Tihana Malenica Bilandžija: Život nas pronađe kad pronađemo sebe

Tihana Malenica Bilandžija je dugogodišnja Budi Dobro autorica čije tekstove već jako dobro poznajete. Od primarnih psihologijskih tema, preko recenzija i preporuka knjiga za čitanje sve do holističkog povezivanja tijela-uma-emocija-duha, vjerujemo da ste pronašli mnoge teme proizašle iz njenog “pera” koje su vam se svidjele.

Tihana je profesorica psihologije i magistrica znanosti u području ekonomije. Završila je brojne certificirane programe za trenera (edukatora), životnog i poslovnog coacha te pohađala brojne edukacije, seminare i radionice iz područja psihologije, osobnog razvoja… Prošle godine je donesla i jednu osobnu veliku odluke koja joj je bitno promijenila život. Upravo je to bio povod razgovoru. Prošetali smo s Tihanom po gradu da čujemo iz prve ruke koliko joj se život promijenio, molili smo ju da nam približi svoju najdražu metodu osobnog razvoja – sistemske konstelacije te smo za vas potražili i preporuke knjiga koje možete ponijeti na godišnji odmor. Što nam je sve Tihana otkrila, saznajte u nastavku.

Prošle godine si se odlučila za veliki korak u svom životu. Napustila si sigurnost posla u korporaciji i zakoračila na teren poduzetništva. Koliko je ta promjena i odluka utjecala na tvoj život?

Promjena posla sama po sebi ne mora biti neki izniman životni događaj, pogotovo u današnje vrijeme kad je uobičajeno da svako toliko mijenjamo poslove, poslodavce pa i karijere tijekom radnoga vijeka. Međutim, u mom slučaju, odluka da postanem samozaposlena je odrazila dubinsku promjenu koja se „kuhala“ nekoliko godina, a potom i dogodila u meni prošle godine. Promjena je krenula iznutra s napuštanjem određenih ograničavajućih uvjerenja po kojima sam dotada živjela i usklađivanjem s mojim profesionalnim i osobnim vrijednostima, prioritetima i interesima koje na tadašnjem poslu više nisam mogla zadovoljiti. Nakon tog višegodišnjeg preslagivanja napuštanje postojećeg posla bilo je logičan, prirodan slijed događaja. Za mene je to značilo usklađivanje vanjske stvarnosti s mojim unutarnjim postavkama.

Dojma sam da sam tek sad zakoračila na svoj preododređeni životni put, onaj koji je usklađen s mojom životnom svrhom, a sve dosada predstavlja vrijedno iskustvo koje će mi biti od koristi na tom putu. Možda je najvažnija pouka koju sam spoznala s ovom promjenom ta da kad život pokušamo fiksirati u određenim koordinatama da bismo se osjećali sigurnima, zapravo onemogućavamo upravo ono što jest njegova bit – mijenu, protočnost i sposobnost da nam ponudi puno više od onoga što smo spremni zamisliti ili poželjeti za sebe. Fiksiranjem života, fiksiramo i sebe u određene, često skučene okvire, unutar kojih se možda i osjećamo sigurno, ali ne i dobro.

Što bi kao psihologinja savjetovala ljudima pred kojima su odluke koje zbilja mijenjaju život i okreću nas u nekom sasvim novom smjeru? Radi li zaista o popularnoj tvrdnji izlaska iz komfor zone?

Prije donošenja bilo koje odluke koja suštinski mijenja naš život poput izbora ili promjene karijere, izbora partnera ili želje za roditeljstvom, najvažnije je upoznati sebe – što nam je važno i potrebno, u čemu smo dobri, što nas zanima i raduje. Kada smo načisto s tim i odluke donosimo na temelju tih uvida i spoznaja onda sigurno nećemo pogriješiti. Kada na naše odluke utječu iskustva iz djetinjstva, posebno ona neugodna i traumatska, nametnuti društveni programi ili kada se povodimo za vrijednostima i trendovima koji nisu istinski naši, ali trenutno prevladavaju, onda je velika vjerojatnost da ćemo završiti u „priči koja nije naša“. A jesmo li u svojoj životnoj priči znat ćemo i po tome što ćemo svako toliko, ako ne i stalno, napuštati tzv. zonu ugodnosti, jer u ljudskoj prirodi jest da raste, napreduje, usavršava se, stvara, gradi, doprinosi svijetu, a to nije moguće iz okrilja sigurnosti. Cijena toga jest visoka, ali je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva neprocjenjiv.

