Porto Morto: Glazba je nešto između slobodnog i radnog vremena, manifestiranje nečega čega nema

 

Bend Porto Morto je jedan od produkata zagrebačkog JeboTon kolektiva, a njihov glazbeni smjer je teško definirati. Sami kažu da se bave umjetnošću i da stvaraju portopop. Kritika ih smješta u mix rocka, progresivnog popa i indie elektronike. Kategorija naravno nije važna, koliko je važan onaj dobar vibe, a Porto Morto ga sigurno ima.

Mnogi će reći da su jedno od najvećih iznenađenja hrvatske glazbene scene posljednjih godina, a mene veseli da i kod nas postoji bend koji utabava svoj izričaj i koji vrlo rado slušam.

Njihov odlično prihvaćen album “Portofon” (2019.) donio im je tri nominacije za Porin. Vjerujem da ste barem čuli pjesmu u suradnji s Darkom Rundekom na singlu „Hodaj“, a ako niste trebali ste čut.

Nedavno je izašao njihov treći autorski LP album Porotpop, objavljen i snimljen u vlastitoj indiependent produkciji jeboTon, u studiju Šećer. Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić su glazbeni producenti, bend broji istih sedam članova (Matija Brajković/gitara, Matej Perić/bubnjevi, Marijan Uroić/udaraljke, Antun Aleksa/saksofon, Marin Živković/saksofon), kao i na prethodnom “Portofonu”. Mikseve pjesama radili su uz pomoć Iso Mikija (KUKUS) i Hrvoja Nikšića (ex Šumovi protiv valova, Kramasonik), a u masteringu im se pridružuju Višeslav Laboš i Dominik Kisić (Lobotomija).

Povodom novog albuma razgovarala sam s Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem. Što su mi otkrili o albumu, budućnosti, glazbenom pozivu i štošta još drugo pročitajte u nastavku.

 

Javnost ste osvojili svojim albumom Portofon za kojeg ste bili nominirani i za nagradu Porin u tri kategorije. A kako je vas osvojila i okupila glazba? Na koji način je pozvonila na portofon i pozvala vas u svoj svijet?

Hrvoje: To su dječački snovi. Dok sam bio ful mali bilo mi je to najnapetije na svijetu. Oduvijek sam imao neke bendove, a sadašnja ekipa se susrela kad sam imao 18./19. Pozvalo nas je da radimo pjesme skupa. Tu smo se povezali, a sam bend je splet okolnosti, mogućnosti i našeg poklapanja. Cijelo odrastanje sam se prisjećao sebe s 8 godina kada sam si govorio da je to moguće i da ne smijem odustati od tog sna. Glazba je nešto između slobodnog i radnog vremena, to konstantno stvaranje, manifestiranje nečega čega nema iako na koncu nismo plaćeni za to, a ipak ne odustaješ.

Roko: Nama konstantno zvoni na taj portofon i podsjeća nas da je to moguće. Svi mi u bendu smo kao klinci maštali da ćemo se baviti muzikom. Osobno sam u fazi rekonekcije sa samim sobom i tim dječačkim željama.

Nedavno je izašao vaš novi album Portopop. Znam da glazbenici ne vole kategorije, ali publika i kritika je naučila svrstati stvari u neke ladice, ali za vas ne postoji ladica, osim one novog naziva – portopop 😉 Jeste li ikada na svoju glazbu gledali kao na nešto što utabava jedan sasvim novi smjer na glazbenoj pozornici? Što mislite o tome kada vas prozivaju najvećim novim bendom na ovim prostorima?

Roko: Često mi padne na pamet dok radimo i dok osjetim svježinu u tome da tu ima neke inspiracije za druge da se možda upuste u neku zaigranost u produkciji i da malo promisle što to znači miksati, snimati i prezentirati bend u 2021. godini. Tu mislim da dosta bendova ne uzme nekako sadašnji trenutak u obzir. To cijelo istraživanje i traženje soničnosti koje modernom uhu sad nešto priča. I mislim da je velika stvar da se 7 ljudi u našim live nastupima međusobno osjeća i daje to kao jednu bombu energije. Tu mi se čini da isto nešto utabavamo, širimo i inspiriramo.

Hrvoje: Uvijek se to interpretirana kao nešto spektakularno, a mi još uvijek ne znamo jesmo li bend ili ne, jel se to može ili ne može. Čekamo ljude da nam kažu jel mi postojimo ili ne. Smiješno mi je kad je nešto u real timeu moderno onda se mašta da smo u nekom drugom dobu. Mislim da je važno moći prepoznati kontekst i unutar zadanog konteksta snaći se i prepoznati tu modernu estetiku današnjice. Mi se bavimo umjetničkim izrazom i to nam je primarno. Sekundarno je što je to muzika, video ili tekst. Baza nam je umjetnički jezik, a ne industrijski uspjeh.

Recite mi nešto o novom albumu koji je već u ovom kratkom vremenu jako dobro prihvaćen i od publike i od kritike?

Roko: To je naš treći autorski dugometražni album kojem se jako veselimo jer smo ga snimali 2 godine. Krenuo je kao naša zbirka pop muzike i zvuka benda kakav se nama sluša sad i ovdje. Na tom putu se desilo to neko putovanje kroz lepezu i žanrova i tema i svjetonazora.

