Nježnost i snaga: Nika Turković o ljubavi, glazbi & ženskoj moći

Omiljena glazbenica mlađe generacije, Nika Turković, sa svakom svojom pjesmom nenametljivo dotiče nježna srca i veže ih uz sebe. Njezin glazbeni izričaj je poput leptira koji ti nježno sleti na ruku, razlijevajući se po tebi poput najnježnije svile. Želiš se neprestano ušuškavati u tu svilenkastu energiju ljepote, melodije, pjesme.

Povodom njezinog nadolazećeg koncerta, koji će se održati 26. listopada u Tvornici kulture, razgovarale smo o temama koje su joj bliske i koje oblikuju njezinu glazbu i život – o djetinjstvu, ljubavi, pjesmama, ali i feminizmu te ženskoj snazi. Nika svojom iskrenošću i emotivnim pristupom, ne osvaja samo glasom, već i snažnim porukama koje kroz njega prenosi. Uoči svog najvećeg koncerta Nika nam je otkrila što ju pokreće, kako njezini najdublji osjećaji i stavovi o svijetu kroje tkanje njenih pjesama i zašto je važno da žene u umjetnosti imaju svoj glas. Razgovor Nike i naše urednice Indire Juratek, pročitajte u nastavku.

Htjela bih ovaj razgovor početi tamo u tvom djetinjstvu, o kojem sam već nešto i pročitala. Mala Nika je odmalena znala koji je njen put i obilato je to pokazivala svijetu. Možeš li s našim čitateljima podijeliti koju crticu ili uspomenu sebe iz tih dječjih dana?

Ja se sebe iz tih dječjih dana sjećam samo kao jako iritantnu osobu. Bila sam užasno samopouzdana, puna sebe, bila sam dijete koje se jako htjelo pokazivati. To je kompletna dijametralna suprotnost onome što sam danas. Ta mala Nika bi puno bolje hendlala to sve danas nego što ja sada hendlam. Ono čega se sjećam je da sam imala taj san. Samo sam htjela pjevat. U to sam vjerovala puno više nego što mi je danas lako povjerovati. Zahvaljujem se toj maloj curici što nas je tada ubacila u te vode, jer ne znam bi li ja 15, 20 godina kasnije imala hrabrosti ući u to.

Možeš li se na pozornici povezati s tom malom Nikom?

Što više vježbam i nastupam to sam bolja i više povezana sa svojom samopouzdanom personom koja u mom životu slabo stanuje. Bilo bi mi puno lakše da sam malo više bahata, što ne mislim na ružan način već na samouvjerenost.

Primijetila sam da što si stariji i što imaš veći talent za nešto da počneš uviđati odgovornost koju to nosi, ali i svijest o tome koliko još tu ima prostora za napredak, ali i da je sve to jako krhko…

I što si stariji sve više vidiš dobre i loše stvari svega u što kreneš ulaziti. Ako si kao ja onda te te loše stvari lako uplaše. Ima tu korelacija sa zrelošću i sa samosvijesti.

Koliko te oblikovao život i studij u Londonu? Primijetila sam da svi koji neko vrijeme žive izvan Hrvatske budu drugačiji… Koliko znam završila si glazbu i kreativnu ekonomiju.

Tamo su me dvije stvari najviše oblikovale. Pobjegla sam od doma što je najveća privilegija te priče. Više nisam živjela s roditeljima i bila sam slobodna. Ne mislim to u negativnom smislu, ali je meni kao osobi potrebna sloboda. Volim zajedništvo i obitelj, ali volim biti sama i slobodna. Volim odgovarati na sva svoja pitanja svojim postupcima što mi je život tamo omogućio u praksi. Time sam postala osoba, a ne više dijete. Tamo sam bila i sa svojom najboljom prijateljicom i zajedno smo proživjele sve te pothvate.

