Sistemske konstelacije i obiteljski obrasci: intervju s Natašom Žuvelom

Ponekad nosimo osjećaje, krivnju ili odgovornosti koje ne potječu iz našeg osobnog iskustva. U razgovoru s konstelatoricom Natašom Žuvelom otkrivamo kako sistemske konstelacije pomažu razumjeti obiteljske dinamike, vratiti terete tamo gdje pripadaju i pronaći više unutarnjeg mira.

Nataša Žuvela već se dugi niz godina bavi proučavanjem ljudske psihe, obiteljskih odnosa i nesvjesnih obrazaca koji oblikuju naše živote. Studirala je filozofiju i religijske znanosti, a profesionalno iskustvo rada s djecom i obiteljima dodatno je produbilo njezin interes za složene dinamike koje se odvijaju unutar obiteljskih sustava. Upravo ju je taj put postupno doveo do sistemskih i obiteljskih konstelacija, pristupa kroz koji danas prati i podržava ljude u razumijevanju dubljih veza sa sobom, svojom obitelji i životnim izazovima.

Edukaciju za voditeljicu sistemskih strukturnih konstelacija završila je u Školi Branke Devčić prema standardima Österreichisches Forum für Systemische Aufstellungsarbeit, a svoje je znanje dodatno produbljivala kroz program Konstelacije prema Hellingeru kod Alemke Dauskardt. Redovito sudjeluje na radionicama međunarodno priznatih konstelatora poput Stephana Hausnera i Steffena R. Svedsena.

Posebno je inspiriraju radovi Carla Gustava Junga, Marie-Louise von Franz i Jamesa Hillmana, čija su joj promišljanja o nesvjesnom, arhetipovima i unutarnjim obrascima otvorila dodatnu perspektivu u razumijevanju ljudske prirode. U svom radu nastoji spojiti teorijsko znanje i iskustveni pristup, vjerujući da svaka osoba u sebi nosi snagu potrebnu za promjenu, osobito kada vlastitu priču uspijemo sagledati iz šire perspektive.

S Natašom Žuvelom razgovarala je urednica portala Budi Dobro, Indira Juratek, o putu koji ju je doveo do sistemskih konstelacija, o obiteljskim teretima koje ponekad nesvjesno nosimo, ali i o mogućnosti da kroz razumijevanje vlastite obiteljske priče pronađemo više slobode i mira u vlastitom životu.

Kad pogledaš unatrag, što te u životu najviše vodilo prema putu kojim danas ideš i radu sa sistemskim konstelacijama?

Rekla bih da me život polako, ali uporno vodio prema razumijevanju obiteljskih odnosa i ljudskog uma. Već kao djevojčica voljela sam promatrati ljude i rano sam uočila da govorimo jedno, a osjećamo drugo. Studij filozofije i religijskih znanosti dao mi je okvir za pitanja o smislu, slobodi i odgovornosti, ali tek su konkretni susreti s djecom i obiteljima u radu u školi, oblikovali moje poimanje odnosa.

Naučila sam da je svaka obiteljska priča iznimno slojevita, a iza našeg ponašanja gotovo uvijek stoje neizrečenosti. Na svom sam putu istraživala različite duhovne pravce, čitala, učila i isprobavala. Mogu reći da sam bila duhovno znatiželjna i otvorena za učenje, no konstelacije su me najviše privukle jer su intuitivne, žive i konkretne. U njima se stvari pokažu baš onakve kakvima jesu. U jednom sam trenutku shvatila da se više ne pitam jesu li konstelacije moj put, znala sam, a ta me spoznaja i danas istinski jako raduje.

Kako bi jednostavnim riječima objasnila što su sistemske konstelacije onima koji se s tim pojmom susreću prvi put?