Profesorica si psihologije i magistrica znanosti u području ekonomije. Završila si certificirane programe za trenera (edukatora), životnog i poslovnog coacha te pohađala brojne edukacije, seminare i radionice iz područja psihologije, osobnog razvoja… Ipak, srce su ti uzele sistemske konstelacije. Molim te reci našim čitateljima više o ovoj metodi kako bi im približila kako im taj pristup može pomoći u životu.

Iako sam gotovo dva desetljeća provela u području upravljanja ljudskim potencijalima i primarno se bavila profesionalnim razvojem zaposlenika, susret s metodom sistemskih ili obiteljskih konstelacija presudio je da se okrenem mojoj istinskoj profesionalnoj ljubavi – osobnom razvoju. I one su, na početku, bile metoda mog osobnog razvoja, a potom prerasle u profesionalni interes.

Sistemske ili obiteljske konstelacije, poznate još i kao Poredak ljubavi, pojavile su se devedesetih godina prošloga stoljeća. Za njihov razvoj zaslužan je njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger koji je u radu s klijentima uočio ponavljanje istovjetnih obrazaca u životima članova iste obitelji. Iako je svatko od nas jedinka za sebe, kao članovi jedne obitelji, odnosno sistema, povezani smo sa svim drugim članovima i sistemom kao entitetom za sebe, a to sve skupa određuje okolnosti našeg života. Konstelacije nam otkrivaju tzv. sistemske zakonitosti, odnosno nevidljive zakone ljubavi koji upravljaju životima svih članova sistema na način da čuvaju njegovu cjelovitost i poredak te ravnotežu primanja i davanja koji se odvijaju unutar njega.

Ovo je primarno fenomenološka, odnosno iskustvena metoda, u kojoj se povezujemo s energijom tzv. „Polja koje zna“. Iz „Polja“ izranjaju informacije koje mogu sezati i nekoliko generacija unatrag. One razotkrivaju destruktivne obiteljske dinamike, nerazriješene traume i obiteljske tajne koje negativno utječu na članove obitelji i narušavaju njihove sadašnje odnose. U konstelacijskom radu dolazimo do dubinskih uzroka naših problema, onih koji su u tom trenutku ključni za naš razvoj i koje trebamo osvijestiti na ovaj način jer nam nisu dostupni i vidljivi na svjesnoj razini, a važni su za pokretanje konstruktivne promjene u našim životima. Energija koja je u obiteljskom sistemu bila blokirana događajima iz prošlosti, oslobađa se i podržava naš sadašnji život te nam je na raspolaganju za ono što u njemu želimo ostvariti. Sve se više govori o prijenosu i utjecaju prijenosa transgeneracijskih trauma s predaka na potomke. To je ono što u konstelacijama redovito vidimo na djelu, a i znanstvena istraživanja postupno potvrđuju te iskustvene uvide.

Važna pretpostavka u konstelacijskom radu jest da ništa nije toliko strašno da u to ne bismo mogli pogledati. Naprotiv, određeni događaji iz obiteljske prošlosti postaju strašni jer ih ignoriramo, a oni, zbog toga što su potisnuti iz obiteljskog pamćenja s razine nesvjesnog upravljaju našim životima.

Rad s klijentima je moguć uživo i online te individualno i u grupi. U individualnom radu se za predstavnike članova sistema najčešće koriste figurice, a postoje i dostupna softverska rješenja dok su u grupnom to sudionici koji u postavljanju nečije konstelacije preuzimaju ulogu članova njegova sistema. Trenutno s klijentima radim individualno i online, a termin susreta je moguće dogovoriti putem e-adrese inspiracija.tmb@gmail.com ili ga direktno rezervirati putem kalendara dostupnog na web stranici www.inspiracija.net te profilima na društvenim mrežama @inspiracija.net na Facebooku i @inspiracija.tmb na Instagramu.

Možeš li s nama podijeliti neki zanimljiv slučaj, da čitatelji bolje shvate kako konstelacije zapravo funkcioniraju?

