Od Bellatrix do sestara Sanderson: 10 najpoznatijih filmskih vještica svih vremena

Među najpoznatijim filmskim vješticama svih vremena nalaze se Zla vještica sa Zapada iz Čarobnjaka iz Oza, sestre Sanderson iz Hocus Pocusa, Bellatrix Lestrange iz Harryja Pottera, sestre Owens iz Praktične magije i Bijela vještica iz Kronika iz Narnije. Filmsku povijest obilježile su i Lamia iz Zvjezdane prašine, Kiki iz animiranog klasika Studija Ghibli te vještice iz Eastwicka. Njihove priče obuhvaćaju gotovo devet desetljeća filmske povijesti.

Nedavno smo vas upoznali s 10 nezaboravnih književnih vještica, junakinja koje su nastajale na stranicama romana i bajki, a sada je vrijeme da zavirimo u svijet filma, gdje su vještice dobile lica, glasove, kostime i čarolije koje su se zauvijek upisale u popularnu kulturu. Od zelene kože Margaret Hamilton u Čarobnjaku iz Oza do ledene elegancije Tilde Swinton u Kronikama iz Narnije, filmske vještice već gotovo stoljeće fasciniraju gledatelje, mijenjajući se zajedno s našim predodžbama o ženskoj moći, ljepoti, slobodi i opasnosti.

Njihova je prisutnost na velikom platnu ove jeseni ponovno posebno zanimljiva. Nakon filmskog povratka Elphabe u dvodijelnoj adaptaciji mjuzikla Wicked, pozornost je privukao i nastavak kultne Praktične magije, u kojem se Sandra Bullock i Nicole Kidman vraćaju u svijet sestara Owens. Dobar je to povod da se prisjetimo deset filmskih vještica koje su obilježile različite generacije gledatelja, od onih koje su nas plašile u djetinjstvu do onih u kojima smo s vremenom počeli prepoznavati mnogo složenije priče o ljudskoj prirodi.

1. Zla vještica sa Zapada – Čarobnjak iz Oza (1939.), Wicked (2024. & 2025.)

Kada je Margaret Hamilton 1939. godine prvi put zakoračila na filmsko platno kao Zla vještica sa Zapada, stvorila je vizualni predložak koji će desetljećima određivati kako zamišljamo vještice. Zelena koža, šiljasti crni šešir, dugačka odjeća i leteća metla postali su toliko prepoznatljivi da ih danas gotovo automatski povezujemo s vještičarenjem. Zanimljivo je da zelena boja kože nije bila dio izvornog opisa lika u romanu L. Franka Bauma, nego jedna od odluka filmskih autora koja je iskoristila mogućnosti tadašnjeg Technicolora.

Hamiltonina vještica bila je zastrašujuća upravo svojom jednostavnošću. Nije imala složenu prošlost ni psihološko objašnjenje vlastite okrutnosti. Bila je utjelovljenje prijetnje u Dorothyjinu svijetu, lik čiji su prodoran glas, prijeteći smijeh i dramatični ulasci postali sastavni dio filmske povijesti.

No gotovo devet desetljeća poslije njezina je priča dobila sasvim drukčije značenje. U filmovima Wicked (2024.) i Wicked: For Good (2025.), temeljenima na istoimenom kazališnom mjuziklu, Cynthia Erivo tumači Elphabu, mladu ženu čija je zelena koža od početka izdvaja iz društva. Uz nju je Ariana Grande kao Glinda, buduća Dobra vještica.

Ova interpretacija preispituje samu ideju zloće i pokazuje kako se iza etikete opasne vještice može skrivati osoba koja odbija prihvatiti nepravdu i prilagoditi se očekivanjima okoline. Jedan od najpoznatijih filmskih negativaca tako je postao junakinja kroz koju se propituju predrasude, politička moć i pravo na različitost.

2. Sestre Sanderson – Hocus Pocus (1993.)

Winifred, Sarah i Mary Sanderson možda su najzabavnije vještice koje je Hollywood ikada stvorio. Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy u filmu Hocus Pocus utjelovile su tri sestre iz Salema koje se nakon tri stoljeća vraćaju među žive, odlučne ponovno steći mladost i nastaviti svoje mračne čarolije. Njihovi pokušaji snalaženja u suvremenom svijetu, međusobne prepirke i gotovo kazališna pretjerivanja pretvorili su ih u jedan od najomiljenijih filmskih trija.

