Živjeti u skladu sa svojom biologijom…
Prevladavajući osjećaj zadnjih par tjedana je topljenje mozga. Pod uvjetima toplotnih udara, intelektualni rad i općenito racionalno razmišljanje svedeno je na osnovne postavke.
Živim polu-vampirskim životom: šetnja s psima rano ujutro, spuštanje roleta u podne kad nestane sjene i paljenje ventilatora, izlazak u drugu šetnju pred sam zalazak sunca. To je ujedno i jedino vrijeme kad se posvećujem vrtlarskim poslovima, jer mi je nažalost boravak na suncu potpuno nepodnošljiv. Glavni radovi u vrtu ovih dana su zalijevanje i čupanje korova, budući da su trave jedina biljna grupa koja nikako nije posustala s razvojem pri ekstremnim vrućinama. Razmišljam, ljudi i trave su skupa evoluirali kroz povijest pa se očito i sada ne damo suzbiti unatoč svim udarima klimatskih promjena (zajedno s našim suputnicima bakterijama i virusima).
No, opskurni biološki humor na stranu, uviđam još jednu omašku u vrtu za koju se nadam da vi, dragi čitatelji niste napravili, a to je zaboraviti na novi sloj malča, puno malča. U obliku slame, kore drveta itd., malč je savršeno rješenje za problem prekomjernih korova te zaštita od isušivanja zemljine površine u vrtu. Iako u gredicama još ima slame od prošle godine, a oko stabala drvene kore, velika greška je bila ne „podebljati“ sloj malča, kao što sam uvidjela nakon povratka s mora. Stoga zalijevam vrt i čupkam travke, polažući ih na zemlju da njegovim isušivanjem postignem efekt malča i njegove zaštite. Moj rastući trbuh također predstavlja sve veći problem u obavljanju fizičkih poslova po vrtu i kući. Iako i dalje inzistiram da ih obavljam, moram ga više akomodirati, kao i uzeti česte stanke za odmor nakon obavljenog posla.
Što se tiče sadnje, zasad sam odustala od nove sjetve, jer još nisam sigurna hoće li povrće i cvijeće koje sam zasadila sredinom svibnja izaći. Jedino sjeme koje se odmah primilo su rajčice, a i primijetila sam da i posađenim flancima ove vrućine odlično odgovaraju. Uz krumpir (koji je u bujnom cvatu), salatu i rikolu, to su zasad najveći uspjesi u gredicama. Pokušavam ostati optimistična oko drugih posađenih sjemenki, nešto raste, ali još nisam dovoljno iskusna da prepoznam što bi to moglo biti. U međuvremenu sam između povrća posadila sadnice cvijeća kupljenih još prošle godine, za koje se nisam mogla nikako odlučiti gdje da ih posadim, stoga sam ih održavala u lončanicama. Radi se mahom o cvjetnim vrstama koje korisni kukci obožavaju: Echinacea angustifolia i E. purpurea, Verbena bonariensis, Veronica longifolia i V. spicata, Salvia „Vatican White“ i Coreopsis rosea. U međuvremenu, samozasijani borač od prošle godine uspješno je niknuo, privukao veliki broj pčela svojim plavim cvjetovima, no i podlegao naletu lisnih uši. Time je odlično djelovao zaštitnički prema svim ostalim biljkama u vrtu te sam samo uklonila napadnute biljke i nakon toga se situacija s lisnim ušima smirila. Veseli me i drastično veći broj ptica u vrtu ove godine – čini se da su vrt ocijenile kao sigurno mjesto s obiljem kukaca.
Nisam imala tu namjeru za ovu kolumnu, no ovaj dio će se pretvoriti u mali in memoriam za jednu vrtlaricu. Prerano nas je napustila mama najbolje prijateljice, činjenica koja se čini pogrešna, nepravedna i zbunjujuća. Iako ne razmišljamo previše o mamama i njihovom unutarnjem svijetu i osobnosti dok odrastamo, vrtlarenje je prvo što mi dolazi na pamet kad pomislim na nju. Svake godine je sadila povrće i obožavala cvijeće. Iako je više od pola života bila bolesna, ne biste to primijetili, jer se nikad ni na što nije žalila. Našu malu „bandu“ prijateljica vodila je na more, uz sve zdravstvene poteškoće koje su je mučile, a kad bismo se noću iskradale na plažu, ostavila bi nam svijeću da se ne izgubimo u mraku na povratku doma. Bila je mirna, samozatajna, „živi i pusti druge živjeti“ osoba. Na dan njenog ispraćaja, nisam je mogla drugačije vizualizirati nego kako je izgledala prije 15 i više godina kad nas je prvi put vodila na more, u šarenom badiću i pareu sa šeširićem, okružena lavandama i drugim samoniklim mediteranskim biljem u vrtu. Znala sam da ne želi kupovno cvijeće, stoga sam joj za buket to jutro nabrala sve rascvjetalo i mirisno iz mog vrta: lavande, smilje, ružmarin, ehinaceje. Sigurna sam da bi imala neku vrtlarsku mudrost za sve nas u tom trenutku, kako ciklusi života idu dalje itd., ali u tom trenutku riječi malo znače. Ne znam jesam li joj ikad u životu rekla hvala, stoga se nadam da me sad čula na rastanku. Gdje god bila, zbogom vrtlarice, i hvala.
Eva Luna
– Okolištarka po struci, potajno želi biti Superwoman za rješavanje svjetskih problema. Pokušava krenuti od sebe. Ovisnica o knjigama i čaroliji, zaljubljena u mudrost Prirode i Svemira.
Foto: Pexels
