Put u Kostariku – zašto su spontana putovanja najbolja?

 

Kako je najbolje odabrati destinaciju za putovanje? Pustimo je da se odabere sama. Možda zvuči malo preradikalno, ali upravo su mi se na taj način dogodila najbolja putovanja do sada.

Naravno da to nije uvijek moguće, ali kad god dođemo u mogućnost da možemo stvoriti neplanirano putovanje, učinimo to! Istinski vjerujem u to da nas putovanja oplemenjuju na svim razinama. Putovanja nam otvaraju vidike. To svakako. Putovanja nas uče toleranciji. Putovanja nas upoznaju s novim ljudima, kulturama, klimama, običajima. A ne smijemo zaboraviti ni na to da u okruženju koje nas ne poznaje i u kojem je nama sve novo, dobivamo mogućnost kvantnog rasta kroz igranje neke nove uloge, oslobođene definiranosti svakodnevnim ulogama. Pa dopustite mi da vam predstavim jedno od mojih putovanja – dvotjednu avanturu Kostarikom.

Zašto su spontana putovanja najbolja?

Vrlo spontano jedne se večeri u ugodnom društvu gotovo sam osmislio put na Kostariku. Jedna je prijateljica tamo već bila i ponovo se odlučila vratiti, druga se javila na natječaj za jednomjesečni posao ni više ni manje nego u Uviti, a mi, preostale dvije u društvu, osjetile smo zov te daleke i nepoznate zemlje na odmor koji smo dugo priželjkivale. Nije trajalo dugo i već smo imale avionske karte i okvirni plan puta u džepu.

Nakon dugog prekooceanskog leta, sletile smo u Panamu. Tamo smo kratko čekale treći, kratki let prekrasnim avionom do San Josea, glavnog grada Kostarike. Stigle smo kasno, neispavane nakon promijenjene vremenske zone i zaspale na putu do hotela, u taksiju.

Prva noć bila je kombinacija vječnosti i prebrzog svitanja. A već prvo jutro na novom kontinentu dalo nam je naslutiti da smo na pravom mjestu.

Hotel koji smo nas dvije prema preporuci prijateljice koja ga je već posjetila odabrale, bio je prekrasan eko hotel usred grada, a doručak koji nas je dočekao najbolji koji ćemo na dvotjednom putovanju pojesti. Kratka šetnja gradom bila je vrlo ugodna, jer je San Jose grad od 300.000 stanovnika koji vas pomalo baca u vremeplov.

Ne možete odrediti u kojoj ste godini, tempo grada je nešto sporiji od metropola na kakve smo navikli u Europi, a zgrade niske i nerazmetljive. Oduševilo nas je što nije vidljiva opsesija šopingom niti ijedan brand koji krasi opet te iste europske metropole na koje smo više naučeni.

Odlučile smo da je naš prvi dan u Kostariki dan odmora i da nećemo imati prevelike planove, već uživati u gradu i upijanju novih vizura. Tako da smo prošetale od hotela do središta grada kroz divne parkove, produžile glavnom ulicom do zatvorene tržnice koju smo obišle. Po putu smo vidjele i nekoliko muzeja i prekrasnu izložbu skulptura na otvorenom i završile šetnju dvosatnom kavom i ručkom u malom restoranu ispred državnog kazališta. U blizini je očito i medicinski fakultet i bolnica, jer smo promatrale mlade doktorice i doktore koji su dolazili na ručak na isto mjesto.

Putovanje automobilom predivnom Kostarikom

1. destinacija Cartago i vulkan Irazu

U popodnevnim satima uzele smo naš auto koji će nas pratiti kroz oba tjedna putovanja i krenule u avanturu. Sljedeća destinacija – CARTAGO. Iako udaljen samo 30-ak kilometara od San Josea, zbog popodnevne gužve vožnja traje vječno, no upoznaje nas opet s novim vizurama Kostarike, što uopće nije loše. Iako nam nije bio sasvim na ruti, Cartago smo odabrale zbog blizine prvog u nizu vulkana koji ćemo vidjeti, Irazua. Grad od 150.000 stanovnika je splet malih uličica s niskim kućama i glavnog trga s ogromnom katedralom. Šetnju gradom iskoristile smo za posjet tržnici i kupile sigurno 10 vrsta voća da nam se nađe na putu, kao i neophodan nož koji će nam pomoći u rezuckanju manga, marakuja, nepoznatih agruma, raznih banana, uchuva, papaja. Pogled na tržnicu i štandove prepune raznolikog šarenog voća malo mi je potjerao suze na oči. A to je u ovoj zemlji vrlo često, uči vas da spoznate veličanstvenost planeta na kojem živimo.

