Dah u jogi – povratak u prisutnost

 

Dah je čovjekov najbitniji faktor za život, prati nas od prvog udaha pri rođenju do zadnjeg izdaha u trenutku kada odlazimo/tranzitiramo. Bez hrane čovjek može izdržati čak nekoliko tjedana, bez vode nekoliko dana, no bez daha, u najboljem slučaju – svega nekoliko minuta.

Znamo da je disanje fiziološki proces u kojem unosimo kisik, a izbacujemo CO2. Regulira ga autonomni živčani sustav, dolazi nam potpuno prirodno te ne moramo o tome uopće razmišljati. Ipak iz tog razloga i mnogih drugih nerijetko zapostavimo svjesnost o našem dahu.

Ukoliko se počnemo zanimati za praksu joge jedna od prvih i najbitnijih stvari koje učimo na početku je upravo naša povezanost s dahom.

@ariana_aska

Zašto je toliki naglasak na disanju?

1. Dah je naše uporište u sadašnji trenutak, jedino mjesto gdje se događa stvarni život. Tendencija uma je da je neprestano aktivan, rijetko se događaju trenuci tišine i mira. No, teško je biti potpuno svjestan svoga daha, osjetiti udah i izdah dok traju i istovremeno umom biti u prošlosti ili budućnosti.

2. Kontrolom daha u jogi reguliramo tok prane u tijelu. Prana je sila koja nas održava na životu, ona je u/s nama kao i dah, od rođenja do smrti. Vježba kontrole daha se zove pranayama (“prana”- životna energija, “yama” vježba, kontrola; “ayama” – širenje, ekspanzija), ali u doslovnom prijevodu sa sanskrta znači – produženje životne sile.

3. U praksi joge, dah je šef. Nikada ne trebamo žrtvovati dah radi asane (položaja). Ako nam je u položaju preteško disati, tamo ne trebamo biti.

4. Dah nam daje snage kada postane izazovno – fizički, emotivno ili mentalno bilo u praksi joge, ali i u svakodnevnom životu.

5. Neprestano vraćanje pažnje na dah izoštrava naš fokus i koncentraciju, um se vježba biti prisutan ovdje i sada.

6. Kroz vježbu disanja postajemo svjesni da je dah najintimnija sila koja nas duboko dira iznutra u prostore gdje nitko i ništa drugo ne može prodrijeti. Stvara magičnu povezanost s vlastitim sobom, jer putuje u sve dijelove tijela.

7. Kvantna fizika kaže – gdje ide pažnja, tamo ide i energija. Iako fizički zrak putuje kroz nos/usta pa u pluća i otamo kisik odlazi u tijelo, ako svjesno usmjerimo pažnju i dah na određene dijelove tijela, tamo će putovati energija gdje će se tijelu dati točno ono što mu u tom trenutku treba – svojevrsna revitalizacija i regeneracija.

8. Vježbamo disati bez pauze. Zanimljivo je da je čovjek jedino biće na ovoj planeti koje u ciklusu disanja čini pauzu. Druga živa bića ju ne rade. To je jer čovjek živi “u vremenu” i čim nije prisutan stvara stanke. Ukoliko smo uznemireni čak prestanemo disati, dok druga bića ubrzaju i pojačaju svoje disanje ne bi li postali još svjesniji sadašnjeg trenutka i unijeli još više kisika. Način našeg disanja vjeran je odraz naše prisutnosti.

Kako disati na jogi?

Postoje mnoge pranayame s različitim svrhama i namjerama, no u samoj fizičkoj praksi (Ashtanga, Vinyasa) prakticira se Ujjayi dah.

Ujjayi je standardna yogijska tehnika disanja, na sanskrtu znači “pobjednički” dah. Udah i izdah su kroz nos, bez pauze, jednakog trajanja, no za razliku od našeg prirodnog daha, ujjayi je glasniji, reskiji i čuje se šum.

Postiže se laganom kontrakcijom glasnica na donjem dijelu grla. Zbog svoje zvučnosti poziva na slušanje i koncentraciju. Ako nemamo fokusa, ujjayi postaje tiši i nerijetko dođu misli koje nas odvraćaju od trenutka. Ukoliko je prejak, može nam postati “tijesno” u tijelu za disanje ili je dah previše silovit.

Kao i sve ostalo, ujjayi se uči kroz vrijeme i posvećenost. Samo iskustvo prakse će nam pokazati optimalni ujjayi za naše tijelo – kako zvuči i kakav je osjećaj.

Ponekad je izazovno osvijestiti u svome tijelu ovakav način disanja. Zato postoje predvježbe za UJJAYI pranayamu:

1. Uspravne kralježnice udahnemo na nos i sa zvukom “Haa” polako izdahnemo na usta kao da želimo zamagliti staklo ispred sebe, šapnuti ili kao zmaj rigati vatru. Osjetimo način postavke donjeg dijela grla i senzacije u njemu. Ponoviti 3-5 puta.

2. Udahnemo na nos, počnemo izdisati na isti način kao u prošloj vježbi na usta i na pola izdaha – zatvorimo usta i nastavimo izdisati kroz nos zadržavajući postavku donjeg dijela grla. Osjetimo grlo, slušamo šum. Ponovimo 3-5 puta.

3. Ponovimo prošlu vježbu, na kraju izdaha kroz nos zadržimo blagu kontrakciju glasnica i na isti način udahnemo kroz nos. Slušamo šum daha.

Osvijestimo da ne dišemo samo prsima ili trbuhom nego cijelim tijelom. Vizualiziramo da udah kreće od baze zdjelice i dok traje ide skroz do vrha glave, s izdahom se vraća nazad. I tako gore-dolje, udah- izdah.

Iako se ujjayi pranayama najčešće koristi u fizičkoj praksi joge, možemo ju primjenjivati bilo kad, bilo gdje, jer vježbanje svjesnosti disanja u trenutku postaje meditacija.

 

Više o jogi potraži u rubrici SKLADNO TIJELO.

 

 

Arijana Smit

– Učiteljica sam glazbe i yoge (i studentica istih), glazbenica i meditant. Volim s ljubavlju dijeliti svoje gore navedene strasti kroz zabavan, kreativan, razigran način kako bi se iscijelili te dublje povezali sa sobom, drugim živim bićima i Majkom Zemljom.

 

Foto: Unsplash, Arijana Smit