Sistemske ili obiteljske konstelacije uče nas što doprinosi našem zdravlju, a što nas može odvesti u bolest; što trebamo činiti, a što izbjegavati da bi naši odnosi s drugima bili skladni, a život ispunjen i u ravnoteži.

Upravo to je ono što dolazi do izražaja u radu s klijentima na njihovim temama. U konstelacijskom procesu otkrivamo uzroke problema i poteškoća s kojima se osoba koja postavlja rad suočava.
S obzirom da su najčešće teme s kojima mi se klijenti obraćaju za rad zdravstveni problemi i problemi u partnerskim odnosima izdvojila bih primjer konstelacije klijentice koja je patila od mnogobrojnih simptoma koje liječnici, unatoč brojnim pretragama, nisu uspjeli povezati u jednu smislenu dijagnozu i kao takvu je liječiti. Opterećena tim simptomima naknadno je razvila i anksioznost te jedno vrijeme, patila i od depresije. Situacija joj je posebno teško padala, jer se zbog svojih tegoba nije mogla posvetiti odgoju i brizi oko sina koliko i kako je htjela jer su one započele kad je on bio jako mali. Polazeći od zdravstvenih tegoba proces nas je doveo do uvida da su baka po majci i majka bile vrlo hladne, a majka i vrlo agresivnog ponašanja prema njoj u djetinjstvu. Razotkriva se da se iza hladnoće i agresije ženskih pretkinja krije nošenje s patnjom i osjećajem odbačenosti koje pretkinje po majci u klijentičinom obiteljskom sistemu proživljavaju iz generacije u generaciju, posebno u odnosima s muškarcima. To nas, potom, dovodi do spoznaje da je i klijentica, poput majke, puna bijesa i agresije, ali ih cijeli život potiskuje kako ne bi ponavljala majčin obrazac ponašanja prema njoj. I tada dolazi do ključnog uvida da je kao majka radije bolesna nego agresivna.

Drugi dojmljiv primjer je bila konstelacija klijentice na temu partnerskog odnosa. Razvedena je i već ima kćer s kroničnom dijagnozom. U sadašnjoj vezi je nekoliko godina s partnerom koji želi da imaju zajedničko dijete, a ona osjeća veliki otpor prema tome do mjere da ju je spremna okončati. U djetinjstvu ju je fizički zlostavljao otac, a spolno djed te je pretrpjela psihičko i emocionalno zlostavljanje u braku od strane bivšeg supruga. Tijekom konstelacije klijentica je došla do uvida da bi njeno drugo dijete bilo muškog roda i čak mu je znala i ime, a potom se postupno razotkriva da je u njenoj obitelji zdravi muški princip znatno oslabljen već stotinama godina i da mnoge generacije njenih muških predaka nisu u doticaju s njim što je za posljedicu imalo brojna zlostavljanja žena u obitelji. U njoj je duboko usađeno uvjerenje da muškarci ženama u ime ljubavi nanose veliku bol zbog čega osjeća jaki otpor da na svijet donese još jednog muškarca, a koji nije postojao kada je u pitanju bilo rađanje ženskog djeteta.

Ono što nam konstelacije omogućavaju jest osvijestiti koje nesvjesne silnice i uvjerenja upravljaju našim životom. Kada ih osvijestimo otvaramo se za mogućnost drugačijih izbora i svjesno donošenje odluka.
Posljednjih godina je mentalno zdravlje dosta u fokusu. Što bi savjetovala ljudima da probaju uvesti u svoj život kako bi štitili i očuvali svoje zdravlje i unutarnji mir?

S obzirom da su mentalno i fizičko zdravlje povezani primarno je važno pobrinuti se o očuvanju fizičkog zdravlja povratkom osnovama, a to su: zdrave prehrambene navike, dovoljna količina sna i odmora te redovito kretanje, bavljenje nekom rekreativnom aktivnosti ili sportom.

