emocije

Kako se nositi s vlastitim emocijama? Samoregulacija emocija kao važna roditeljska vještina

 

Znate li se nositi s vlastitim emocijama? Znate li ih smireno i konstruktivno procesuirati i otpustiti? Primjenjujete li neke uspješne strategije ili ste potpuno izgubljeni na tom polju? Ako ste često preplavljeni emocijama ili vaše emotivne reakcije izazivaju probleme u komunikaciji s djecom, razvijanje vještina samoregulacije emocija je nešto što bi vam moglo pomoći na putu prema smirenijem i skladnijem obiteljskom životu.

Samoregulacija emocija je jedna od osnovnih životnih vještina koja postaje sve važnija kako u suvremenom društvu punom informacija, stresa i tehnologije tako i u obiteljskom životu. Kada ne bi toliko često bili preplavljeni emocijama te kada bi znali što učiniti u takvim situacijama, puno bi se lakše nosili sa stresom, roditeljstvom, odnosima i svakodnevnim obavezama.

Najveća pogreška kod bavljenja emocijama je želja za kontrolom jer emocije ne možemo kontrolirati. One nas najčešće nekontrolirano preplavljuju u trenutku. No ono što možemo je prihvatiti ih, kao poruke koje nam govore o tome kako neka situacija ili osoba djeluje na nas. Dopustimo li im da se izraze na konstruktivan način, postaje lakše otpustiti ih i krenuti dalje.

Roditelji se često žale da se djeca ne znaju nositi sa svojim emocijama. Pritom zaboravljaju da je svaka vještina, pa tako i vještina nošenja s emocijama, nešto što se uči i razvija kroz vrijeme. Neka djeca su emocionalno osjetljivija te im samoregulacija predstavlja veći izazov. Neka su manje osjetljiva te se lakše sami nose s emocijama.

No u oba slučaja djeci je potrebna pomoć od roditelja jer im treba pokazati kako se to radi i to na način prikladan njihovoj dobi. Naravno, prije nego krenete učiti dijete kako se ispravno nositi s emocijama, potrebno je da i vi savladate i usavršite tu važnu životnu vještinu.

svjesno roditeljstvo

Što su emocije i koja je njihova uloga?

Svjesni smo zašto su emocije krucijalan sastojak ovog recepta zvanog život. One su svuda oko nas i u svakome od nas, prožimaju svaki naš odnos i svaki događaj, čuče u svakom pogledu, pokretu, dodiru i glasu, skrivaju se u svakoj riječi i rečenici, čak i između redaka. Nalaze se u svakoj suzi, u svakoj pjesmi i svakom osmijehu, u svakom djetetu i svakom roditelju, u svakoj obitelji i svakom domu, u svakom srcu, …

Unatoč tome, često zaboravljamo na njih, potiskujemo ih, guramo pod tepih te im ne dajemo onoliko pažnje koliko zaslužuju i trebaju. Zašto nam je postalo važnije što se dogodilo od toga kako se osjećamo? Znate li kako ste se osjećali tijekom današnjeg dana? S kojim osjećajem ste se probudili, a kako ste sada? U ovom trenutku? Čitajući ovaj članak? Kako se osjećate kada zagrlite svoje dijete, a kako kada ga pogledate u oči? Znate li kako se osjeća vaše dijete?

Emocije su jedan od načina na koji doživljavamo ovaj svijet, sebe i ljude oko sebe. Potrebno ih je osvijestiti i razumjeti kako bi bolje upoznali sebe i svoje osobne granice. Emocije su energetske poruke koje nam pokazuju što je za nas dobro, a što baš i nije i zato je važno slušati što nam govore i razumjeti zašto su se pojavile. Sprijateljite se sa svojim emocijama i slušajte svoje srce, ono zna tko ste 🙂

Osim toga, emocije utječu na nas i naše postupke. Neke nas pokreću, a neke paraliziraju, neke nas otvaraju, a neke zatvaraju, neka nas pune, a neke prazne, neke dižu, a neke spuštaju. I to je ok, to je sve život. Vrijeme je da osvijestimo, prihvatimo i procesuiramo sve emocije koje se javljaju te ih prepoznamo kao svoje učitelje i pustimo da nam pokažu put prema otvorenoj i iskrenoj komunikaciji.

svjesno roditeljstvo

Kako se trenutno nosite s emocijama

Obično koristimo različite nesvjesne strategije za suočavanje s emocijama koje smo kao djeca preuzeli od roditelja, a koje u odrasloj dobi postaju naši obrasci bez obzira jesu li djelotvorni ili poželjni. Neke česte strategije koje nisu dio rješenja, a mogu donijeti trenutno olakšanje su npr. negiranje i izbjegavanje, potiskivanje i otpor, zatvaranje srca i samoizolacija, odvlačenje pozornosti pomoću hrane ili kupovine, nekonstruktivno iskazivanje osjećaja kroz durenje, manipuliranje, vikanje, okrivljavanje drugih i sl.

