Svjetski tjedan svemira 2026.: Živimo usred raketne revolucije

Prvih desetljeća svemirskog doba raketa je bila nevjerojatno složen i skup stroj koji je uglavnom imao samo jednu priliku za let. Nakon nekoliko minuta njezini bi stupnjevi padali u ocean, izgarali u atmosferi ili ostajali izgubljeni duž putanje. Svaki novi odlazak u svemir značio je gradnju novog vozila.

Danas se dijelovi raketa kontrolirano vraćaju na Zemlju i ponovno lete, jednim lansiranjem u orbitu odlaze deseci satelita, a broj lansiranja raste brzinom kakvu svemirska industrija dosad nije poznavala. Prema podacima Europske svemirske agencije samo tijekom 2025. izvedeno je više od 300 lansiranja kojima je u orbitu poslano više od 4.000 novih tereta.

U takvom trenutku od 4. do 10. listopada obilježavamo Svjetski tjedan svemira 2026., ove godine pod temom „Rocket Revolution“ – „Raketna revolucija“. Tema prati veliku promjenu koja se već odvija iznad naših glava: razvoj novih raketnih i lansirnih sustava mijenja način na koji pristupamo svemiru, koliko često do njega možemo stići i tko sve u tome može sudjelovati.

Od rakete za jednokratnu upotrebu do vozila koje se vraća

Ideja o višekratnim svemirskim letjelicama nije nova. NASA-in Space Shuttle desetljećima je vraćao orbiter na Zemlju, no velik dio sustava nije bio ponovno upotrebljiv, a između dvaju letova bili su potrebni zahtjevni pregledi i radovi.

Nova generacija raketa promijenila je pristup. Umjesto da povratak bude iznimka, ponovno korištenje pojedinih dijelova rakete postalo je sastavni dio konstrukcije i ekonomije nekih današnjih lansirnih sustava.

Iza spektakularnih snimki raketnih stupnjeva koji se kontrolirano spuštaju prema Zemlji nalazi se vrlo praktična ideja. Ako najskuplje dijelove vozila ne moramo graditi iznova nakon svakog leta, mijenjaju se cijena i učestalost lansiranja, a pristup svemiru postaje dostupan većem broju znanstvenih institucija, država i komercijalnih organizacija. Upravo su višekratni sustavi, niži troškovi lansiranja i veća učestalost letova među glavnim procesima koje ovogodišnja tema Svjetskog tjedna svemira stavlja u središte.

Posljedice te promjene ne vidimo samo na lansirnim rampama. Sateliti danas omogućuju vremenske prognoze, navigaciju i komunikaciju, prate požare, ledeni pokrov, šume, oceane, stanje usjeva i promjene klime. Rakete su infrastruktura koja sve te instrumente dovodi do mjesta s kojih mogu promatrati Zemlju.

2026. – godina u kojoj su ljudi ponovno krenuli prema Mjesecu

Ovogodišnja tema ima dodatnu težinu nakon jednog od najvažnijih svemirskih događaja posljednjih desetljeća.

NASA-ina misija Artemis II poletjela je 1. travnja s četveročlanom posadom koju su činili Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen. Bio je to prvi let ljudi prema Mjesecu nakon više od pola stoljeća. Posada nije sletjela na njegovu površinu, nego je tijekom gotovo desetodnevne misije obišla Mjesec u letjelici Orion i 10. travnja sigurno se vratila na Zemlju.

Putovanje je donijelo i novi rekord. Posada se 6. travnja našla 248.655 milja, odnosno oko 400.000 kilometara od Zemlje, čime su njezini članovi postali ljudi koji su se dosad najviše udaljili od našeg planeta. Prethodni rekord pripadao je posadi Apolla 13 iz 1970. godine.

Artemis II bio je testni let Oriona s ljudskom posadom i važan korak prema budućim misijama na površinu Mjeseca te dugoročnom razvoju tehnologija potrebnih za istraživanje dubljeg svemira.

