
Daniel Berdais: Sisačko-moslavačkoj županiji nije potrebna obnova, već kompletna revitalizacija
Daniel Berdais je novinar, urednik i radijski voditelj na Radio Sisak. Bio je jedan od osnivača Otvorenog radija, član Uprave i glavni urednik Otvorenog, glazbeni direktor radijske mreže Soundset, a nakon toga i direktor programa i glavni i odgovorni urednik Radija 101.
Daniel danas živi u Petrinji, a radi u Sisku, dva grada koja su ozbiljno stradala u razornom potresu 29. prosinca prošle godine. Svjesni situacije u koji se Sisačko-moslavačka županija nalazi, zamolili smo Daniela za razgovor kako bismo iz prve ruke čuli kakva je trenutno situacija u Petrinji i Sisku, što se događa s Radio Sisak te kako on vidi obnovu i oporavak cijelog kraja. Što nam je odgovorio pročitajte u nastavku.
Razorni potres koji je nedavno pogodio Petrinju i okolicu u samo nekoliko trenutaka u potpunosti je promijenio živote tisuća ljudi i vizure gradova Petrinje, Siska, Gline, ali i okolnih mjesta. Živiš u Petrinji, radiš u Sisku. Koji su bili tvoji prvi dojmovi? Kakvo je stanje i situacija sada?
Teško mi je govoriti o prvim dojmovima, još uvijek su rane svježe. Nakon prvog jutarnjeg potresa 28.12.2020., nitko nije očekivao takav jaki udar dan poslije. Većina nas je u utorak sanirala štete od prvog potresa i udar 29.12.2020. u 12:19 mnoge od nas je zatekao u dvorištima, na krovovima…. Bilo je katastrofalno. I odmah je bilo jasno da su posljedice od tog potresa nemjerljive. Kada sam se uvjerio da su moji dobro, odmah sam odjurio u centar Petrinje pomoći koliko sam mogao. Srce je pucalo, izvlačili su se ljudi iz ruševina, nastao je kaos zbog pogiblje male Laure….centra više nije bilo, samo ruševine.
Među prvima sam ušao u Petrinju nakon domovinskog rata, no tadašnje slike i ono što se moglo vidjeti nakon ovog potresa je neusporedivo. Nažalost, i sada već skoro dva tjedna nakon potresa ruševine i dalje ugrožavaju sigurnost građana i mislim da to dovoljno govori o tome kakvo je stanje sada u Petrinji. To je grad duhova u ovom trenutku, grad u kojem nema života. A nadležni samo sastanče i vode računa o dojmu. Za mene potpuno neshvatljivo, jer dojam u ovom trenutku je najmanje važan. A ako i moramo govoriti o dojmu, onda je jedino bitan dojam onih koji su najviše nastradali u ovom potresu.
Foto: Mile Perković
Novinar si, urednik i radijski voditelj na Radio Sisak. Sam Radio Sisak je pretrpio velike štete i zgrada u kojoj se nalazio je potpuno neupotrebljiva. Zaista je bilo apokaliptično u sveukupnom kaosu koji se događao okrenuti na frekvenciju radija i naići na tišinu. Radio nije samo mjesto glazbe, već i informacija, koje su u ovakvim situacijama potrebnije no ikada. Na koji način si doživio ovo vrijeme tišine Radia. Kako stvari sada funkcioniraju?
Za sada je uspostavljen program u kontejneru koji smo dobili uz podršku HURIN-a. Tvrtka A1 omogućila nam je optičku vezu i dala godinu dana svoju uslugu bez naknade. Poslovanje i funkcioniranje radija za sada ne postoji. Sisak, SMŽ i naš radio nalaze se u izvanrednom stanju. Za sada i to dulje vrijeme, ne vidimo mogućnost preseljenja u novi adekvatni prostor. Puno je tvrtki, obrta, ureda i ordinacija trenutačno bez adekvatnog prostora, svi skupa pokušavamo iznaći način rada i funkcioniranja. Pored toga smjestiti radijski studio nije jednostavno – imamo posebne uvjete koji moraju biti ispunjeni – optička vidljivost prema odašiljaču, postavljanje antena itd…. Što se tiče opreme najnužnije za emitiranje smo izvukli, sve ostalo je ostalo u starom prostoru. A u taj stari prostor uselili smo početkom veljače prošle godine, nakon što smo ga kompletnog uredili i renovirali.
