čekaju taj osjećaj, ali on ne dolazi jer ne želite vidjeti smisao. Kao kad držiš cvijet, ne vidiš iz čega je izrastao, kao kad čuješ lijepu pjesmu, ne pitaš se kako je nastala. To se zove konzumerizam. Sadržaj je zapravo nebitan, većini nije bitno zašto je neobičan susret tako snažan i zašto je rijedak. Nezainteresiranost produbljuje ranu koju svaki čovjek nosi u grudima, jer čovjek je ranjeni Kralj Ribar, s tom ranom hoda svijetom i ne razumije njenu tajnu. Pokušajte postavljati pitanja o toj rani, ljudi vas neće razumjeti. To je čežnja, kako kaže Neruda: “Jao, neka se tvoja slika ne razbije o pijesak, jao, neka tvoje kule ne lete u odsutnosti: “Voljeni, ne ostavljaj me ni na trenutak, jer u tom ćeš otići tako daleko da ću ići po zemlji pitati hoćeš li mi se vratiti ili me ostaviti da umrem.” Izdržati taj trenutak i nastaviti vidjeti sadržaj važan je korak prema stvaranju osobnosti i mogućnosti dijeljenja osjećaja.

Ali priča o Malom princu kaže:

“Ljudi su često nesretni”, nastavi Lisica, kažu: “Nitko me ne voli. Ali, zapravo, oni su ti koji ne vole nikoga. To je baobab koji im je zarobio srce.”

“Da, baobab je takav: ako ga zapustiš, nikad ga se više ne možeš osloboditi”, složi se Mali Princ. “Kad čuješ riječi: “Nitko te ne voli!” koje ti šapuću zli vjetrovii osjetiš da ti baobab svojim korijenjem probada srce, sjeti se onih koje voliš; dozovi najbolje otkucaje srca koje si imao za ljubljene i vjetrovi će utihnuti – zasjat će sunce i osušiti korijenje”, reče Lisica.

“Ja zaista volim svoju ružu”, reče Mali Princ i pogleda prema zvijezdama. “Ne možeš napraviti ništa da te prestanem voljeti!” reče, a na licu mu zasja osmijeh.

Kažete li da nema ljubavi, baobab iz priče, ranjenost ili malodušnost će vas okrenuti egu koji konačno može podići zidove tamo gdje vlada ambicija iza koje se krije arogancija, zavist, točnije površnost. Ljudi znaju da oni kojima je ljubav smisao neće dobiti aplauze od drugih, niti žele čuti o suštini odnosa, osim o odnosima koji govore o čežnji.

Ljudi to znaju, zato i ne hodaju tim putem. Previše je samoće i nerazumijevanja, nekih nejasnih osjećaja, prolaženja kroz ponore, razočaranja, ali ako ne tražite, onda ste samo u nevolji. Razgovarajte o vezama dovoljno dugo nakon tridesete i vidjet ćete kako frustracija poput ledenog vjetra obavija ljudske duše. No, to je put, a počinje neobičnim susretom koji stvara neponovljiv osjećaj: „Ako uopće znam što je ljubav, onda to znam zbog tebe.“ – H. Hesse.

Foto: Pexels