Iako film prilikom premijere 1993. godine nije ostvario osobit uspjeh, tijekom godina stekao je kultni status zahvaljujući televizijskim prikazivanjima i sezonskim filmskim maratonima. Danas je gotovo nemoguće zamisliti Noć vještica bez sestara Sanderson, a njihova popularnost rezultirala je i nastavkom Hocus Pocus 2 iz 2022. godine.
Posebnu draž ovim vješticama daje činjenica da su istodobno opasne i komične, groteskne i neodoljivo karizmatične.

Winifredina dominantnost, Sarahina zaigrana zavodljivost i Maryina nespretna odanost sestrama stvaraju dinamiku koja nadilazi jednostavnu podjelu na dobre i zle likove. Njihove čarolije možda jesu zlokobne, ali upravo su humor, glazba i sestrinski odnosi razlog zbog kojeg im se gledatelji toliko rado vraćaju.

3. Sally i Gillian Owens – Praktična magija (1998. & 2026.)

Sandra Bullock i Nicole Kidman u Praktičnoj magiji stvorile su dvije vještice koje se znatno razlikuju od tradicionalnih filmskih prikaza. Sally i Gillian Owens odrastaju u obitelji žena obdarenih magičnim sposobnostima, ali i opterećenih prokletstvom prema kojem muškarci koje zavole završavaju tragično. Dok Sally pokušava izgraditi običan život i udaljiti se od vlastitog nasljeđa, Gillian se prepušta slobodi, strastima i nepredvidivosti. Njihove različitosti postaju temelj priče o povezanosti koju ne mogu prekinuti ni udaljenost, ni ljubavni izbori, ni obiteljske tajne.

Film Griffina Dunnea iz 1998. godine, snimljen prema romanu Alice Hoffman, s vremenom je postao jesenski klasik, prepoznatljiv po svojoj atmosferi, viktorijanskoj kući, vrtovima, ponoćnim margaritama i toplini ženskog zajedništva. Magija u svijetu sestara Owens nije samo nadnaravna sposobnost, nego dio svakodnevice, obiteljske povijesti i načina na koji žene pokušavaju zaštititi one koje vole.

Gotovo tri desetljeća nakon prvog filma priča se nastavlja u Practical Magic 2, s Bullock i Kidman ponovno u glavnim ulogama. Povratak sestara Owens podsjeća na ono što je izvornik učinilo toliko voljenim: njegovu sposobnost da priču o vješticama pretvori u priču o ljubavi, gubitku, pripadanju i ženama koje jedna drugoj ostaju oslonac čak i kada se sve ostalo raspada.

4. Bellatrix Lestrange – Harry Potter (2007. – 2011.)

U filmskom svijetu Harryja Pottera upoznali smo brojne iznimne vještice, ali malo je koja ostavila toliko snažan dojam kao Bellatrix Lestrange. Helena Bonham Carter prvi se put pojavila u ulozi ove okrutne sljedbenice Lorda Voldemorta u filmu Harry Potter i Red feniksa iz 2007. godine, a njezina interpretacija pretvorila je Bellatrix u jednu od najupečatljivijih negativki serijala.

Raščupana kosa, prodoran pogled, nepredvidivi pokreti i gotovo dječje oduševljenje vlastitom okrutnošću čine Bellatrix zastrašujućom na način koji nadilazi njezine čarobnjačke sposobnosti. Njezina odanost Voldemortu prelazi u fanatizam, a uživanje u tuđoj patnji otkriva lik koji moć ne doživljava kao odgovornost, nego kao pravo na potpunu dominaciju. Helena Bonham Carter pritom joj daje toliko teatralnosti i karizme da je teško odvojiti književni lik od glumačke izvedbe.