Irazu je visok gotovo 3500 metara, ime mu u prijevodu znači “brdo koje grmi”, a kad dođete na takvu lokaciju, doslovno vam oduzme dah. Posljednja erupcija bila je 1994., smatra se aktivnim vulkanom pa kad dođete na parking, zamole vas da se parkirate unatraške i u brdo, jer ćete u slučaju nove opasnosti tako brže pobjeći s lica mjesta. Popele smo se na sam rub grotla (ima ih nekoliko) i čekale da iz njega izađe oblak koji ga je potpuno ispunio. Kad je oblak nestao, otkrilo se prekrasno jezero zeleno-plave boje, a dok stojite na sivom pijesku oko grotla, iz njega izlaze mali tračci pare koja izgleda kao da trčkara oko vas. Novi prizor za ostajanje bez daha i pokoju suzu.

2. destinacija La Fortuna

Sljedeća destinacija na kojoj ćemo ostati 2 noći je LA FORTUNA. Relativno kratak put traje vječno, vozimo se po cestama punim rupama, mjestimično makadamu, prosječna brzina 25 (bez pretjerivanja). Sad razumijemo preporuke da se po Kostariki ne vozi bez terenca. Naš Nissan Tiida definitivno nije najbolji izbor, ali drugog nemamo pa izvlačimo maksimum iz njega.

La Fortuna je najpopularnija destinacija Kostarike zbog blizine vulkana Arenal, pripadajućeg jezera i svih atrakcija koje nudi pa se i mi odlučujemo isprobati ih nekoliko. Sljedeće oduzimanje daha dešava se pri doručku gdje se s terase našeg bed&breakfasta pruža nezaboravan pogled na vulkan i jezero, a na nju dolazi čitava obitelj životinjica koje bismo mi nazvale rakunima.

Uobičajen kostarikanski doručak čini tanjur riže s korijandrom, grah, jaja i pečeni platanosi (vrsta banana). I naravno, voće. Tanjur narezanih lubenica, ananasa, banana. Pije se odlična kava, standard je filter kava. S već spomenute terase po prvi put vidimo tukane i još razne divne ptice. Ideja pri dolasku je bila treking na vulkan Arenal, no vrijeme nas nije poslužilo. Oba dana su bila oblačna i ne bismo baš previše vidjele.

Zato smo se odmah prvo jutro uputile u Tabacon, najpoznatiji spa u regiji, izgrađen u tropskom rezervatu koji se prostire na gotovo 4 kvadratna kilometra.

Tabacon je teško opisati riječima. Radi se o najvećoj mreži toplih izvora u zemlji, pod nepreglednom tropskom šumom. Uzimamo cjelodnevni boravak, ručak i masažu. I dalje mislimo da nam je to najljepši dan u životu. Ležiš u toplom potočiću u kojem su minimalnim intervencijama napravljene male pregrade kako bi se voda malo dulje zadržavala u malim jezercima, okružen najdivnijim cvijećem najnevjerojatnijih boja s pogledom na visoko prašumsko drveće.

Kad padne mrak (a pada već oko 6 jer dan i noć gotovo jednako traju), doživljaj je još intenzivniji, a osjećaj u tijelu prekrasan. Drugi dan nastavljamo s avanturama malo aktivnije, upućujemo se na treking i zip line u prašumi La Fortune. Zip line je poseban doživljaj, sačinjen je od 10 spuštanja nad prašumom, s pogledom na vulkan i jezero i uz zvukove prašume koji su fascinantni. Zadnjim spuštanjem prolazimo kroz prašumski tunel. Nakon zip linea, šetnja prašumom preko visećih mostova u trajanju od cca 2 sata otkriva nam zvukove i boje prašume koje su nenadmašno čudo i bogatstvo prirode. Na trenutke čujemo buku – pravu prirodnu buku nastalu od zvukova koje proizvode životinje. Ova zemlja definitivno vibrira životom i podiže vas na jednu novu razinu.

3. destinacija Nacionalni park Tenorio

Nastavljamo put prema nacionalnom parku TENORIO gdje ćemo opet provesti 2 noći. Ovdje nas vrijeme prilično ograničava, 2 kišna dana koja nas tjeraju na odmor i rezimiranje dojmova. Radimo izlet do Rio Celeste kako bismo vidjeli jedinstvenu plavu boju rijeke, no s obzirom na kišu, i šetnja i rijeka su prilično muljevite. To nimalo ne umanjuje naše uživanje, jer vlasnik našeg smještaja u vrtu ima najdivnije papige. Nalazimo se u staništu svih onih divnih ptičica koje smo nekad kao klinci kupovali u našim zoo shopovima. Tigrice, are i razne druge ljepotice prekrasnih boja. Kostarika ima više od 850 vrsta ptica, što čini 10 % ukupnih vrsta ptica na svijetu. Svakog jutra vlasnik ih hrani bananama i ostacima voća, a prizor izgleda vrlo nestvarno.