Mnogo sam već pisala o konstelacijama pa i na Budi Dobro. Mislim da ih možemo nazvati jednim vrlo iskrenim susretom s vlastitom obiteljskom pričom. To je iskustvena metoda terapijskog rada u kojoj možemo vidjeti kako naši obiteljski odnosi, događaji, sudbine pa i oni isključeni o kojima se ne govori, utječu na naš život.

Ljepota konstelacija je u tome što često otkrijemo da nosimo terete koji nisu naši, kao npr. osjećaj krivnje, tugu ili potrebu da spašavamo druge. Tek kad to postane vidljivo imamo mogućnost vratiti teret kome pripada i to u konstelacijama činimo jednostavnim, ali dubokim rečenicama poput: „Dragi tata, tvoja sudbina nije moja i nemam pravo nositi je. Hvala ti za život.“ To su trenuci u kojima se osjeti ne samo mentalno, već i fizičko olakšanje.

Primijetila sam i da nema neke značajnije razlike u spoznajnom smislu kroz grupni i individualni rad jer svaki pristup djeluje i uvidi su nam na oba načina dostupni.

Postoji li konkretan trenutak ili iskustvo u kojem si osjetila punu snagu sistemskog rada i prepoznala da to za tebe ima duboki smisao?

Da i to ne samo jednom. Mnogo sam puta u vlastitom radu prepoznala da sam preuzimala odgovornosti koje su pripadale drugim članovima moje obitelji. To nisu bili dramatični trenutci, već osjećaj mira radi dolaska na pravo mjesto. Tada sam spoznala da konstelacije nisu samo još jedna metoda, nego trajni put razumijevanja.

Primjerice, unuk koji sazna da je njegov pradjed patio zbog toga što za života nije razriješio svoje problematične odnose, može dobiti uvid u to zbog čega za svoje bliske ljude bira nedostupne osobe. Ovo je samo jedan od mnogih primjera, a upravo su uvidi koje moji klijenti dožive u procesu konstelacija i njihova volja za daljnje istraživanje ono što me ispunjava kao konstelatoricu.

Što te u radu s ljudima najviše dotiče, a što te i iznova iznenađuje?

Najviše me dotiče ljudska hrabrost. Klijenti često dođu s mislima da su preosjetljivi, prekomplicirani ili da s njima nešto nije u redu, a zapravo su samo lojalni svojoj obiteljskoj priči. Isto tako, za klijenta neki konstelacijski uvidi mogu biti gotovo nevjerojatni, poput obiteljskih tajni u koje je zahtjevno pogledati. Uvijek me iznenadi trenutak olakšanja koji dolazi s uvidom, a posebno me raduje kad klijent to i artikulira. Najčešće se taj trenutak uspoređuje sa skidanjem tereta. Uspostavljanje tog sistemskog reda me uvijek iznova razveseli, a to veselje je i razlog zbog kojeg sam na ovom putu.

Više puta si spomenula da nosimo tuđe terete. Kako se to, po tvom iskustvu, najčešće manifestira u svakodnevnom životu?

Nošenje tereta se najčešće pokazuje pretjeranom odgovornošću, potrebom da spašavamo druge ili osjećajem krivnje bez jasnog razloga.

Sjećam se klijentice, medicinske sestre, koja je imala snažnu potrebu pomagati svima. To ju je jako umaralo, ali nije to mogla ni znala promijeniti. U konstelaciji smo otkrile da se identificirala s bakom koja je imala ratnu traumu spašavajući vojnika kojega su naposljetku ipak pronašli i ubili. Zbog toga je u sebi nosila bol i krivnju, a njena je unuka nastavila spašavati svijet. Tek kad je unuka vratila baki njenu sudbinu, osjetila je olakšanje. Sva ljepota konstelacija vidi se ne toliko pri otkriću, koliko kad se ono što nije naše vrati gdje i kome pripada.

Koja pitanja ili teme ljudi najčešće donose na konstelacije i što nam to govori o vremenu u kojem živimo?