Hrvoje: Uzeli smo razne žanrove i uzimali elemente od pojedinih žanrova i probali ih reprogramirati. To je pokušaj da se uzme nešto postojeće i priča mladenačkim jezikom današnjice. Propitkivali smo formate kroz cijeli album, volimo razložiti i dekonstruirati. Pustili smo ga van onda kad je nama bio „nešto.“ Taj album bi mogao biti predložak kako bi danas mogao zvučati bend u 21. stoljeću.

Da se još malo zadržimo na popu, kao velika ljubiteljica glazbe i više alternativnog zvuka, s vremenom sam shvatila da zapravo najviše volim dobar i kvalitetan pop – jer je bogat, plesan, pjevan, melodičan… Ali ljudi kao da zaziru od pop glazbe ako misle da slušaju dobru glazbu, kao da je manje vrijedna i ne može biti kvalitetna… Kako vi gledate na to?

Roko: Mi pop potpuno prihvaćamo. Ne stigmatiziramo ga i ja tu riječ interpretiram kao da dolazi od „people“ ili „muzika za ljude“. Za pop glazbu je primarno da izazove komunikaciju i gibanje među ljudima.

Osim što stvarate glazbu, na vama je i sve drugo što ta glazba nosi, od produkcije, videa… Je li to dio vašeg uspjeha, kad je apsolutno sve s izvora samog benda?

Roko: Sigurno je. Mislim da je taj pristup kod nas postao nekako standard. Internet je direktni kanal i za učenje i za komuniciranje svog rada. Realno postoji malo sposobnih, slobodnih producenata, artista i dizajnera koji su potrebni jednom bendu na početku. Tako smo i mi cijelu tu praksu šireg izražavanja preuzeli sami. Nama je jednaki entuzijazam kod izrade covera za album kao i kod refrena za pjesmu.

U svom posljednjem videu za pjesmu Fatamorgana odveli ste nas u 22. stoljeće u vrijeme kada su svi bendovi izumrli, a vi ste nanovo stvoreni iz zamrznute DNA. Hajmo ponovno otputovati u budućnost, ali ovoga puta u vaše idealno 22. stoljeće. Kako izgleda svijet? Što se događa s glazbom?

Hrvoje: Vezan sam za neki fizički moment zvuka i covera. Nemam problem s tim da CD izumre, za ploču mi je žao. Mislim da će ploče ipak opstati jer su kvalitetne i bolji je zvuk. Imam sad sliku Fatamorgane gdje smo mi na najvećem koncertu na svijetu. Mi pomislimo na stvari i ti se uštekaš na našu frekvenciju. Možda naprave senzore koji će čitati ljude i onda će nuditi točno unikatnu muziku za tvoje trenutno stanje.

Roko: Mislim da se u budućnosti muzika neće odvajati od filma i kazališta nego će postojati nešto što će se zvati iskustvo. Sve će to biti povezano – zvuk, muzika, prostor.

Vaša glazba se vrlo nenametljivo, ali zapravo jasno, dotiče društvenih situacija i prilika. Ima li glazba i danas moć povezati ljude ili je kao i mnoštvo drugoga na ovom svijetu postala zatvorena unutar osobnih svjetova? Kako po vama trenutno glazba može pomoći ljudima?

Hrvoje: Naravno. Ne čudi da ljudima najviše fale koncerti u zadnje dvije godine. Koncert ima to nešto iskonsko, obredno, ta izloženost i razmjena energije – kad se desi da se poklopi slušatelj i bend to je nešto jako zdravo. Određena glazba i susret senzibiliteta osobe i zvuka utječe na biologiju čovjeka. Tijelo instantno reagira na zvuk.

Roko: Muzika je dio nas. Nema mjesta na svijetu gdje nema glazbe. To je kao neki zvuk prirode koji je u rezonanci s društvenim pitanjima. Ne bi se trebalo dopustiti da se koncerti uguše. To je predragocjeno.

U vidu trenutačne situacije „ima li vremena za zaplet“ ili nam ne preostaje ništa nego hodati dalje…?

Hrvoje: Ne treba se sputavati s time. Uvijek se to zbivalo kroz povijest. Ljudi su se uvijek nalazili pred naizgled nemogućim preprekama. I uvijek je dio ljudi sjeo i plakao, a dio ljudi je rekao idemo s tim što imamo.

Roko: Meni je cijela ova situacija kao nešto što zaboraviš pa se sjetiš da imaš neki trn. Davno sam čuo termin „prodisati koz bol“, tako mi je to. Treba prodisati kroz ovu situaciju i biti istovremeno svjestan i vidjeti što možeš poduzeti za svoj mali krug ljudi i u svom djelovanju.

Što za vas znači biti dobro?

Hrvoje: Baš sam o ovome razmišljao neki dan i razmišljao sam o tome što znači biti zdrav i došao sam do zaključka da mi biti zdrav nije ne biti bolestan. To je to.

Roko: Biti dobro mi znači biti u doticaju sa svijetom oko sebe, ali u osjećaju fine mjere da si na van jednako koliko si unutra i da unutar toga postoji mir i sklad.

 

 

Indira Juratek

Foto: Porto Morto