Utjecaj kozmetičkih proizvoda na okoliš

Moderan stil života temeljen na konzumerizmu i hiperpotrošnji nedvojbeno uključuje upotrebu raznih kozmetičkih proizvoda koja je u značajnom porastu posljednjih pedeset godina te nastavlja rasti iz godine u godinu.

Iznimno je bitno da su kozmetički proizvodi sigurni za ljude i okoliš. Raznim istraživanjima objašnjavaju se razni učinci kozmetike na ljudski organizam no mnogo je teže ocijeniti učinke iste na okoliš zbog kompleksnosti cijelog ekosustava. Ogromne količine sintetičkih spojeva iz raznih proizvoda koji dospijevaju u okoliš predstavljaju osim zdravstvenog i ekološki rizik. Sama prisutnost pojedinih sastojaka u kozmetici ne znači nužno i njihov negativan učinak na okoliš, ali sukladno rastu stanovništva i upotrebe kozmetičkih proizvoda, očekuje se sve izraženija prisutnost već spomenutih sastojaka u našem okolišu. Ne smijemo zanemariti ni vrlo moguće dugoročne učinke istih.

Iznimno veliki proizvodni pogoni i broj kemijskih sirovina koji se koriste u proizvodnji kozmetičkih proizvoda te proizvodnja raznih pakiranja za iste jasno daju do znanja kako kozmetička industrija sa sobom nosi velik ekološki rizik i opasnost koji ćemo sagledati kroz analizu najčešće korištenih sastojaka u kozmetičkim proizvodima koji nas okružuju.

Petra Sever

Najčešće korišteni sastojci u kozmetičkim proizvodima i njihov utjecaj na okoliš

PARABENI
Parabeni su najčešće korišteni konzervansi u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Nalaze se u sapunima, losionima za tijelo, šamponima, regeneratorima, kremama za lice, raznim sredstvima za čišćenje lica, dekorativnoj kozmetici, proizvodima za stiliziranje kose, pastama za zube itd. Njihova glavna funkcija je spriječiti i usporiti mikrobiološku kontaminaciju. Prvi put su predstavljeni 30-ih godina 20. st. U upotrebi su najčešće METILPARABEN, ETILPARABEN, PROPILPARABEN, BUTILPARABEN I BENZILPARABEN. Popularni su jer su jeftini, bez boje i mirisa te djelotovorni u širokom rasponu PH.

PARABENI U OKOLIŠU
Parabeni su pronađeni i u rijekama i izvorima pitke vode. Prve analize prisutnosti parabena u vodama napavljene su tek 1996. Unatoč postupcima eliminacije koji vrlo dobro uklanjaju parabene iz vode i dalje se mogu pronaći u niskoj koncentraciji. Iako biorazgradivi, ostaju sveprisutni u površinskim vodama zbog kontinuirane upotrebe raznih proizvoda koji ih sadrže čime se neprekidno iznova uvode u okoliš. Najprisutniji su metilparaben i propilparaben kao izravan dokaz najčešće korištenih u proizvodima.

FTALATI
Ftalati su hlapljive tekućine koje se dodaju plastici polimera za povećanje njihove mobilnosti. Primjena im je vrlo široka i nalaze se u igračkama, sredstvima za pranje i čišćenje, uljima za podmazivanje, farmaceutskim pripravcima, mnogim kozmetičkim proizvodima (lakovi za nokte, lakovi za kosu, losioni poslije brijanja…) i proizvodima za osobnu higijenu (sapuni, šamponi, parfemi…). Najčešće upotrebljavan je dietilheksilftalat, a u kozmetici se danas upotrebljava samo dietilftalat.