Druga stvar koju sam tamo stekla je spoznaja da postoje svakakvi žanrovi glazbe, da postoje svakakvi umjetnici, da postoje svakakvi izvođači, da je svaki oblik glazbe dobar samo treba naći svoju publiku. Tamo sam napokon išla na live svirke po nekim podrumima, dnevnim sobama, a ne na koncerte na koje te vode mama i tata. Svojim izborom sam stekla svoj ukus i svoj glazbeni izričaj, napokon sam imala stvari u svojim rukama. To je potpuno drugačije od moje male dobi kad sam imala svoj album i puno putovala i svirala, snimala i po Balkanu i u Austriji i u Njemačkoj i Londonu… Sve su to bile odluke koje su se donosile za mene. Naravno to je sve bilo u mom najvećem interesu, ali teško je djetetu objasniti to kad mu se nešto ne dopada.

London me napravio osobom i za to sam najviše zahvalna. Privilegija je da sam dobila tu priliku da odem tamo, da živim tamo, školujem se, steknem životne navike…

Iako si vrlo mlada imam osjećaj da se gradiš u prekrasnu autentičnu ženu koja je istovremeno nježna i snažna; uplašena i hrabra; puna energije, a opet smirena… Kako sama sebe vidiš?

Točno to, između svega. Razmišljala sam o tome baš sinoć jer sam se sjetila sebe od prije neke četiri godine kad sam se trudila biti malo više tvrda, malo više čvrsta, malo više bahata, jača nego što jesam, jer mi se taj profil žene jako sviđa i znam da je u mnogim stvarima nedodirljiva za razliku od mene koja sam jako emotivna.

Neke stvari osjećam prejako, neke stvari su mi preteške i preintenzivno razmišljam o tome, ali sam se prihvatila takvu kakva jesam, a ljudi oko mene me napokon znaju hendlati. Danas sam puno bolja s tim da sam i mekana i slabija i nježnija nego što bi htjela biti, ali znam da imam prave vrijednosti i da moja snaga leži u tome kaj sam takva.

Kaže Brene Brown da je ranjivost snaga i apsolutno se slažem. I sama sam bila do 30 i koje jako buntovna, a onda sam shvatila da nas je ovaj svijet zavarao uvjeravajući nas da ne bi trebale biti ženstvene pa sam počela njegovati svoju nježnost.

Da, dobilo je sve to neke druge definicije. Stvarno se smatram feministicom i mislim da su žene najbolja bića na svijetu.

Mislim da smo superiorne zbog tisuću stvari i treba cijeniti te ženske osobine nježnosti, emotivnosti…

Sad se mogu nadovezati i na tvoju suradnju s Nelom i pjesmu Mogu i sama, koja je izdana na Dan žena te je zbilja manifest ženama. Što misliš da su ženske super moći? Koje su tvoje najveće snage?

Mislim da su ženske super moći mogućnost brižnog njegovanja (nurturing). Moj njegujući instinkt za ljude oko mene, za prijateljice, sestru, mog psa je ogroman. Žene su zbilja brižne i imaju taj zaštitnički instinkt koji nisam kod niti jednog muškarca vidjela. Super mi je vidjeti koliko se žene međusobno mogu podržavati, čuvati si leđa, brinuti se o svojoj okolini. Takva je i Nela. Suradnjom s njom sam htjela pokazati koliko su žene samostalno jake, a u tandemu još više.

Pjesme su ti prekrasne, nježne, vrlo emotivne… Uvijek je tu ljubavna tematika. Što je za tebe ljubav? Misliš li da postoji bilo koja druga emocija osim ljubavi koja u ljudima može izazvati toliko poistovjećivanja s tekstom i melodijom pjesmama kao što su tvoje?

Meni je ljubav najveći pokretač svega. Život bez ljubavi mi je besmislen. To može imati sto raznih oblika, a ako je nema ja ne znam kako.

Prije sam mislila da su ljubavi turbulentne, da je to give and take, jako dramatične. Mora ti stalno u trbuhu biti nešto… To mislim i za prijateljske odnose. Tamo gdje se stvara krivica, nemir to nije to. To nije ljubav.