No čarobnjački svijet J. K. Rowling obilježen je i vješticama koje predstavljaju sasvim drukčije vrijednosti. Hermione Granger, koju glumi Emma Watson, pokazuje koliko znanje, inteligencija i hrabrost mogu biti moćniji od naslijeđenih privilegija. Minerva McGonagall, u nezaboravnoj interpretaciji Maggie Smith, utjelovljuje mudrost, pravednost i autoritet koji ne treba zastrašivanje da bi zaslužio poštovanje. Molly Weasley, koju glumi Julie Walters, dokazuje da majčinska ljubav i zaštitnički instinkt mogu postati golema snaga, što posebno dolazi do izražaja upravo u njezinu sukobu s Bellatrix u kojem ju na koncu i pobjeđuje. Luna Lovegood, koju tumači Evanna Lynch, svojom neobičnošću, otvorenošću i nepokolebljivom vjernošću sebi podsjeća nas da hrabrost ima mnogo različitih lica.

Zajedno su ove žene stvorile jedan od najbogatijih prikaza vještica u suvremenoj filmskoj fantastici, od destruktivne opsjednutosti moći do znanja, odanosti i suosjećanja.

5. Lamia – Zvjezdana prašina (2007.)

Michelle Pfeiffer u filmu Zvjezdana prašina (Stardust) utjelovila je Lamiu, jednu od triju drevnih vještica koje očajnički nastoje povratiti mladost i ljepotu. Kada zvijezda padne s neba u ljudskom obličju, Lamia kreće u potragu za njezinim srcem, vjerujući da će joj ono vratiti izgubljenu mladost. U svijetu bajkovitih kraljevstava, čarobnih predmeta i neobičnih stvorenja, njezina opsjednutost vlastitim izgledom postaje pokretač jedne od najmračnijih priča filma.

Pfeifferina interpretacija posebno je zanimljiva zbog stalnog kontrasta između vanjske ljepote i unutarnje okrutnosti. Svaka čarolija kojom se služi iscrpljuje njezinu privremeno obnovljenu mladost pa njezino tijelo postupno otkriva ono što očajnički pokušava sakriti. Film se pritom poigrava tradicionalnom bajkovitom predodžbom o staroj, ružnoj vještici koja žudi za ljepotom mladih žena, ali joj daje i suvremenije značenje. Lamia utjelovljuje strah od starenja u njegovu najekstremnijem obliku, spremnost da se za očuvanje mladosti žrtvuje sve, uključujući tuđe živote.

Iako je nesumnjivo negativka, Lamia je i jedan od vizualno najdojmljivijih likova filma. Njezina raskošna odjeća, dramatične transformacije i Pfeifferina sposobnost da u istom trenutku djeluje zavodljivo i prijeteće učinile su je nezaboravnom filmskom vješticom.

6. Velika vrhovna vještica – Vještice (1990. & 2020.)

Anjelica Huston u filmu Vještice (The Witches) iz 1990. godine ostvarila je jednu od najstrašnijih i najprepoznatljivijih vještičjih uloga u povijesti dječjeg filma. U adaptaciji romana Roalda Dahla glumi Veliku vrhovnu vješticu, predvodnicu tajnog društva vještica koje žive prerušene među običnim ljudima i kuju zastrašujuće planove protiv djece.

U svojem ljudskom obličju ona je besprijekorno dotjerana, elegantna i autoritativna žena, ali iza profinjenog izgleda skriva se groteskno biće čija je prava priroda otkrivena u jednoj od najpoznatijih scena filma. Kada tijekom okupljanja vještica skine svoju ljudsku masku, njezino se lice pretvara u zastrašujuću kombinaciju izobličenih crta, oštrih zuba i neljudske kože. Za ovu upečatljivu transformaciju zaslužni su praktični specijalni efekti i kreativni tim povezan sa studijem Jima Hensona.

Hustonina izvedba funkcionira na dva potpuno različita registra. Njezina vještica istodobno je sofisticirana i odbojna, hladno proračunata i sklona nekontroliranim izljevima bijesa, a taj kontrast čini je toliko zastrašujućom. Film se pritom oslanja na staru folklornu ideju da se zlo može skrivati iza sasvim običnog, čak privlačnog ljudskog izgleda, zbog čega je generacijama djece ostao u sjećanju kao jedan od najstrašnijih filmova njihova djetinjstva.

Godine 2020. snimljena je nova adaptacija Dahlova romana, u kojoj Veliku vrhovnu vješticu glumi Anne Hathaway, no Hustonina interpretacija i dalje zauzima posebno mjesto u filmskoj povijesti.