Više od pola stoljeća nakon posljednjih Apollo misija čovjek se tako ponovno udaljio od Zemlje prema drugom nebeskom tijelu.

Svemir je postao prometnije mjesto

Raketna revolucija ima i drugu stranu. Svaki lakši i češći pristup orbiti znači sve više objekata u prostoru koji smo dugo zamišljali gotovo beskonačnim. Prostor oko Zemlje, međutim, nije neograničen resurs.

Prema podacima Europske svemirske agencije ažuriranima krajem srpnja 2026., od početka svemirskog doba izvedeno je oko 7.320 uspješnih raketnih lansiranja kojima je u Zemljinu orbitu poslano približno 27.490 satelita. Oko 18.850 još ih se nalazi u svemiru, a približno 15.900 smatra se funkcionalnima. Mreže za nadzor svemira redovito prate više od 47.000 objekata.

Ono što možemo pratiti sa Zemlje samo je dio materijala koji kruži oko planeta. Velik broj manjih fragmenata teško je kontinuirano pratiti, a pri orbitalnim brzinama i relativno malen komad materijala može ozbiljno oštetiti funkcionalan satelit ili svemirsku letjelicu.

Svemirski otpad tako više nije hipotetski problem neke daleke budućnosti. ESA u svom izvješću za 2026. upozorava da rast velikih satelitskih konstelacija i količine otpada povećava rizik od sudara te da sadašnje mjere nisu dovoljne za dugoročnu održivost pojedinih orbita.

Kada svemirski otpad stvara novi otpad

Poseban problem predstavljaju sudari. Dva objekta koja se sudare velikom brzinom mogu se raspasti na velik broj novih fragmenata, a svaki od njih zatim povećava vjerojatnost sljedećeg sudara.

Kesslerov sindrom teoretski je scenarij u kojem količina svemirskog otpada u Zemljinoj orbiti postaje toliko velika da sudari među objektima stvaraju nove krhotine, a one povećavaju vjerojatnost novih sudara i pokreću svojevrsnu lančanu reakciju. Naziv je dobio prema NASA-inu znanstveniku Donaldu J. Kessleru, koji je sa suradnikom Burtonom G. Cour-Palaisom još 1978. opisao mogućnost da s porastom broja umjetnih objekata u orbiti njihovi međusobni sudari postanu važan izvor novog orbitalnog otpada.

Najnovije ESA-ino izvješće pokazuje da prevencija stvaranja novog otpada više nije dovoljna sama po sebi. Uz odgovornije planiranje završetka misija i kontrolirano uklanjanje satelita iz orbite, bit će potrebno aktivno uklanjati i dio otpada koji je već ondje.

Istodobno postoje i pozitivni pomaci. Preporučeno vrijeme za uklanjanje satelita iz niske Zemljine orbite nakon završetka misije skraćuje se s nekadašnjih 25 na pet godina, a kontrolirani povratci raketnih tijela već drugu godinu zaredom brojniji su od nekontroliranih.

Što raketa ostavlja iza sebe?

Ekološki utjecaj svemirskih letova ne završava u orbiti. Raketni motori tijekom nekoliko minuta moraju osloboditi ogromnu količinu energije potrebnu za svladavanje Zemljine gravitacije. Vrsta i količina emisija ovise o gorivu i konstrukciji motora, a dio produkata izgaranja dospijeva izravno u više slojeve atmosfere.

Važnost tog pitanja raste zajedno s brojem lansiranja. Ono što je veći dio 20. stoljeća bilo relativno rijedak događaj danas postaje sve učestalija aktivnost pa se i okolišni učinci svemirskog sektora detaljnije proučavaju.

Europska svemirska agencija početkom 2026. objavila je novu verziju priručnika za procjenu životnog ciklusa svemirskih sustava. Analiza više ne obuhvaća samo materijale, proizvodnju i zemaljski dio misije, nego uzima u obzir posebnosti svemirskog sektora, uključujući emisije koje raketna lansiranja izravno unose u više slojeve atmosfere.

