Preuzimanje odgovornosti za vlastite emocije

Neželjene emocije mogu dolaziti od lošeg roditeljskog odgoja, loših veza, trauma, ali i emocionalne nemogućnosti shvaćanja emocionalne funkcije svijesti. Zbog toga mnogi misle da vole, ali stvaraju većinu osjećaja u mašti i zamišljaju tijek veze, pogotovo oni tipovi kojima je mislena funkcija jače naglašena. Takve veze puno bolje funkcioniraju u maštanju, a stvarna veza neprestano nailazi na brodolome.

Današnje veze su većinom takve jer ljudi žive u mašti i nemaju doticaj sa stvarnim odnosima. Nemaju svjesnost o svom ponašanju i djelovanju kao niti obrascima koji im dopuštaju vidjeti samo jednu vrstu partnera.

Kako nerealna očekivanja sabotiraju boljitak u našem životu

Većina ljudi zna što je za njih dobro i od čega će se osjećati bolje: od meditacije ili druženja s prijateljima, čitanja inspirativne knjige, bavljenjem s umjetnosti, šetnja prirodom. Ipak te se dobre navike izbjegavaju jer fali motiviranost pošto društvo ne cijeni te kvalitete – ja ih ne radim jer njima ne mogu izazvati pažnju kod drugih, a ego živi od pažnje.

Ako bolje promotrite, ljudi čekaju da im bude bolje u životu, ali im se ništa ne događa. Nakon dugo godina čekanja dobivamo opasne ljude koji eksplodiraju radi sitnice. Većina ne radi ništa na sebi jer ne može kontrolirati osjećaje i razmišljanja. Oni koji imaju problema s kontrolom emocija, brzo shvaćaju da je to nemoguće. Ipak, sjećanja na zadovoljstva vrate ih na pravi put. Svaka motivacija počinje malim koracima. Ako ste odlučili meditirati dvije minute, u vama postoji motivacija i mogućnost za promjenu. Ljudima je ovo smiješno ili prejednostavno, ali oni koji su izašli iz dubokih očajanja i depresije znaju o čemu govorim. Ipak, to je zahtjev da iskušamo nešto novo, a tada postoji strah od novog razočarenja. Postavlja se pitanje što možemo izgubiti ako djelujemo?

Snaga malih koraka prema promjeni i suočavanju s vlastitim emocijama

Sjećam se da sam jednom davno ostao bez posla, a imao sam veliki kredit, osjećaj bezizlaznosti je bio tu, ali pomogla mi je upravo ova jednostavna filozofija, da nemam što izgubiti. Ja ništa ne gubim, gubi samo onaj koji posjeduje i koje mjeri društvo prema stupnju uspjeha. Upravo mi je taj stav pomogao da realno sagledam sebe i da se koncentriram na ono bitno u poslu: na vještinu i kreativnost, kontakte i komunikaciju. Ako tako usmjerite vrijeme, stvari će se početi događati prije ili kasnije.

Često govorim da je samo bitan životni stav: to nisam ja (neti neti kaže indijska filozofija), što nas stavlja u ulogu promatrača, a onda i zrelog pokretača. Ti ne znaš da sjedim na drvetu i filozofiram gdje se pitam što je život? Ne, čovjek i dalje radi, sudjeluje, druži se, ali iz potpuno drugog kuta gledanja. Promjena ne ide preko noći, potrebno je iskustvo i vjera kako stvoriti ulogu promatrača. Dugoročno odbijanje rada na sebi može dovesti do teških promjena raspoloženja i kompenzacije gdje se traže opojna sredstva. Naime, ima puno vrsta problematičnog ponašanja koje u srži nosi oslobađanje od odgovornosti. Razvili smo mnoge mentalne i fizičke bolesti kako bi se oslobodili odgovornosti ili otkrivanja smisla kojeg nameće nesvjesno.

Za ponijeti sa sobom

Stvorili smo čitav sustav uvjerenja koje smo pretvorili u socijalne kategorije. Primjerice, netko nema novac automatski ga smatramo jadnim i mislimo da mu trebamo pomoći, dakle, potpuno smo mu oduzeli moć i potvrdili njegovo stanje, zato je socijalna pomoć samo nadomjestak našeg osjećaja krivnje, odnosno davanje u kojem ne vidimo osobu već stanje. Ne možemo vidjeti osobu jer živimo u stanjima. Samopoštovanje proizlazi iz činjenice da je čovjek slobodan, sposoban boriti se s nevoljama i prevladati ih. Današnji sustav potkopava samopomoć onih kojima bi trebalo pomoći i utvrđuje postojanje ovisnosti i beznađa. Za takvu vam je igru potrebna samo preporuka liječnika ili socijalnog radnika. Neki su ljudi genetski skloniji poremećajima od drugih. Naša je obveza promijeniti svoje ponašanje i preuzeti veću kontrolu nad svojim životom.

Ulogu žrtve najčešće prati osjećaj stida i samookrivljavanja. Bez prihvaćanja odgovornosti za svoje emocije i shvaćanja da je to i društveni zadatak, čovjek ne može živjeti stvarni život.

 

 

Foto: Pexels

 

Možda želite pročitati i sljedeće:

Nikola Žuvela: Najdominatniji arhetip današnje kulture je Petar Pan, dijete koje leti i misli da ima svemoć

Obitelji oblikuju emocije kao obrasce koje tražimo u odnosima

Emocije – naš putokaz kroz život

Što su emocije i koju poruku nam donose negativne

Emocije i unutarnji organi: Kako su povezani i kako si pomoći u njihovom balansiranju

 

 

 

Psiholog, filozof, jyotish savjetnik i terapeut. Vodi stranicu vedski-jyotish.net

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)