Kako se uvjerenja nastala na porodu odražavaju na tvoje samopouzdanje, sliku o sebi i tijelu

Scena je sljedeća: moj prvi osnovne i test iz matematike. Kakvo uzbuđenje, prva kontrolna! Sve sam riješila i požurila prva predati odgovore. Bila sam ponosna, zadovoljna sobom, ali onda se dogodilo nešto neočekivano.

Kada nam je drugi dan učiteljica vratila ispravljene kontrolne, ostala sam zatečena: Sve je bilo krivo! Na papiru se crvenila moja prva ocjena – jedinica iz matematike.

Zabunu sa znakovima veće i manje brzo sam ispravila, ali petogodišnja ja tada je donijela i jedan zaključak koji sam dugo nosila sa sobom: ja nisam dobra u matematici.

Dugo sam svaki sljedeći izazov s brojevima gledala kroz filter “meni ovo ne ide” koji mi je otežavao i često potvrđivao moju predodžbu da sam loša u tome. Sve je bilo obojano mojim uvjerenjem “mora da sam glupa za brojeve”. Kada sam u srednjoj jedina u razredu dobila peticu, to je bilo “slučajno”. Kada sam na faksu slušala tehničke predmete, osjećala sam se kao da sam tamo zalutala.

U svojem radu stalno se susrećem sa sličnim pričama kako negativna iskustva ograničavaju naše viđenje za što smo sposobne.

Kako se uvjerenja nastala u porodu odražavaju na tvoje samopouzdanje, sliku o sebi i tijelu

Evo nekoliko primjera –

Žena koja je rodila carski jer – umetni razlog (porod nije napredovao, beba se nije spuštala…), sada preispituje moć svojeg tijela da rodi,

Žena koja je na svojem porodu čula “ne trudite se dovoljno” ili “ne znate tiskati”, sada strahuje da će se to dogoditi opet,

Žena koja je sate sate provela na dripu bez kretanja ili bilo kakvog olakšanja, sada se pita je li dovoljno jaka da podnese bol.

I to se ne odnosi samo na sljedeći porod.

Samopouzdanje koje stječeš kroz iskustvo postajanja majkom odražava se i na druge životne aspekte. Kao što se moje “loša sam u matematici” prenosilo dalje na samopouzdanje vezano uz bilo kakve numeričke zadatke tako se vrlo često uvjerenja iz poroda odražavaju dalje na tvoje samopouzdanje, sliku o sebi i tijelu.

“Više nemam povjerenja u svoje tijelo” utječe na to što misliš kada se pogledaš u ogledalo i na koji način (ne) brineš o sebi.

“Nisam se znala izboriti za sebe” u rodilištu povezano je s tim kako postavljaš granice u odnosu s partnerom ili roditeljima.

“Nisam uspjela” / bilo je bolno / teško / kako god … postane tvoja stvarnost i jedino moguće za tebe.

Kada te netko ili nešto pogodi u kritičnom i ranjivom trenutku (kao što su trudnoća, porod i babinje), to može ostaviti dubok i dugotrajan trag. Ako ne preispituješ što zadržavaš iz negativnih iskustava, šanse su da ćeš razviti ograničeni pogled na sebe i što je moguće u tvojem životu.

U posljednjih 7 godina koliko radim s trudnicama i mamama susrela sam se sa sasvim različitim pričama: od žena koje su procvale nakon poroda i otkrile vrelo snage u sebi do onih koje se i godinama nakon nisu prestale osjećati načeto, nepotpuno, tjeskobno i stisnuto. Žene koje uživaju, žene koje izdržavaju – i, naravno, sve između.

Svaka je priča za sebe, ali ono što sam otkrila da je zajedničko svima je kako su doživjele svoje postajanje majkom.

Ono očito – da ti dolazak djece okrene život naopačke popraćeno je svim “mudrostima” o tome kako ćeš vidjeti kad budeš imala svoju djecu, a i silom pretežito istinitih memeova o kaosu roditeljstva, ali ono o čemu se između humora i žalopojki ne govori je da je majčinstvo obred prijelaza. Inicijacija. Tvoje odrastanje u snažniju, zreliju, moćniju tebe.

Porod nije “preživjela sam” i “nije bilo strašno” nego jedna od životnih kulminacija kroz koju otkrivaš svoju snagu i zrelost i mnoge žene su zakinute što to ne znaju. Zvuči trigerirajuće?
Znam, tako je bilo i meni kad me zatekao prvi porod koji je bio totalno NE ono što sam očekivala i željela.

Budući da sam trudnoću provela čitajući o prirodnom porodu i osnažujućim iskustvima, osjećala sam se prevareno i usamljeno. Zar je to porod, zar je to majčinstvo, gdje je moja osnaženost?

Svoje predodžbe o matematici tek trebam preispitati, ali one o majčinstvu su se itekako mijenjale i rasle skupa sa mnom otkako sam postala mama. Trebalo mi je dugo da promijenim ploču i transformiram povrijeđenost koju sam nosila zbog toga što sam porod doživjela traumatično i zato što sam se nakon poroda osjećala prepušteno samoj sebi.

Pa opet, integracija tog iskustva donijela mi je neopisivu snagu i hrabrost. Ne samo u majčinstvu, nego na primjer ovo – da pokrenem svoj posao.

Za ponijeti sa sobom

Za sve što misliš da nije moguće, postoji drugačije. Ako majčinstvo nije što si očekivala, postoji bolje.

Što si ti zaključila nakon svojeg poroda? I, još važnije – jesi li to spremna preispitati?

Ako se osjećaš kao da je tvoj porod poput ispita koji nisi prošla ili nisi dobila zadovoljavajuću ocjenu, vrijeme je da to promijeniš.

 

Jasmina Brković

– Nakon dva poziva za buđenje, prvi ranih dvadesetih u obliku bolesti endometrioze, a drugi par godina kasnije s izazovnim početkom majčinstva, posvetila sam se razrješavanju traumatskih obrazaca i stvaranju lakoće u svojem životu. Kao doula, edukatorica i somatski terapeut u edukaciji (Somatic Experiencing®) pomažem ženama da lakše plove kroz emocionalne izazove majčinstva.

IG, YouTube @tvojapricasporoda

 

Foto: Freepik