FTALATI U OKOLIŠU
Zbog svoje široke i rasprostranjene uporabe, ftalati su sveprisutni u okolišu diljem svijeta. Prisutni su i u zraku i zatvorenim prostorijama, jer se otpuštaju s plastike. Jedna su od kemikalija s kojom su ljudi najčešće u kontaktu i to svakodnevno. Uzevši u obzir razne načine izloženosti: putem hrane, vode, inhalacijom i putem kože i do 70 µg/kg/dan ftalati su najčešće detektirani organski zagađivači okoliša. Urbanizacija je dovela do povećanog otpuštanja ftalata u atmosferu i vodeni okoliš, a upotreba raznih plastika u agrokulturi pogoršala je onečišćenje tla u ruralnim područjima. Otpadne kanalizacijske vode također su još jedan značajn izvor ftalata u okolišu. Osim u otpadnim vodama, ftalate nalazimo u površinskim slatkim i slanim vodama, a posljedično tome nalazimo ih i u ribama.

TRICLOSAN
Triclosan je antibakterijsko sredstvo koje se nalazi u mnogim komercijalno dostupnim proizvodima. U slučaju kozmetičkih proizvoda, nalazimo ga u dezodoransima, antibakterijskim sapunima, pastama za zube, vodicama za ispiranje usta, šamponima i dekorativnoj kozmetici. Osim toga nalazi se i u sredstvima za čišćenje, raznim tkaninama i mnoštvu predmeta od plastike. Prvi put je predstavljen 60-ih godina prošlog stoljeća pod pretpostavkom da svoje djelovanje ostvaruje narušavanjem membrana bakterijskih stanica. Danas je poznato da učinak ostvaruje inhibicijom enzima u metabolizmu sinteze masnih kiselina u bakterijskim stanicama.

TRICLOSAN U OKOLIŠU
U skladu sa svojom širokom i čestom primjenom, triclosan se pojavljuje i u okolišu. S obzirom da procesi pročišćavanja orpadnih voda samo djelomično uklanjaju triclosan, često se nalazi u brojnim vodenim ekosustavima. Zahvaljujući kontinuiranom izlaganju vodenih organizama triclosanu i njegovom bioakumulacijskom potencijalu, detektiran je kod mnogih vodenih organizama. Postoje snažni dokazi da su pojedini vodeni organizmi, poput algi, beskičmenjaka i nekih vrsta riba, osjetljiviji na triclosan od sisavaca. Triclosan je iznimno toksičan za alge i uzrokuje reproduktivne i razvojne poremećaje u nekih riba. Preko biokrutina koje ostaju nakon pročišćenja voda, triclosan dospijeva i u tlo. Zabrinutost proizlazi iz činjenice da biljke, uključujući i one koje se koriste za prehranu, posađene u tlu u kojem ima triclosana, isti upijaju i unose putem svog korijenja.

FOTOPROTEKTIVNA SREDSTVA U KOZMETICI
Primarna funkcija fotoprotektivnih supstanci u kozmetičkim sredstvima je zaštita kože od štetnog ultraljubičastog zračenja Sunca. Zračenje uzrokuje starenje kože i kožne hiperpigmentacije, opekline od Sunca, nastanak prekanceroznih i kanceroznihi lezija, prodire dublje u koži i proizvodnjom slobodnih radikala može neizravno oštetiti DNA. Neki od sastojaka koji se koriste kao zaštitni faktori od Sunca su TITAN DIOKSID, KAOLIN, TALK, CINK OKSID, KALCIJ KARBONAT, MAGNEZIJ OKSID, a od novijih spojeva BEMOTRIZINOL, SVOBENZON, BISOKTIZOL, OKSIBENZON… Idealni fotoprotektivni flteri trebaju biti sigurni, kemijski inertni, neiritativni, netoksični, fotostailni uz pružanje potpune zaštite od zračenja.