U svom se radu susrećem s različitim klijentima, temama i često, vrlo izazovnim pitanjima. Ljudi dolaze kad osjete da su zapeli, da im se neki životni obrazac stalno ponavlja ili kad ne razumiju obiteljske dinamike. Ponekad dolaze zbog bolesti, strahova, dvojbi ili neodlučnosti. Često su to teme poput odgovornosti, postavljanja granica, gubitka, simptoma neke bolesti, odnos s djecom ili roditeljima, kao i teme partnerskih odnosa.

Mislim da živimo u vremenu koje nam konkretno daje stvarni uvid u duhovni život. Više ne možemo reći da nam nije dano da vidimo da je naša svrha razvijati svoje kvalitete i cjelovitost. Za razliku od prijašnjih generacija koje nisu imale mogućnost razumjeti unutarnje procese na ovaj način i živjele su svoje sudbine nesvjesno, mi imamo pristup znanju o umu, nesvjesnom i obiteljskim obrascima, što nam je prilika da razumijemo i mijenjamo sami sebe. Kao što je Carl Gustav Jung jednom rekao: „Ono što ne osvijestimo, postaje naša sudbina“.

Kako izgleda tvoj osobni proces rasta?

Moj je proces rasta kontinuiran. Petnaest godina proučavam psihologiju, Jungovu analitičku misao, rad s arhetipovima i naravno sistemske obiteljske konstelacije. Nakon završetka edukacije sistemskih strukturnih konstelacija, intuicija me odvela do Konstelacija prema Hellingeru gdje sam dublje razumjela što konstelacije zaista jesu i kako utječu na naš život. Neke teme s kojima sam se susrela, obrađivala sam i u tekstovima koje sam pisala za ovaj portal jer volim dijeliti ono što smatram važnim.

U privatnom sam životu majka i supruga, a moja me obitelj stalno podsjeća da duhovnost nije bijeg od svakodnevice nego prisutnost u njoj. Boravak na Korčuli, more, meditacija i čitanje knjiga, moji su rituali uzemljenja koji mi otvaraju put do duhovnosti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nataša Žuvela (@natasa.zuvela.konstelacije)

Što si kroz svoj rad naučila o odnosu između slobode i pripadanja, posebno unutar obitelji i ženskog identiteta?

Naučila sam da sloboda dolazi tek kad priznamo gdje i kome pripadamo, kad prihvatimo svoje roditelje, pretke i obiteljsku priču jer tad više nema potrebe za bježanjem.

Mogućnost vraćanja k sebi bez osjećaja da trebamo više, jače i drugačije, čini mi se važim posebno za žene. Povezivanje s vlastitim tijelom uvid je u slobodu, jer je tijelo element u kojem se duša transformira kako bismo razvili iskustvo da nadiđemo strah kojeg možemo pobijediti kroz neprestano izlaganje situacijama kojih se bojimo.

Koju bi misao voljela da čitatelji ponesu sa sobom?

Da nisu sami, da ono što nose možda nije njihovo i da postoji put razumijevanja koji ne traži savršenstvo nego iskrenost prema samome sebi. Pripadati obitelji ne znači da moramo razmišljati, osjećati i živjeti na isti način kao oni. Kada se oslobodimo njihovog utjecaja, možemo razviti vlastiti identitet, a ne samo živjeti po obrascima koje smo od njih naslijedili. To zaista divno utječe na cijeli naš obiteljski sistem i promjene se brzo vide.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Biti dobro za mene znači biti u kontaktu sa sobom i svojom obiteljskom pričom bez potrebe da to mijenjam ili popravljam. Kroz svoj konstelacijski put prošla sam puno vlastitih izazova i tema pa sad znam da sam na dobrom mjestu i mogu se radovati i smijati čak i kad se bavim ozbiljnim stvarima. Život donosi ugodne i neugodne situacije kroz koje sad mogu proći svjesno i u svom ritmu.