Pritom cijelo vrijeme negativne emocije smatramo nepoželjnima te im pružamo otpor. Problem je što time ne možemo spriječiti njihovo pojavljivanje nego samo produžujemo njihovo djelovanje. Naime, pružanjem otpora i borbom samo zadržavamo negativnu emociju duže u tijelu dok prihvaćanjem i otpuštanjem oslobađamo prostor za nove emocije te održavamo protočnost životne energije u tijelu.

Nadalje, neke emocije se žele izraziti na određeni način koji služi za njihovo čišćenje. Npr. ljutnja se obično želi izraziti vikanjem ili pokretom, što je i poželjno ako nije usmjereno prema drugoj osobi. To možete odraditi kada ste sami u autu, pod tušem, u šumi ili na livadi. Kod ljutnje je bitno primijetiti na koga je sve usmjerena. Naime, ljutnja koja se javi u odnosu je obično usmjerena prema drugoj osobi, ali nekada smo ljuti i na sebe što ne znamo postaviti zdrave granice u tom odnosu. To je važno imati na umu jer u tom slučaju u procesu opraštanja ne smijemo zaboraviti oprostiti i sebi.

Kada smo tužni i dođu nam suze na oči, to je prilika za propuštanje i otpuštanje tuge iz tijela. Plakanje je zdravi način čišćenja tuge iz organizma te ga se ne treba sramiti niti ga zabranjivati djeci niti odraslima. Kada bi imali naviku pustiti suzu ili dvije svaki put kada smo tužni, ne bi dolazilo do dugih napadaja plača koji se zna javiti kada se tuge nakupi previše. Ako ste slabi na tugu kao ja, znate o čemu pričam 🙂

svjesno roditeljstvo

Emocionalni život djece

Djeca uživaju u životu otvorena srca. To znači da su kod njih emocije vidljive i trenutno se manifestiraju kroz stav i izraz lica. Kada su tužni, plaču. Kada su ljuti, protestiraju. Nema glume, skrivanja i potiskivanja. Ako ih pokušamo uvjeriti da emocije nije dobro iskazivati niti osjećati i uspijemo u tome, tada im se srce zatvori kao nama odraslima. Izgube tu lakoću postojanja i bivanja, tu životnu radost, spontanost i želju za igrom. Usvoje to kao obrambeni mehanizam, zatvore se u svoj svijet i ne puštaju nikoga blizu.

S druge strane, ako savladaju zdravi način procesuiranja i izražavanja emocija te ga prihvate kao dio osobne higijene, tada će se situacije emocionalne preplavljenosti prorijediti, a njihov intenzitet će se smanjiti. Bit će u svakom trenutku svjesni tko su i kako se osjećaju, što je za njih dobro te će biti sigurniji u sebe, otvoreniji prema svijetu, imat će više suosjećanja i znati postaviti zdrave osobne granice prema drugima kada je potrebno.

Cilj je da djeca s jedne strane nastave živjeti otvorenog srca, budu iskreni i otvoreni prema sebi i drugima, čuvaju svoju autentičnost, uživaju u trenutku, budu svjesni i smireni, a s druge strane da istovremeno znaju postaviti jasne i zdrave osobne granice. Pokazati svoju ranjivost i slobodno dijeliti emocije je ono što nas spaja, povezuje i zbližuje. To je ono čega nam svima nedostaje u današnje doba usamljenosti i izolacije.

svjesno roditeljstvo

Kako izgleda proces samoregulacije emocije?

Dakle, redovitim procesuiranjem emocija sprječavamo trenutke preplavljenosti, otpuštamo emocionalne blokade i pritiske, otvaramo prostor za životnu energiju te otvaramo srce za ljubav i lakše povezivanje. Postajemo svjesniji i sigurniji u sebe, češće osjećamo unutarnji mir te se lakše vraćamo u ravnotežu.