7. Bijela vještica Jadis – Kronike iz Narnije: Lav, vještica i ormar (2005.)

Tilda Swinton u ulozi Bijele vještice Jadis stvorila je jednu od vizualno najraskošnijih i najhladnijih negativki fantasy filma. U ekranizaciji romana C. S. Lewisa Kronike iz Narnije: Lav, vještica i ormar iz 2005. godine njezina Jadis vlada Narnijom održavajući zemlju u vječnoj zimi, bez dolaska Božića i proljeća. Njezina je moć apsolutna, a svaki pokušaj pobune protiv njezina autoriteta okrutno se kažnjava.

Za razliku od tradicionalnih vještica u crnim haljinama, Swintonina Bijela vještica gotovo se potpuno stapa sa svojim ledenim kraljevstvom. Njezina blijeda koža, raskošni kostimi, krune nalik ledenim skulpturama i odmjereni pokreti stvaraju dojam bića koje ne pripada ljudskom svijetu. Čak i kada govori tiho, njezina prisutnost djeluje prijeteće, a hladnoća koju unosi u svaki prizor proizlazi iz potpune odsutnosti suosjećanja.

Posebno je zanimljiva simbolika zime kojom Jadis vlada. Narnija pod njezinom vlašću nije samo hladna zemlja, nego svijet zaustavljenog vremena, bez obnove, rasta i prirodnih ciklusa. Dolazak Aslana i postupno otapanje snijega zato predstavljaju mnogo više od promjene godišnjeg doba. Oni označavaju povratak života u prostor kojim je dotad vladala prisila.

Swinton je liku dala gotovo kraljevsku dostojanstvenost, zbog čega njezina Jadis ne djeluje poput obične bajkovite negativke, nego poput mitske vladarice čija je ljepota neodvojiva od njezine okrutnosti.

8. Kiki – Kikin servis za dostavu (1989.)

Među svim filmskim vješticama posebno mjesto pripada Kiki, trinaestogodišnjoj junakinji animiranog filma Kikin servis za dostavu (Kiki’s Delivery Service) iz 1989. godine. U režiji Hayaa Miyazakija i produkciji Studija Ghibli nastala je jedna od najnježnijih filmskih priča o magiji, odrastanju i pronalaženju vlastitog mjesta u svijetu.

Prema običaju svoje vještičje zajednice, Kiki s navršenih trinaest godina napušta roditeljski dom kako bi godinu dana živjela samostalno i razvijala svoje sposobnosti. Sa sobom vodi crnog mačka Jijija, a njezina najveća vještina, letenje na metli, postaje temelj malog dostavljačkog posla koji pokreće u primorskom gradu. No Kiki ubrzo otkriva da samostalnost podrazumijeva mnogo više od slobode. Susreće se s usamljenošću, nesigurnošću, iscrpljenošću i strahom da više nije dovoljno dobra u onome što je nekoć radila s lakoćom.

Za razliku od mnogih filmskih vještica, Kiki se ne suočava s velikim zlom koje mora pobijediti niti s neprijateljima koji žele preuzeti njezinu moć. Njezina je najveća borba unutarnja. Kada zbog gubitka samopouzdanja počne gubiti i svoje čarobne sposobnosti, film otvara iznimno nježnu i univerzalnu temu odnosa između kreativnosti, identiteta i osjećaja vlastite vrijednosti.

Miyazakijeva Kiki tako postaje vještica koja ne mora nikoga zastrašiti ni impresionirati velikim čarolijama. Njezina priča govori o odrastanju, prijateljstvu, radu, pogreškama i učenju kako ponovno vjerovati sebi. To je i razlog zašto ovaj animirani klasik jednako snažno odjekuje među odraslim gledateljima kao i među djecom.

9. Thomasin – Vještica (2015.)

U filmu Vještica (The Witch) redatelja Roberta Eggersa, smještenom u Novu Englesku 17. stoljeća, Anya Taylor-Joy glumi Thomasin, najstariju kćer duboko religiozne puritanske obitelji koja pokušava preživjeti na rubu divljine. Nakon nestanka najmlađeg djeteta, obitelj postupno tone u strah, nepovjerenje i međusobne optužbe, a Thomasin sve više postaje predmet sumnje vlastitih roditelja.

