Duhovna vježba „Horizont sreće“: jednostavna tehnika za podizanje energije

Kada se nađemo u razdoblju unutarnje težine ili osjećaja da smo „zapeli“, ponekad je dovoljno nekoliko minuta svjesnog rada s tijelom i pažnjom. Ova jednostavna duhovna vježba pomaže podići energiju, proširiti percepciju i pronaći vlastiti horizont sreće.

Što je duhovna vježba „Horizont sreće“

Ima jedan dio polja u kolektivnoj svijesti kojeg zovem „Močvara i dalje“. Svi ga znamo. To je ona situacija u kojoj se nađemo kada, eto, „zaglavimo“ pa se nekako žrtvujemo, bacajući biserje pred svinje, u nadi da će se nekim čudom nešto promijeniti.

Čak nam je možda racionalno jasno da to nije najblistaviji način našeg djelovanja, ali nas neka sila drži nepomičnima u situaciji. Odnosno, pomakne nas tek kad svladamo lekciju. A ta je – kad počnemo cijeniti svoju osjećajnost, umjesto je zloupotrebljavati.

Scenarij nekako – u bilo kojem polju života, no najjasnije je to u emotivnim odnosima (ne nužno partnerskim, može biti i roditeljskim, prijateljskim) izgleda ovako. Kao da, recimo, dođemo kampirati na prekrasno jezero. Sve je oko nas divno i blistavo, po jezeru plutaju lotosi, zrak je ispunjen mirisom bilja i pjesmom ptica. Mi ganuti, osjećamo silnu dubinu svega, čak sudbonosnost situacije i potpuno zaronimo.

No, u jednom trenu dođe oluja. Sve pomete i učas od čarobnog jezera napravi muljavu močvaru: oko nas pokidano cvijeće, smrad vlage i blata i oblačno nebo. Ipak, mi ostajemo. Racionalno znamo da trebamo ustati i otići, ali „mnogo vode proteče ispod mosta“ dok to učinimo. U međuvremenu učimo, tako što pokušavamo vratiti prethodno stanje. Grabimo blato rukama i satiremo se, čak vidimo svoju patnju, no vrijeme prolazi, ali mi ne odustajemo od upiranja. Svjesni da se bacamo, no sve nadajući se da ćemo nekako vratiti prvotnu situaciju. Istina, u cijelom procesu mnogo učimo. Ta patnja nas toliko stegne da po prirodi stvari steknemo odmak od nje, mudrost, uviđanje… Proviđenje nam počne pričati jasno i dok spavamo pa i na javi nam se krenu otvarati nove vizije, nove ideje, uvide. I tako, vremenom, sazrijemo da krenemo dalje. Prihvatimo močvaru i zahvalimo na treningu, ali shvatimo da nas neko novo jezero, blistavo i mirisno, čeka negdje drugdje. I tada ustanemo i krenemo dalje, prema horizontu na kojem sjaji naša zvijezda, sunce našeg srca.

E sad, cijelo ovo „kopanje u močvari“ razvojni je mehanizam svih bića: kao recimo, pubertet. Svatko ga prolazi, samo nekoga „udara“ više i jače, nekoga lakše, no to je naprosto faza. Zato ju je nemoguće i nepotrebno izbjegavati, ali zgodno je prepoznati kada smo u njoj i olakšati si boravak tamo i konačno prolaz iz močvare do svog svijetlog, novog horizonta.

Kako započeti ovu duhovnu vježbu za podizanje energije

Sjednemo ili stanemo tako da nam tabani dodiruju pod, a kralježnica je uspravna, ali opuštena. Dakle, pozicija „progutane metle“ nije preporučljiva, jer grč i napetost koji se ulažu u forsiranje uspravnosti koče energetski tok.

Rad s energijom tijela i svjesnim disanjem

Zatim obratimo pažnju na svoje tijelo. Krenemo od stopala prema tjemenu. Znamo, energija slijedi pažnju. Stoga na taj način počnemo energetsko hranjenje tijela pažnjom. Tako sviješću i dahom prodišemo kroz cijelo tijelo – dišemo u tabane pa potkoljenice, butine, trup, grudni koš, ruke, vrat, glavu…. izdahom otpuštajmo napetost: cilj je dahom otpustiti svaki naboj iz tijela kako bi um bio dovoljno miran da jasno prima i prenosi (operira) s višim Energijama/inteligencijama.

Potom obratimo pažnju na svoje tjeme te tabane i kroz njih (fizički, naravno, kroz nos, no sviješću kroz tjeme) udahnemo blistavo ljubičaste vode zemlje… puštajući da nas ispune… da osjetimo kako smo cijeli ljubičasti slap…. posebno naš kostur.

Vizualizacija boja i četiri smjera

Krećemo s vizualizacijom. Osjetimo kako se valovi ljubičaste svjetlosti, ljubičaste vode prelijevaju kroz nas na sve oko nas…. i tako obasjani ljubičastim svjetlom okrenemo se istoku… pred nama žuti horizont, sa žuto plamtećom zvijezdom i zlatno plamtećim suncem. Osjetimo na tren njihovu energiju, upijemo je i pustimo da se pomiješa s našom ljubičastom vodom.

Vratimo se u centar, udah i izdah i ponovo osjetimo kako smo puni ljubičaste svjetlosti… Potom iskoračimo prema jugu: na jugu vidimo naranačasto crvenu zvijezdu i blistavo narančasto sunce. Osjetimo kako griju naš donji dio tijela, miješajući se s ljubičastom svjetlošću. Kada se osjetimo dovoljno puni svjetlosti, vratimo se u centar.

Sa sljedećim udahom, iskoračimo prema zapadu: pred nama je plavo blistavo nebo na kojem sjaji plava zvijezda i plavo sunce… osjetimo kako se njihove vibracije miješaju s našom i kada se napunimo, vratimo se u centar.

Uz sljedeći udah i izdah, iskoračimo prema sjeveru: pogledamo u zelenu zvijezdu i blistavo zeleno sunce… osjećamo kako se zelena svjetlost kroz srce posebno miješa s našom ljubičastom vibracijom i kada smo dovoljno ispunjeni spojem energija, vratimo se u centar.

Kako završiti vježbu i prepoznati svoj smjer

Tamo ostanemo neko vrijeme, promatrajući iznutra, zatvorenih očiju (gledajući kroz srce i treće oko) zbivanja u svom tijelu – fizičkom i nefizičkom (auri). I kada vidimo koja vibracija (boja) prevladava, krenemo u smjeru odakle je došla. Napravimo fizički korak, sa znanjem i namjerom da tako u životu krećemo u tom smjeru, u nova iskustva.

Čisto ritualno, proces će nam pomoći da se pokrenemo, a podržat će ga anđeli odgovorni za ovu fazu – Vavlijeh i Yelahiah. Zazivamo ih mentalno, kao mantranjem ili verbalno, lančanim šapatom.

Kada prakticirati ovu duhovnu vježbu

Ovu duhovnu vježbu možete raditi kada osjetite pad energije, unutarnju zasićenost ili potrebu za promjenom perspektive. Najbolje djeluje kada je radimo u tišini, uz nekoliko minuta svjesnog disanja i potpune prisutnosti.

Dea Devidas

Izvor: elementi.space

Foto: Pexels