Samoregulaciju emocija možete odmah isprobati na emocijama koje su najčešće prisutne u vašim životima. Osvijestite koje su emocije najčešće prisutne u odnosu s djecom, partnerom ili samim sobom te ih jednu po jednu procesuirajte kroz sljedećih pet jednostavnih koraka. Ovu vježbu možete zajedno raditi i s djetetom na kraju svakoga dana ili za vrijeme same emotivne situacije.

1. Svjesnost i prihvaćanje osjećaja
• Kako se osjećam? Što osjećam? Prihvatimo kako se osjećamo bez prosuđivanja i otpora. Osjećaji su dio života, i pozitivni i negativni.

2. Tjelesne senzacije
• Gdje u tijelu to osjećam? Koja tjelesna senzacija je prisutna? Dubokim disanjem smirujemo tjelesnu reakciju. Ako je potrebnu, djetetu dajemo podršku kroz zagrljaj ili dodir.

3. Traženje uzroka osjećaja bez prosuđivanja
• Zašto se tako osjećam? Što se dogodilo? Ima li moj osjećaj poznati ili nepoznati uzrok? Ako dijete ne zna zašto je tužno, i to je u redu. Nekada nas emocije preplave bez razloga.
• Obratite pažnju na emocije kojima ste često preplavljeni i koje su vezane uz neki obrazac ponašanja, situaciju ili određenu osobu te se probajte sjetiti kada ste se prvi puta tako osjećali. Većinu nesvjesnih emocionalnih obrazaca smo naslijedili od roditelja.

4. Iskazivanje osjećaja
• Reći kratko i jasno: Ja se osjećam tako i tako jer se dogodilo to i to. Bez predbacivanja i optuživanja. Zapisati kako se osjećamo ili reći sebi naglas.
• Po potrebi izbacimo emociju iz tijela na način koji neće povrijediti nikoga.
• U svakom odnosu treba razmjenjivati i dijeliti osjećaje kako bi komunikacija bila otvorenija i iskrenija. Djecu treba poticati na iskazivanje osjećaja tako da roditelj iskazuje vlastite osjećaje i raspoloženja na smiren i otvoren način.

5. Razrješenje i otpuštanje za povratak u ravnotežu
• Je li potrebno nešto učiniti: verbalizirati, oprostiti, ispričati se ili nasmijati se?
• Je li nas ta emocija nečemu naučila – što ćemo učiniti ili reći sljedeći put?
• Je li osjećaj još tu ili smo ga uspjeli otpustiti?

Naravno, proces ćete prilagoditi situaciji i dobi djeteta. Kod jednostavnijih emocija je proces puno kraći, npr. može sadržati samo prvi i treći korak. Osim toga, želim napomenuti da ako su emocije izrazito intenzivne jer su vezane uz neku životnu traumu, tada će vam sigurno trebati i stručna pomoć kako bi što brže, bezbolnije i sigurnije otpustili sve što vam više ne služi.

Također bi bilo dobro osvijestiti sve negativne emocije koje su često u pozadini vašeg odnosa s djetetom. Na prvu bi to sigurno bili ljutnja i frustracija no ispod se često skrivaju strah i krivnja. Ne znam zašto vjerujemo da biti roditelj znači živjeti cijelo vrijeme u strahu za djecu i osjećati krivnju za sve situacije koje pođu krivo. Pokušajte osvijestiti zašto su ti osjećaji prisutni i jesu li vam korisni ili vas ustvari samo sputavaju da uživate roditeljstvu i u svom djetetu. Imate izbor: možete probati strah zamijeniti s povjerenjem, a krivnju s odgovornošću, pa osluškujte kako vam se to čini 🙂 I naravno, kao i uvijek, dodajte puno ljubavi, razumijevanja i podrške!

Nadam se da ćete isprobati ovaj proces i polako, iz dana u dan, otvarati svoje srce i oslobađati životnu radost koja je sakrivena unutra. Vjerujem u vas i vašu djecu, u vašu hrabrost i autentičnu snagu! Kada bi više ljudi živjelo otvorenih srca kao naša djeca, život bi bio čista radost i igra 🙂

Otvaranjem srca oslobađamo životnu radost i uživamo u autentičnosti svoje djece!

 

Svjesno roditeljstvo: sve što ste željeli znati o svjesnom roditeljstvu

Ako vas zanima više tema o roditeljstvu posjetite našu rubriku SVJESNO RODITELJSTVO. 

 

Lana Horvat Dmitrović

– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije (www.teach2heal.com.hr)

 

Foto: Unsplash, Pexels

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)