Promijenila sam tu definiciju u zadnjih par godina, a ljubav mi je postala 100 % mir, bezuvjetno podržavanje i bezuvjetno razumijevanje. Ako sam mirna, ako znam da ću dobiti podršku i čuvanje leđa to je to! Ljubav je perfektni dodatak životu.

Tvoj album prvijenac 11 je divan i baš ga često slušam. Generalno volim slušati albume cjelovito i po redu. Uvijek mi se čini kad slušam 11 da je to neki tvoj proces rasta i sazrijevanja, kao da se odvrće tvoja priča u njemu… Kako sama gledaš na njega? Kako ga osjećaš? Znam i da je novi album već spreman za snimanje. Možeš li mi otkriti ostaješ li na svom prepoznatljivom zvuku ili si se poigrala s nekim novim formama?

Neke pjesme kad slušam želim se pogladiti po glavi, nekad mi bude teško i kad ih pjevam, jer sam neke stvari napisala kad sam bila jako tužna i kao ptičica ozlijeđena. Tako mi je lijepo što sam taj dio života zabilježila glazbeno jer mi je to kao neki album sa slikama, ali s emocijama. Zbog te muzike ću uvijek znati kako sam se osjećala. Volim taj album. Nekih stvari se ne sjećam kako sam ih napisala pa kad ih slušam bude mi super kako sam to napisala ili neku melodiju smislila.
I sad ovaj album koji pišem osjećam koliko sam lakša. Još mu se više radujem jer pišem nove stvari s friškim ušima, očima, srcem, glavom…

Nedavno je izašla nova pjesma tvoja, koja je zbilja prekrasna i primijetila sam optimistična i sretna. Znači li to da si na nekom drugom mjestu unutar sebe? Imam dojam da su tvoje pjesme autentične i iskrene pa ih povezujem s unutarnjim procesima, osobnim razvojem, ljubavi, ljubavi prema sebi…

Da, sigurno sam unutar sebe na drugom mjestu. Bilo mi je važno da pišem o tom miru unutar sebe, o tom toplom osjećaju kad si voljen, kad voliš nekog nazad… Osjećaj mi je kad ju slušam ful topli, dobar mi je filing. Mislim da je to moj mali rast.

Čime se vodiš u životu? O čemu maštaš?

Ništa sad suludo ne priželjkujem. U moodu sam red, rad i disciplina. Manje pričaj, a više da djela govore. Ok mi je da radim, da se trudim najviše i da sve što budem radila priča za mene.

Pred nama je tvoj prvi samostalni koncert u Tvornici kulture. Kako se osjećaš? Kako teku pripreme?

Sad imam neke nove stvari za ovaj koncert. Puno smo uložili jer jako puno ljudi radi sad da to bude najveće i najluđe što smo do sada napravili. Znam da ćemo mi svi u bendu dati sve od sebe. Imam tu kvalitetnu tremu. Jako volim Tvornicu, baš mi je to san bio, tamo imati koncert.

Što za tebe znači biti dobro?

Biti dobro znači da je ok da imaš u svom životu i neke nesigurnosti i neke probleme sa sobom, ali da širu sliku uvijek gledaš nekako pozitivnije i toplije. Da si svjestan da život ima i gore i dolje i da ako si nekad dolje da znaš da ćeš ići gore. Da nisi u strahu od nečega, da prihvatiš da si tu da živiš život. Da si tu s nekim razlogom, da se sve događa s razlogom, da te ljudi s kojima si okružen vole i čuvaju kao i ti njih. Biti dobro je prihvaćanje i balans.

 

Foto: Pia Čebulc

Urednica i osnivačica holističkog i well-being portala Budi Dobro, ekologinja, intuitivna terapeutkinja (Theta Healing, Energetska medicina, Reiki), vlasnica brenda kristalnog nakita Zoe. Kao urednica portala kojem je dobrobit čovjeka u središtu, kroz svoju zajednicu svakodnevno nastojim utkati ideju da mi jesmo nositelji promjene, a da ta promjena kreće od nas samih.

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)