poezija

Dobro mjesto neobjavljene poezije: Kristina Andlar

 

Mi na Budi Dobro volimo i osjećamo jezik poezije te smo stoga odlučili pokrenuti novu rubriku – DOBRO MJESTO NEOBJAVLJENE POEZIJE – kojom ćemo dati priliku onima koji poeziju osjećaju, žive i pišu da se predstave širem čitateljstvu.

Danas vas upoznajemo s poezijom Kristine Andlar. Kristina Andlar je profesorica sociologije i filozofije i diplomirana knjižničarka. Zaljubljena je u glazbu, knjigu, film, aktivizam i jogu. Obožava šetnje sa sinom Pavelom i psom Mirkom. Bavi se pisanjem, fotografiranjem, jogom i poticanjem mladih na aktivističko djelovanje putem medija dokumentarnog filma. Uživajte!

poezija

Danas mi se pričinilo da svijet ima ozbiljnijih problema nego prije par dana.
Sve je ostalo isto u svojoj postavci, ali je nešto stvarnije zapelo u grlu.
Da li je to zbog tuče staraca u parku, žene bez uha, crne krave bijele glave, lovca na nutrije, ili zbog tvog zatvorenog oka?
Da li je Otomansko carstvo krivo za naše predrasude, uzgajanje kefir gljive ili želja da budemo sretni?
Da li smo oduvijek trebali jesti masnije, ne depilirati tijelo, i biti trgovci duhanom?
Danas mi se čini da su nam tuge banalne.
Možda je tome tako jer smo navikli živjeti na lakšem zraku, putovati kroz vrijeme, vjerovati da se možemo voljeti, iako nam je često hladno kad se diramo.
Ovaj svijet negdje ima svoj kraj jer su na radiju upravo pročitali vremensku prognozu za gluhonijeme.

poezija

Južno južnije, do meksičke plaže, hodamo.

Mimohodno se mimoilazimo sa opekotinama kamena od sunca.

Zajedno stupamo sa rogačima u zbroj kao jedno.

*

Dok je čekala da isplovi prvim trajektom, naslonjena na vlažnu ogradu brodske terase, kriška kruha doletila je ravno na njeno čelo i ostala zalijepljena. Galeb je okrenuo kljun na drugu stranu i poletio prema moru.

*

Kažu da se ženama skuplja gorčina života na gornju usnicu.

Trenutno ispod nje čuvam košticu lubenice.

Koštice mi se gade.

*

Sviđa joj se što je linija ravna tamo gdje treba biti;

Ako ubaci koju travku, koje novo bilje, promijenit će se samo volumen

Ona ne želi da išta naraste, i da su u akvariju samo dvije ribe.

Sigurno postoji savršen položaj tijela u kojem se mogu stisnuti živci tako da se ništa više ne poželi.

poezija

(Ni dana bez neba)

Vidljivo je da obrušava se

Na mrak

Na ptice

Koje sjaje prolazno

Bijelo je more i oblači se

Stišće se

Na suncu

Opet beskrajno muči se

A meni uvijek plavo je

Iako ruši se

Razbistrava se

Daleko helikopter

Čuje se

I opet to more i nebo

Što jebe se

poezija

Crtama do crtice

pozadina je plava

svijetleći izlaziš iz nje

usta su ti malo otvorena

oči također

što nije neobično

čujem ti glas

on bi se pojavio prije

ne trebam te slušati

svejedno govoriš

velike riječi treba izgovarati boljim tonom

neku lijepu rečenicu

ikad smišljenu dosad

***

paradajz juha je najbrže jelo kad si na moru

stalno ju miješam i dodajem šećer

često u nju upadne osa pa ju nitko ne jede

voliš li ju rjeđu ili sa rižom?

***

san je od prhkog tijesta

zapamtim ga, raspadne se

mrvi se po vratu

zato mi spavaš na trbuhu

slušaš kako sreća raste

unutra je toplo i mračno

baš kako treba da cijeli zasjaš

***

živiš na zadnjem katu

vidiš preko šume

tu su još i vrhovi otoka

još dalje je zelenije

podigneš bradu

počešeš se po licu

razmišljaš o doručku

između reklama za madrace i prolaza do kuhinje zapneš za moje lice

kratko, vrlo kratko

poezija

Sanjam

Brod sam. Mrežom skupljam noć.

Debela sam žena. Padam u more.

Živa sam rana. Imam malu peraju.

Poruka sam. Ne znam se poslati.

Ližeš mi trbuh.

Poštar sam na magarcu. Imam kljun.

Tunel sam.

Najfinija zračna životinja sam. Nemam krila.

Sanjam se.

Tako sam blizu.

poezija

Kratki pregled poraza

Poraz je izdaleka plav, a izbliza krvav.
Porazno je spakirati torbe, otići od kuće, pa se na prvom semaforu vratiti.
Porazno je kad ne računaju na tebe za pivu.
Porazno je iznenada prdnuti usred pametnog razgovora.
Porazno je ne znati odmah pomnožiti 8 sa 9.
Porazno je stati na kočnicu, umjesto na gas.
Porazno je ne dobiti odgovor na emotivnu poruku.
Poraz je šutljiv na kopnu, a u zraku radikalan.
Porazno je napiti se s mlađima i pričati im o intimnim problemima.
Porazno je guglati svoje ime.
Porazno je loše se našaliti.
Porazno je praviti se važna s razmazanom pljuvačkom na licu.
Porazno je gledati tvoje fotke na fejsbuku.
Porazno je odustati od čvrsto donesene odluke.
Poraz je u rukama kamen, a u očima jelen.
Porazno je osramotiti se pred svojim djetetom.
Porazno je preći na drugu stranu ulice kad ugledaš pijanog oca.
Porazno je lagati ljudima u lice.
Porazno je izaći na glasanje, kao i ne izaći.
Porazno je pozdravljati susjeda fašista.
Porazno je otići na koncert Parnog valjka.
Poraz je kod žena obilježeni put, kod muškaraca provalija.
Porazno je gledati koliko si sretan otkako se više ne družimo.
Porazno je rugati se svome tijelu.
Porazno je skočiti na trbuh u more.
Porazno je vjerovati da se sve još stigne napraviti.
Porazno je pojesti teglicu ajvara u tri ujutro.
Porazno je istinski osjećati da me voliš.

 

Više poezije možete pročitati u našoj rubrici DOBRO MJESTO NEOBJAVLJENE POEZIJE. 

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)