FOTOPROTEKTIVNA SREDSTVA U OKOLIŠU
Sve veća upotreba sredstva sa zaštitnim faktorima se odražava prvenstveno na vodeni okoliš. Kemijskom analizom se redovito detektira prisutnost fotoprotekcijskih sredstava na obalnim vodama, a koncentracije su očekivano veće za vrijeme turističke sezone. Većinom se nakupljaju u površinskim slojevima vode ili se talože u tlu i na raznim česticama prisutnima u vodi. Njihova prisutnost također može uzrokovati otpuštanje raznih anorganskih nutrijenata koji bi mogli utjecati na razvoj algi. Istraživanja su pokazala da čak i niske koncentracije pojedinih komponenti fotoprotekcijskih sredstava mogu imati inhibitorni učinak na razvoj fitoplanktona. Svi ti učinci su izraženiji u vrijeme turističke sezone i očekivano će rasti iz godine u godinu zbog sve većeg razvoja turizma.

ALUMINIJ
Aluminij je jedan od najzastupljenijih metala na Zemlji. Nalazi se u zraku, vodi i tlu pa je zato čovjek najizložniji aluminiju putem hrane i vode. Osim toga, aluminij se nalazi u kozmetičkim proizvodima, raznim lijekovima i dodacima prehrani. U kozmetici se koristi kao sredstvo za zgušnjavanje, pigment ili kao aktivna komponenta u antiperspirantima u obliku aluminijskih soli. Aluminijske soli u perspirantima djeluju tako da privremeno smanjuju izlučivanje znoja na površinu kože. Aerosolni i roll-on antiperspiranti obično sadrže aluminij u obliku ALUMINIJ KLOROHIDRATA, a antiperspiranti u obliku stickova, gelova i ostalih kompaktnih formula obično sadrže aluminij u obliku aluminijevih soli koje vrlo učinkovito kontroliraju znojenje.

ALUMINIJ U OKOLIŠU
Aluminij je treći najzastupljeniji element Zemljine kore i čini 7 % ukupne težine Zemljijne kore. Visoke razine aluminija u okolišu najčešće su posljedica industrijske obrade aluminijskih ruda. Manji dio aluminija se u okoliš ispušta iz termoelektrana na ugljen ili iz raznih spalionica. Postoje zabrinutosti vezane za aluminij u okolišu, ali su one manjim dijelo vezane za kozmetičke proizvode. Potražnja za proizvodima od aluminija se povećala trideset puta od 1950. godine na 45 milijuna tona na godinu i predviđa se da će se povećavati te da će do 2050. godine biti dva ili tri puta veća nego danas. Učinci aluminija na okoliš su rezultat kiselih kiša koje zakiseljavanjem slivova dovode do povećanih koncentracija aluminija u tlu i slatkim vodama. Aluminij u visokim koncentracijama djeluje toksično na slatkovodne organizme. U organizmima sa škrgama uzrokuje gubitak iona iz plazme što dovodi do kolapsa osmotske regulacije. Osim toga, aluminij se može taložiti u biljkama i na taj način postati dio kopnenog hranidbenog lanca. Aluminij se u kozmetičkim sredstvima često nalazi u obliku nanočestica, a aluminijske nanočestice čine otprilike 20 % sveukupne proizvodnje nanočestica. Sve veća proizvodnja i upotreba nanočestica dovode u pitanje i učinak njihove prisutnosti u vodenim ekosustavima.

Glavna odgovornost za sigurnost i zdravstvenu ispravnost kozmetičkih proizvoda leži na proizvođačima koji su odgovorni da svaki proizvod koji plasiraju na tržište bude siguran za krajnjeg kroisnika i sam okoliš. Kozmetička industrija ubraja se u jedne od najprofitabilnijh industrija koje primarno ovise o novitetima kako bi se zadovoljila sve veća očekivanja potrošača što rezultira neprekidnim uvođenjem novih kemijskih spojeva na tržište. Istraživanja su često dugotrajna i nisu u mogućnosti pratiti dinamičnost kozmetičke industrije te je moguće da se na tržištu pojave proizvodi sa sastojcima koji još nisu dovoljno znanstveno istraženi, pogotovo u vidu dugoročnih učinaka, ne samo na naše zdravlje već i na okoliš.

Petra Sever

Ako želite znati više o ovoj temi pročitajte naš intervju s Petrom. 

Foto: Petra Sever, Pexels