Velike zahvale HURIN-u, predsjedniku Željku Švendi i našim kolegama radijskim nakladnicima diljem Republike Hrvatske koji su se odmah aktivirali i učinili sve potrebno da Radio Sisak i Petrinjski radio pokrenu emitiranje. Grad Sisak i gradonačelnica Kristina Ikić Baniček pomažu nam svakodnevno, svi zajedno pokušavamo vratiti našu lokalnu zajednicu u stanje funkcioniranja. Kolege iz HND-a bezuvjetno su uz nas. Agencija za elektroničke medije daje nam svoju podršku, ravnatelj Josip Popovac stalno je u kontaktu s nama. Javili su nam se iz ZAMP-a, HDS-a, ZAPRAF-a. Ministarstvo kulture i ministrica ističu da će nas podržati koliko treba. Svi žele pomoći na neki način. A pomoć nam sada itekako treba u svim oblicima i na sve načine. Pozivamo velike oglašivače i sve one koji su zaboravili Sisačko-moslavačku županiju zadnja dva desetljeća da nas vide, da dođu i putem oglašavanja postanu naši partneri u ovoj situaciji. Ističemo kako su elektronički mediji u Sisačko-moslavačkoj županiji do sada bili na zadnjem mjestu po prihodima od oglašavanja korisnika državnog proračuna po stanovniku.
Nismo emitirali 5 dana, to se nije dogodilo niti u ratnim godinama i mišljenja sam da se takvo nešto nije smjelo dogoditi. Radio kao medij je uvijek, a posebno u ovakvim uvjetima ključni medij za kvalitetno informiranje. Očigledno se zaboravilo da ljudi nakon potresa nisu imali televizijski program, Internet, struju…, da govorimo o starijem pučanstvu, a radio radi i na baterijske uloške.
Sisačko-moslavačka županija je u ratu iznimno stradala, a mnoge ratne rane nisu bili iscijeljene niti do razornog potresa koji je iza sebe ostavio pretužne scene. Sve oči Hrvatske sada su na Petrinji, Sisku, Glini… Što možemo i trebamo učiniti da se ovaj kraj opet ne zaboravi?
Kao prvo svi moramo shvatiti da izlazak na Izbore nije samo naše pravo nego i obaveza. Izbori su proces kada građani kontroliraju državu i iznose svoje mišljenje o svemu napravljenom. Od sjedenja u fotelji, kukanju i tipkanja po društvenim mrežama nema ništa. Za to što je SMŽ bila zaboravljena svo to vrijeme prije svega su krivi oni koji tamo žive. Pogledajte samo kako demokracije funkcioniraju oko nas. Cijela zemlja je na ulici i za najmanju pogrešku nekog političara. A mi?
Što će po tebi biti najveći izazovi obnove i oporavka Sisačko-moslavačke županije nakon ove katastrofe?
Sisačko-moslavačkoj županiji nije potrebna obnova, tom dijelu Hrvatske je potrebna kompletna revitalizacija. Obnovljena kuća nikome ništa ne znači, ako se u tom kraju ne obnovi gospodarska, društvena i kulturna djelatnost. Najveći izazov će biti kako zadržati ljude u tom kraju.
