
Pozitivno roditeljstvo kao revolucija u odgoju
Razmišljamo li o revolucijama o kojima smo dosad učili i koje su nam predstavljane kao vrlo bitne često mislimo u smjeru velikih povijesnih borbi, političkih manevara, industrijskih promjena.
Je li moguće provesti neki vid revolucije kao izmjenu trenutnoga sustava kod kuće unutar vlastitih zidova? Itekako. Iako njezina definicija podrazumijeva temeljite promjene u jako kratkom povijesnom razdoblju, ova će, naša, za ostvarenje ideala čekati duže.
Temeljita i vrlo potrebna revolucija u odgoju ovisi o generacijama, točnije o generaciji majki i očeva koji sada odgajaju svoju mlađu djecu. O nama ovisi cijela sljedeća generacija roditelja, a onda i onih nakon nje. Mi smo, ne vrh ledenjaka, mi smo dno, sam začetak, temelj, baza, srž, gro, prijeko potrebni nositelji vatre, ideje i novoga. Ova će revolucija započeti za vrijeme nas, ali neće završiti u naše doba. To ne znači da je ne vrijedi pokretati i dati sebe potpuno u nju. Ona postoji za druge, za ono što tiho ostavljaš iza sebe, za boljitak naše djece, a onda i šireg društva. Da bismo uopće mogli na ovaj način razmišljati i djelovati moramo biti empatični. Empatija predstavlja osnovu podlozi i sudjelovanju u revoluciji ovoga tipa, revoluciji za sretniju djecu sutra. Roditelji koji su izabrali pozitivno roditeljstvo kao nit vodilju u odgoju kao i oni kojima je ta ideja došla spontano i intuitivno – uporne su i hrabre osobe. Osobe koje vjeruju u sutra i koje razumiju da će plodove svojih odricanja i truda ubrati godinama kasnije. Koje znaju da se problemi ne rješavaju glasno i brzo, već tiho i sporo.
Ono što sada od najmlađe dobi gradimo i pružamo, djeca će pobrati u svojoj mladosti i u to moramo vjerovati. Ključni element pozitivnoga roditeljstva je povezanost koju ćemo ostvariti prisutnošću u onim trenutcima u kojima nas naše dijete treba. Povezanost s djetetom na istinskom, dubljem nivou osigurava unutarnji mir i povjerenje. Kako sada, tako još više i kasnije. Trebamo zapamtiti da stvaramo tek temelje, da nemir nećemo riješiti u trenutku, nećemo si uvijek pomoći u određenoj situaciji, ali ćemo započeti graditi odnos koji će našoj djeci donijeti svjetlo – u budućnosti njihovih veza, odnosa, uspješnosti, nošenja s izazovima. Prisutno roditeljstvo ne podrazumijeva (samo) olakšavanje nama, već kreiranje njih. Primjerice, djeca tinejdžeri osjećati će da je cijeli svijet protiv njih i onoga što oni smatraju bitnim – u takvim trenutcima neće održati povjerenje i odnos s roditeljem s kojim nije uspostavilo vezu niti ima temelje za istu u ranome djetinjstvu. Zašto i bi? Zašto bi netko slijedio savjete i slušao mišljenja nekoga s kim ne osjeća primarnu, duboku povezanost koja nastaje godinama unaprijed?
Revolucija je započela. Šuška i probija se kroz neugodne istupe, kroz čvrste stavove roditelja u svoja četiri zida, ali i izvan njih. Ne dopustimo da nam djeca budu izložena kažnjavačkom obliku discipliniranja, objašnjavajmo drugima zašto, budimo primjer za pozitivno i dobro sutra, odgovorimo zašto ne vrijedi „i mene su, pa sam ispala super“, mijenjajmo trenutke da bi oni jedan dan djelovali sretnije, moćnije, samosvjesnije, s puno više samopoštovanja, brige o sebi, s manje straha; da bi se nosili s padovima i uživali u uspjesima i najvažnije nastavili našim koracima. Koracima svjetla i snage u promjeni. Budimo primjer, jer mi zrcalimo stvarnost. Neka nas se u dobroti sjećaju i neka s dobrotom nastavljaju u nove generacije. To je jedini način. Empatija i dužnost za promjenom!
Sara Goleš
Foto: Pexels
POST COMMENT