Razvoj svemirske tehnologije tako sve više otvara isto pitanje koje postavljamo i drugim tehnološkim sektorima: kako napredovati, a pritom razumjeti i smanjivati trag koji ostavljamo iza sebe?

Svjetski tjedan svemira obilježava se i diljem Hrvatske

Ovogodišnja „Raketna revolucija“ ovih se dana ne obilježava samo u velikim svjetskim svemirskim centrima. U program Svjetskog tjedna svemira uključile su se škole, fakulteti, astronomska društva, muzeji i udruge diljem Hrvatske, kroz predavanja, radionice, promatranja neba, projekcije i aktivnosti povezane s raketnim modelarstvom.

U Zagrebu se od 8. do 10. listopada održava trodnevni program Tehničkog muzeja Nikola Tesla i CroCubea posvećen astronomiji i svemirskim tehnologijama, dok XV. gimnazija tijekom tjedna priprema radionice, mobilni planetarij i učeničke aktivnosti povezane s raketama. Među najavljenim sadržajima je i predavanje poznatog popularizatora astronomije Ante Radonića „Rocket Revolution – od Sputnika do Starshipa“.

Programi se održavaju i u Splitu, Sisku te drugim hrvatskim gradovima. U Sisku od 6. do 10. listopada traje manifestacija „Svemirske tehnologije na dlanu“, dok splitski programi donose promatranja teleskopima, radionice i druge sadržaje kojima se astronomija i svemirske tehnologije približavaju široj publici.

U obilježavanje se uključio i Astronomski centar Rijeka, koji tijekom tjedna donosi projekcije, promatranja u zvjezdarnici te prezentacije o raketama za višekratno korištenje, životu na Međunarodnoj svemirskoj postaji i povratku čovjeka na Mjesec.

Ovogodišnji hrvatski program uključuje i nacionalni projekt „Mali sateliti i raketno modelarstvo“, kroz koji se škole, udruge i zainteresirani mogu upoznati s izradom i lansiranjem malih satelita i raketnih modela.

Rakete su promijenile naš pogled prema gore i prema dolje

U svega nekoliko generacija prešli smo put od prvih objekata poslanih u orbitu do vremena u kojem oko Zemlje kruže deseci tisuća satelita i drugih umjetnih objekata, dijelovi raketa mogu se vratiti na Zemlju i ponovno poletjeti, a ljudi su nakon više od pola stoljeća ponovno krenuli prema Mjesecu.

Svemirska tehnologija istodobno nam je omogućila da vlastiti planet upoznamo na način koji prije nije bio moguć. Sateliti desetljećima bilježe promjene atmosfere, oceana, šuma, tla i ledenog pokrova te procese koji se odvijaju na različitim krajevima Zemlje povezuju u jednu veliku sliku.

U tome se krije jedan od zanimljivijih obrata svemirskog doba: udaljavajući se od Zemlje, naučili smo je promatrati kao cjelinu.

Raketna revolucija proširuje granice onoga što možemo dosegnuti, ali istodobno mijenja i prostor neposredno oko našeg planeta. Koliko će taj prostor ostati siguran i dostupan budućim generacijama ovisit će o tehnologijama koje razvijamo jednako koliko i o načinu na koji ih odlučimo koristiti.

I dok znamo da je svemir golem, lako je zaboraviti da prostor oko Zemlje koji možemo sigurno koristiti ipak ima svoje granice.

 

Listopadsko nebo 2026. donosi kišu meteora, Saturn u najboljem izdanju i puni Mjesec: Evo što ćemo moći vidjeti iz Hrvatske

Astronauti 40 minuta bez signala: što se dogodilo iza Mjeseca i zašto je to važan trenutak

Znate li da zvijezde padalice zapravo nemaju veze sa zvijezdama?

Foto: Pexels