Film je posebno zanimljiv zbog načina na koji istražuje povijesni strah od vještica. U društvu u kojem su ženska seksualnost, neposlušnost i odstupanje od religijskih pravila mogli izazvati ozbiljne optužbe, mlada žena koja počinje razvijati vlastitu osobnost lako postaje prijetnja ustaljenom poretku. Thomasin se nalazi upravo na toj granici između djetinjstva i odrasle dobi, poslušnosti i samostalnosti, obiteljskih očekivanja i vlastitih želja.

Eggers pritom ne snima samo psihološku dramu o vjerskom fanatizmu, nego i nadnaravni horor u kojem vještičarenje ima stvarnu prisutnost. Ta je razlika važna jer film ne svodi sve događaje na ljudske predrasude, već istodobno prikazuje stvarnu prijetnju i razornu snagu optužbi koje obitelj usmjerava prema Thomasin.

Njezina završna transformacija jedan je od najupečatljivijih trenutaka suvremenog horora. Ona otvara pitanje slobode, ali i njezine cijene, ostavljajući gledatelja pred uznemirujućom slikom djevojke koja izlaz iz jednog oblika podčinjenosti pronalazi u prihvaćanju drugoga. Thomasin je zato jedna od najsloženijih filmskih interpretacija vještičjeg arhetipa, daleko od romantične predodžbe o magiji kao jednostavnom putu prema osobnoj moći.

10. Vještice iz Eastwicka – The Witches of Eastwick (1987.)

Cher, Susan Sarandon i Michelle Pfeiffer u filmu Vještice iz Eastwicka iz 1987. godine utjelovile su Alexandru, Jane i Sukie, tri prijateljice koje žive u naizgled mirnom američkom gradiću i maštaju o muškarcu koji bi mogao promijeniti njihove živote. Njihove zajedničke želje na neobičan način prizivaju tajanstvenog Daryla Van Hornea, kojeg glumi Jack Nicholson, a njegov dolazak pokreće niz događaja kroz koje žene postupno otkrivaju vlastite nadnaravne sposobnosti.

Film Georgea Millera, snimljen prema romanu Johna Updikea, spaja crnu komediju, fantastiku i društvenu satiru, a njegov najveći adut upravo je odnos između triju glavnih junakinja. Svaka od njih predstavlja drukčiji temperament, životnu situaciju i odnos prema vlastitoj seksualnosti, ali ih povezuje osjećaj da su njihove želje i mogućnosti veće od svijeta u kojem žive.

Daryl se isprva pojavljuje kao odgovor na njihove fantazije, no s vremenom postaje jasno da njegova privlačnost skriva potrebu za kontrolom. Upravo tada žene počinju prepoznavati vlastitu snagu, a njihovo zajedništvo postaje važnije od muškarca koji ih je povezao.

Vještice iz Eastwicka zanimljiv su odraz vremena u kojem su nastale. U drugoj polovici osamdesetih, kada su se društvene rasprave o ženskoj neovisnosti, seksualnosti i tradicionalnim ulogama sve snažnije odražavale i u popularnoj kulturi, film je ponudio provokativnu priču o ženama koje otkrivaju da posjeduju mnogo više moći nego što su vjerovale. Uz karizmatične izvedbe triju velikih glumica, upravo je ta tema osigurala filmu dugotrajan kultni status.

Za ponijeti sa sobom

Filmske vještice prošle su dug put od zelenog lica i šiljastog šešira do likova čija se unutarnja složenost više ne može svesti na jednostavnu podjelu između dobra i zla. U njihovim se pričama zrcale različita razdoblja filmske povijesti, ali i društveni strahovi, ideali ljepote, očekivanja od žena te predodžbe o tome kome je dopušteno posjedovati moć.

I dok neke od njih ostaju nezaboravne upravo zato što su nas plašile, druge pamtimo po hrabrosti, prijateljstvu, neobičnosti ili sposobnosti da se suprotstave svijetu koji ih ne razumije. Od Elphabine zelene kože do Kikine metle, film nam je pokazao koliko različitih priča može stati iza jedne jedine riječi: vještica.

 

Naslovna fotografija: Bellatrix Lestrange Screenshot Harry Potter 

Od Kirke do Zle Vještice sa Zapada: 10 književnih vještica koje vrijedi upoznati