Foto: Mile Perković
Razorne posljedice ovog potresa ne treba pripisivati isključivo potresima koji se još uvijek događaju na našem području. Da se ulagalo u ovaj kraj, da nas nisu stalno gurali pod tepih, da se obnova napravila kako treba siguran sam i posljedice potresa bile bi puno manje. I nakon svega mi danas moramo slušati od glavnog inženjera obnove kako je on ponosan na to razdoblje i kako se ne osjeća odgovornim. To je nedopustivo i s političke i s ljudske strane. Rekao bi da je to stvar i kućnog odgoja. Prije četiri godine, nakon zadnjih lokalnih izbora imao sam priliku intervjuirati župana Žinića.
Dotakli smo mnoštvo krucijalnih stvari za SMŽ – od završetka auto-ceste, mosta na ulasku u Sisak, prenamjeni napuštenih vojarni i prostora u državnom vlasništvu, sisačke bolnice, još uvijek nerazminiranog područja, napuštene i devastirane Banovine, pomoći poljoprivrednicima… Sve što je tada izrekao ostalo je samo na riječima. Četiri godine kasnije svjedočimo da apsolutno nije bilo nikakvih pomaka po tom pitanju. Župan Žinić je očigledno totalno nezainteresiran i samo je još jedan od stranačkih poslušnika kojem je boljitak naroda na zadnjem mjestu. Očigledno nema snage suprotstaviti se vodstvu HDZ-a i pomoći ljudima koji ga plaćaju i hrane. Čovjek koji stranku stavlja ispred humanosti jednostavno nije čovjek.
Prvenstveno SMŽ treba dobiti poštenu vlast, bez korupcije i transparentu u svakom trenutku. To je preduvjet za bolji život na ovom području. Nije nam više potreban Župan koji ne da je dio afera, već je onaj koji afere stvara.
Foto: Mile Perković
O kakvoj novoj Petrinji i novom Sisku sanjaš?
Kao o bajkovitom predgrađu metropole.
Koji su trenutno najveći izazovi ljudima pogođenima potresom?
Najveći izazov za ljude koji su ostali u SMŽ je odgovor na pitanje: Kade će prestati tresti.
Kako se sam nosiš sa situacijom koja je toliko stresna, neizvjesna, bolna?
Kao novinar bio sam uključen u domovinski rat, tako da mi krizne situacije nažalost ili na sreću nisu nepoznanica. U ovom poslu najbolje funkcionirate pod adrenalinom i stresom. To je jednostavno takav posao. Za sebe osobno mogu reći da sam OK, angažiran sam na sve strane pa ne razmišljate previše. Najbolnije je gledati tu mladost kojoj se preko noći srušio svijet, koji će siguran sam zbog ovog potresa imati velikih mentalnih problema. A to nikako nije dobra predispozicija za budućnost. Njima prvima moramo pomoći.
Foto: Mile Perković
Mnogi sada žele pomoći. Koji je po tebi trenutno najbolji način da se pruži ruka pomoći?
Da nas se ne zaboravi, ova kriza neće trajati dan dva, nego mjesecima, a po iskustvu kojeg imamo u Hrvatskoj, možda i godinama. Ljudima će trebati svo to vrijeme pomagati.
Mnogi ne razmišljaju o vrijednosti života niti zahvalnosti za sve što imamo dok se ne dogode ovakve situacije. Kako sam i sama iz Siska nakon potresa prvo sam satima zvala i pokušavala dobiti sve svoje da vidim jesu li dobro. Znam da su svi iz potresom pogođenih područja činili isto. Iz sadašnje perspektive što je po tebi ono najvažnije što čini život dobrim?
Ljudi neopterećeni osnovnom kvalitetom života. U 21. stoljeću svi moraju imati struju, vodu, krov nad glavom i moraju sebi i svojoj djeci imati što staviti na stol. Ti elementi ne smiju biti upitni. A mi svi zajedno moramo se vratiti osnovnim ljudskim vrijednostima, pogledati oko sebe, pružiti ruku pomoći jedni drugima. I to činiti uvijek, ne samo kada se dogodi neka ovakva strašna tragedija. Tada će nam svima skupa biti bolje – jer zajedno možemo sve. To smo već dokazali.
Indira Juratek
POST COMMENT