Za očuvanje mentalnog zdravlja važno je svjesno prolaziti kroz život, neprestano biti u doticaju sa svojim emocijama i raspoloženjima, jer će nam oni ukazati na to bavimo li se pravim poslom, družimo li se s pravim ljudima, jesmo li u zdravom i podržavajućem partnerskom odnosu, itd. Ako nam jedno ili više spomenutih aspekata našega života duže vrijeme predstavlja izvor tuge, ljutnje, frustracije i nezadovoljstva onda riskiramo da osim lošeg osjećanja na mentalnoj razini s vremenom ugrozimo i fizičko zdravlje kroz kompleksnu funkcionalnu isprepletenost djelovanja živčanog, endokrinog i imunosnog sustava povezanih u megasustav poznat kao psihoneuroendokrinoimunosni sustav.

Za osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti važna je usklađenost sa samim sobom, a ako osjećamo da „nismo svoji“ i autentični te kao da „živimo nečiji tuđi život“ onda su nam na raspolaganju različite metode, tehnike i alati osobnog razvoja. Danas je ponuda toliko raznolika da svatko može pronaći nešto za sebe, od bogate psihologijske ili duhovne literature, predavanja, radionica ili opsežnijih edukacijskih programa do individualnog rada sa stručnjacima za mentalno zdravlje i terapeutima različitih profila.

Uz navedeno, ono što će nas održati zdravima na svim razinama je preuzimanje odgovornosti za svoj život i aktivno donošenje odluka i izbora, uvažavanje svog unutarnjeg glasa – intuicije, pronalaženje smisla i svrhe u životu, iskorištavanje svojih potencijala i talenata, stjecanje novih znanja i vještina te izgradnja stabilne i skladne društvene mreže. I kao šećer na kraju, našoj općoj dobrobiti pripomoći će što više smijeha i razvijen smisao za humor.

Ništa od nabrojenoga nisu instant rješenja već prije dugoročne strategije ponašanja kojima osnažujemo svoju psihološku otpornost, a time i kapacitet za uspješno suočavanje sa stresnim životnim situacijama. Važnost razvoja i posjedovanja psihološke otpornosti u kontekstu očuvanja mentalnog, ali i fizičkog zdravlja je razlog zbog kojeg sam prvu edukaciju u svojoj ponudi online edukacija posvetila upravo ovoj temi.

Prošla godina je za tebe bila posebna i jer je izdana knjiga „Ljubav, sloboda i samoća“, Osho u tvom prijevodu. Zašto bi preporučila čitateljima da pročitaju ovu knjigu i što si sama spoznala kroz proces prevođenja jednog takvog dijela kojeg je napisao jedan od najvećih spiritualnih učitelja?

Prijevod Oshove knjige „Ljubav, sloboda i samoća“, objavljene u nakladi Budilnik izdavaštva, bio je za mene još jedan iskorak iz zone ugodnosti. Oshove knjige zapravo predstavljaju transkripte njegovih govora tako da sam prevodeći ovu knjigu imala osjećaj da je negdje u mojoj blizini, a ja ga slušam dok priča o ljubavi i partnerskim odnosima. Iako se doima paradoksalno, Osho smatra da je nužan preduvjet uživanja u ljubavi s drugima, uživati u samoći, odnosno u samome sebi. Ljubav prema drugima izrasta iz ljubavi prema sebi. Ili, točnije, iz sposobnosti da budemo u miru sami sa sobom.

Radiš li trenutno na nekom prijevodu? S obzirom da si nam kroz tekstove na portalu pokazala kako si izvrsna spisateljica, kada ćemo čitati tvoju knjigu?

U ovoj godini u planu mi je prevesti dvije knjige od kojih prijevod jedne samo što nije gotov. Poštujući diskreciju vezanu uz „projekte u tijeku“, prepustit ću nakladniku da otkrije o kojim se naslovima radi kad za to dođe vrijeme. Što se tiče nekog mog autorskog djela osjećam da se još nisu posložili svi potrebni preduvjeti da se prepustim stvaralačkom procesu. Bit će to proces iz duše, a ne iz glave, a znamo da duša ima svoj ritam i tajming. Do tada čitam i prevodim tuđe uratke.

Koje bi knjige za osobni razvoj preporučila našim čitateljima, a da im mogu biti super štivo i za godišnji odmor?