Napuštamo centralni dio zemlje, brdski i hladniji, napuštamo prašume i spuštamo se prema obali, prema PUNTARENASu, lučkom gradu u kojem ćemo prespavati prije spuštanja prema Manuel Antoniju i Uviti. Spuštanje u “civilizaciju”, promet i veliki hoteli čine nas pomalo tužnima i obje zaključujemo kako odmah osjećamo da nam nedostaje prašuma. Umjesto da se u poznatom osjećamo sigurnije, osjećaj je upravo suprotan. Želimo nazad.

4. destinacija Manuel Antonio i najljepše plaže

Sljedećeg se jutra, bez puno razmišljanja i bez puno čekanja, odmah nakon doručka upućujemo prema novoj destinaciji – MANUEL ANTONIO, vrlo popularnom odredištu, gotovo najpoznatijem nacionalnom parku i prema mnogim listama, najljepšim svjetskim plažama.

Samo mjesto smješteno je na brežuljcima iznad plaža pa su hoteli skriveni od pogleda s ceste, ali pružaju prekrasne poglede prema moru. I mi se smještamo u jednom takvom, malom boutique hotelu, u sobu s prekrasnim drvenim namještajem i odmah krećemo u razgledavanje plaža. Smještamo se na najpoznatiju javnu plažu, kupujemo kokose i odlučujemo ostati ovdje i dočekati zalazak sunca pa se onda uputiti na večeru, jer nas sutra čeka posjet nacionalnom parku. Međutim, prekasno saznajemo da je u nacionalni park Manuel Antonio vrlo teško ući, broj ljudi koji ulaze u jednom danu je limitiran, a mi nismo na vrijeme kupile ulaznice. Nakon poduljeg pregovaranja zaključujemo da iznimno poštuju pravila i da nema baš nikakve mogućnosti premašivanja dogovorenog broja posjetitelja, što nas s jedne strane veseli, a s druge pomalo i rastužuje. Ali, tuga traje kratko, jer zapravo sve što možete vidjeti u nacionalnom parku, postoji i van njega – vegetacija, plaže, majmuni, ljenivci. Na Kostariki ništa ne možeš propustiti, jer je apsolutno svaki kutak zemlje ispunjen nečim vrijednim gledanja. Trebaš samo usmjeriti pogled na drugu stranu.

5. destinacija Uvita

Nova destinacija – UVITA – bit će vrlo zabavan uvod u novi tjedan u kojem ćemo napokon sve 4 biti na okupu.

Na putu do Uvite stajemo u Dominicalu, popularnoj surferskoj lokaciji. Ovdje se pomalo osjeća surfersko-turistički val, međutim prekrasno je koliko je čitava zemlja neopterećena shopingom i turističkim mamcima. Ovdje prvi put vidimo suvenire, ali u vrlo decentnoj i prihvatljivoj formi.

U samom Dominicalu posjećujemo nekoliko yoga centara, a vode ih uglavnom vrlo pristupačni Amerikanci. Smještaj iznad Uvite, koji smo preko bookinga našle vodi bračni par Talijana.

Drvene kućice smještene su odmah kraj restorana s pogledom na još jedan nacionalni park – Marino Ballena, specifičan po tome što pješčana plaža koja ima oblik kitovog repa u vrijeme plime bude presječena pa izgleda kao da se rep odvojio od ostatka tijela, a onda se s osekom dijelovi ponovo spajaju pa treba dobro i planirati vrijeme za posjet, ako želite prošetati do vrha repa.

Ovdje po prvi put zamjenjujemo tradicionalan kostarinski obrok, “casado”, s raviolima i tiramisuom, a filter kavu talijanskim esspresom.

“Casado” (u prijevodu “oženjen”) je inače tipičan kostarikanski obrok – tanjur s rižom, crnim grahom, salatom, platanosima i ribom ili mesom po izboru. Odmah nakon ručka odlazimo na kupanje do slapa s malim jezerom, a onda posjećujemo Envision festival i šećemo prekrasnom dugačkom plažom na kojoj se nalazi.

Tisuće yogija uživa na plaži, radeći acro yogu, meditirajući uz zvukove glazbe ili posjećujući štandove koji nude raznorazne specijalitete i proizvode. Sljedećeg jutra sakupljamo 3. od 4 članice finalnog sastava i vraćamo se prema Puntarenasu gdje ćemo se ukrcati na trajekt i otploviti zajedno u daljnje avanture. A o tome više u drugom dijelu 🙂

 

Ivana Crnčić

– Kroz pitanja i traženje odgovora i shvaćanje kako su razumijevanje i prihvaćanje temelji rasta i stvaranja životne lakoće, želim razmjenjivati iskustva i znanja s ljudima oko sebe. Koristim yogu, sistemske konstelacije i energetski rad kao bazu za rast i vlastiti put traženja odgovora, a sve što naučim, rado ću podijeliti s drugima.