Osnove meditacijske prakse: Etika

Sjećam se predavanja tijekom kojeg je jedan nizozemski redovnik bio upitan o osnovama meditacije. Prvih 15-ak minuta odgovora bilo je usmjereno na moralno ophođenje, a zadnjih par minuta spomenuo je nekoliko glavnih metoda. Također, mnogo puta sam čuo, a zatim i iskusio, da je nemoguće hodati po svijetu vrijeđajući ljude (i sebe) i nakon toga doći doma, mirno sjesti i ugnijezditi se u tišinu.

5 pravila moralnog života

Svima je jasno da bi naša meditacijska praksa trebala utjecati na naš život. Međutim, to nije cjelokupna slika. Isto tako, način na koji već živimo uvelike utječe na našu meditacijsku praksu.

Zato je jedan od temeljnih dijelova Buddhinog nauka učenje o 5 pravila ili načela moralnog života.

Kao 5 pravila navode se:

1. Njegovanje tuđeg života

2. Njegovanje tuđe imovine

3. Odgovorno ophođenje sa seksualnom energijom

4. Promicanje mudrog, istinitog i nježnog govora

5. Njegovanje i održavanje jasnoće i unutarnje ravnoteže

Za svako od ovih pravila mogla bi se napisati zasebna i slojevita kolumna, ali ako želim skratiti – pozvani smo suzdržati se od oduzimanja svih oblika života, oduzimanja onoga što nam nije ponuđeno, nemoralnog seksualnog ponašanja, lažnog govora i korištenja opojnih sredstava.

Radi li se zaista o pravilima?

Razvili smo kulturu u kojoj se na većinu pravila gleda kao na ograničavanje ili uskraćivanje vlastite slobode. Upravo zato stavljam naglasak na ovu temu. Za mene i u mojoj praksi to nisu pravila. To su podsjetnici koji nam olakšavaju prepoznati različite situacije gdje možemo izabrati reakciju i tim izborom ustabiliti uvjete za radostan i smislen život. Ako pobliže pogledamo, djelovanje u skladu s navedenim načelima nužno pomaže izgraditi kvalitete kao što su ljubav, brižnost, dobra volja i disciplina. Srce kojem su te kvalitete dostupne je srce koje se usudi ostati prisutno za sadašnji trenutak, koliko god taj sadašnji trenutak bio zahtjevan.

Gledajući s tradicionalnije strane, postoji još jedna posljedica koja se događa kad ne štetimo sebi i drugima. To je odsutnost žaljenja. Ukratko, Buddha navodi da je baš odsutnost žaljenja faktor koji vodi u radost, zatim kaže da radost vodi u mir, mir u koncentraciju i naposljetku razvijamo razumijevanje prirode stvarnosti koje omogućava slobodu.

Zato bih rekao da je prikladnije ta pravila prevesti kao 5 treninga ili 5 vježbi. Jer zaista se o tome i radi. Na površini izgleda kao da se suzdržavamo od akcija koje bi na bilo koji način naštetile drugome, a ono što se zapravo događa je da je naš unutarnji krajolik sve ispunjeniji brižnošću, strpljenjem i toplinom – zadovoljstvom. A ako naše zadovoljstvo više ovisi o našim djelima i našem poimanju, tad manje ovisi o vanjskim okolnostima.

Poziv na suosjećanje

Još jedan razlog zašto bismo vježbe, a ne pravila, smatrali ispravnijim nazivom, jest taj da je najčešće nemoguće živjeti savršeno. Tu smo da učimo, da pokušavamo, da uspijevamo i da ne uspijevamo. Trebalo mi je 30 godina i masterclass vezan za glazbenu produkciju da zaista shvatim toliko jednostavnu istinu koja je tamo bila izrečena: “Da bi u nečemu bili dobri, prvo moramo u tome biti loši.”

Nemogućnost savršenog poštivanja ovih načela nije ništa drugo nego plodno tlo za uspostavljanje suosjećanja za sebe i druge koji su možda u istoj situaciji.

U redu je žaliti, u redu je pokajati se, preispitati namjere i nastaviti dalje. Vjerojatno mudrije, s više vjere u sebe i samim time s manje očekivanja da ubuduće nećemo pogriješiti. Ljudi smo, ulažemo napor, učimo, griješimo, tako izgleda put. Gledajući iz tog ugla, možda je lakše vidjeti ljepotu u našoj nesavršenosti. A ako slutimo da je ta ljepota već tu, već prisutna, smanjuje se želja da konstantno nešto mijenjamo i dorađujemo radi ideje da život, ovakav kakav je, nije dovoljno dobar. Kad se smanji želja za konstantnim mijenjanjem i intervencijama, lakše je prestati činiti, bar na trenutak – što znači da je lakše mirno promatrati i biti tu za nas same.

A to je odličan preduvjet za stabilnu meditacijsku praksu.

Dino Hržić, Foto: Manuela Tunjić

Za ponijeti sa sobom

Naša svakodnevnica uvelike oblikuje i utječe na našu meditacijsku praksu. Zato je bitno da živimo na način koji nam osigurava miran, jasan i dobrohotan um. S takvim umom se da raditi, takav um je lakše promatrati i takav um je lakše upoznavati.

Osim toga, um ispunjen tim kvalitetama može pružiti dugotrajno zadovoljstvo koje se ne oslanja na vanjske, prolazne okolnosti.

Za daljnja pitanja vezana uz meditacijsku praksu ili savjetovanje možete me naći na mindfulness-podrska.com.

Foto: Freepik