Radeći s različitim klijentima na njihovu osobnom razvoju i čitajući različite knjige iz tog područja primijetila sam da ih možemo ugrubo podijeliti u dvije skupine – i klijente, odnosno ljude i knjige. Postoje oni koji se u procesu osobnog razvoja odlučuju za metode koje su etablirane i u većoj mjeri nose oznaku „znanstveno utemeljenih“ poput psihološkog savjetovanja, različitih psihoterapijskih pravaca (gestalt, realitetna, transakcijska analiza, kognitivno-bihevioralna terapija) ili coachinga dok se drugi više pronalaze u metodama i tehnikama koje opisujemo kao alternativne, odnosno duhovne i energetske (sistemske konstelacije, theta healing, reiki, kvantna harmonizacija, rekonekcija…).

Ovisno o tome koje metode osobu više privlače, razlikuje se i literatura koju bih preporučila za čitanje. Onima koji se vole držati više znanstveno utemeljenih činjenica ili vole mentalno proraditi tematiku koja ih zaokuplja preporučila bih knjige „Izvor“ Tare Swart, „Mentalni restart“ Nicole LePera, „Naslijeđena sudbina“ Noémi Orvos-Tóth, „Ti si opasna faca“ Jen Sincero i „Navika DAJ 5“ Mel Robbins dok bih onima koji su se kroz osobni razvoj pronašli u duhovnosti istaknula naslove „Alkemija srca“ i „Proces prisutnosti“ Michaela Browna, „Putovanje duša“ ili bilo koju drugu knjigu Michaela Newtona, „Moć imaginacije“ Nevillea Goddarda, Oshovu „Svijest“ i „Intuiciju“ te „Priznati ono što jest“ Berta Hellingera i „Zapisi na duši“ Alemke Dauskardt.

Međutim, kako sam veliki pobornik uvjerenja da osobni razvoj može biti vrlo koristan u očuvanju zdravlja, mentalnog i fizičkog, svima bih preporučila čitanje knjiga kanadskog liječnika Gabora Matéa „Kad tijelo kaže ne“ i „Mit o normalnom“, nizozemskog psihijatra Bessela van der Kolka „Tijelo bilježi sve“, „Bolest kao put“ i Bolest kao govor duše“ njemačkih psihologa i psihoterapeuta Thorwalda Dethlefsena i liječnika Ruedigera Dahlkea. Sve one ukazuju na puno veću povezanost tijela, uma i uopće postojanje duha čija međusobna interakcija i međuovisnost utječu na naše zdravlje, odnosno sklonost obolijevanju. Ove knjige nisu baš štivo za plažu, ali su definitivno obavezna literatura za svakoga tko želi dublje uroniti u teme zdravlja i bolesti i proširiti svoje poimanje uzroka bolesti i načina na koje ih možemo spriječiti.

Kad gledaš svoj život u budućnosti, što bi voljela podijeliti sa svijetom? Koji trag bi voljela ostaviti?

Svoj životni poziv prepoznala sam u pružanju podrške i poticanju drugih da žive što ispunjeniji život koristeći tijekom njega svoje talente i potencijale. Trag koji bih voljela ostaviti u profesionalnom smislu su vidljive promjene nabolje i veće subjektivno zadovoljstvo u životima ljudi koji su mi ukazali povjerenje i postali moji klijenti na putu svog osobnog razvoja. Na privatnom planu, ono što želim ostaviti kao svoje naslijeđe je život u ljubavi i harmoniji sa svojim bližnjima, ljudima do kojih mi je stalo i koji me okružuju. Mislim da ću na taj način puno više učiniti za ovaj svijet ako u svom „dvorištu“ njegujem razumijevanje, podršku, ljubav i sklad nego pokušavajući ostvariti neke, nazovimo ih, ambiciozne ciljeve. Ako povrh toga napišem i objavim koju knjigu, bit će to i više nego dovoljno od mene u ovome životu.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Biti zdrava i biti svoja, a s time sve ostalo postaje moguće. Iz svakodnevnog iskustva rada s ljudima koji se žele osjećati bolje i biti dobro, vjerujem da nikad nije kasno poraditi na tome bez obzira koliko dugo ili intenzivno se nismo osjećali dobro. Uvijek i za svakoga postoji neki način, ako smo voljni pronaći ga ili otvoreni dopustiti mu da on pronađe nas.

 

 

Foto: Indira Juratek