Kad ti ništa ne fali, a opet nisi dobro

Dogodi se ponekad da je sve na svom mjestu, a ti to ne možeš osjetiti. Ponekad nema velikog razloga, nema jasnog problema, a ipak osjećamo da iznutra nešto nije dobro. To tiho stanje unutarnjeg nemira često nije slabost, nego signal da smo se udaljili od sebe. 

Postoji jedno stanje koje je teško objasniti jer nema jasan uzrok, nema događaj na koji ga možemo nasloniti. Sve je, barem izvana, na svom mjestu. Dani prolaze uobičajeno, obveze se izvršavaju, odnosi postoje, tijelo funkcionira. Ipak, negdje ispod površine ostaje osjećaj da nešto nije u redu, kao blaga napetost koja ne nestaje ni kada sve utihne.

U takvim trenucima najčešće ne tražimo pomoć, nego objašnjenje. Pokušavamo racionalizirati, uvjeriti se da je riječ o prolaznoj fazi, o umoru ili manjku sna. Uspoređujemo se s drugima i njihovim stvarnim problemima pa vlastiti osjećaj počinje djelovati neutemeljeno, gotovo nezasluženo. Kao da nemamo pravo ne biti dobro.

No, to stanje ne dolazi iz jednog izvora. Ono se stvara polako, kroz sitne pomake koje jedva primijetimo dok se događaju. Previše dana u kojima smo bili dostupni svima osim sebi. Premalo trenutaka u kojima smo zastali i stvarno osjetili što se u nama događa. Emocije koje smo odgodili za kasnije, tijelo koje smo zanemarili jer „nije bilo vrijeme“. Ništa od toga nije dramatično, ali zajedno čini udaljavanje od nas samih.

Možda je upravo to ono što najviše osjećamo, ne nedostatak nečega izvana, nego blagi gubitak kontakta iznutra. Kao da smo se malo pomaknuli od sebe, od vlastitog ritma, od onoga što nam zapravo treba. Tada sve može izgledati dobro, a mi to ne možemo osjetiti.

U takvim trenucima često tražimo rješenje u promjeni. Novi plan, nova odluka, nova verzija sebe koja će to posložiti. No, ono što nedostaje rijetko se može pronaći u dodatnom naporu. Češće se pojavljuje tek kada stanemo.

Kada si dopustimo da ne budemo dobro bez potrebe da to odmah promijenimo. Kada priznamo sebi da nešto nije u ravnoteži, iako ne znamo točno što. Kada umjesto traženja odgovora počnemo slušati.

Taj tihi nemir, koliko god neugodan bio, nije znak da s nama nešto nije u redu. On je često prvi znak da smo se predugo kretali bez stvarnog kontakta sa sobom. Zato sada ne traži rješenje, nego pažnju. Možda ti stvarno ništa ne fali, a možda ti nedostaje prostor da ponovno osjetiš sebe kako bi bio/bila dobro.

Možda te zanimaju i sljedeće teme

U takvim trenucima vrijedi se vratiti i osnovama prisutnosti, zato možeš pročitati i naš tekst o mindfulnessu i tome kako ga prakticirati u svakodnevnom životu.

Kada se unutarnji nemir zadržava dugo, često se odražava i na tijelo, zato može biti korisno razumjeti i kako stres djeluje na živčani sustav i kortizol.

Ponekad osjećaj da nismo dobro nema samo emocionalnu, nego i fiziološku pozadinu pa vrijedi pročitati i tekst o hormonalnoj ravnoteži kod žena.

Foto: Pexels