Upoznajte hrvatski slow fashion brend RDcode kojem su wabi-sabi i veganstvo nit vodilja

Početkom ove godine pročitali smo članak o koncept priči ‘At the crossroads of hypocrisy’ (Na raskrižjima licemjerja) koju je osmislio hrvatski slow fashion brend RDcode. Sam naziv te priče baš nas je zaintrigirao pa smo pozvali njegovu vlasnicu, Renatu Debeljak, na slow razgovor.

Već smo prije čuli za brend RDcode, no ta je priča imala u sebi puno društveno-socioloških aspekata. Bila je puno više od obične modne priče. Čitajući detaljnije o tom konceptu, shvatili sam da RDcode nije tek jedan u nizu modnih brendova već da je to svojevrsna filozofija življenja s nadasve izraženim veganskim konceptom. A i način na koji je vlasnica brenda RDcode i autorica koncepta, Renata Debeljak pojasnila tu priču, govorio je kako cijela ta ekspresija progovara o svim aspektima življenja jednog dizajnera/umjetnika/kreativca, o vrijednostima i vještinama koje svakodnevno živi, a ne samo kroz art/fashion koncept.

U bespućima hipokrizije u vremenu prožetom imperativom masovnosti, neprestane potrošnje, sveopće ukalupljenosti, copycata, deja vu efekta, prezasićenosti u svim aspektima življenja, kada trivijalnosti postaju nove vrijednosti, na raskrižjima mjena trendova koji prolaze poput brzih vlakova za Memphis, ustrajati u potpuno individualnim konceptima, u bilo kojem kontekstu modnog i umjetničkog izričaja, doima se apsurdnim činom. Taj put nije jednostavan, ali je ipak smisleniji. Kroz RDcode dizajn uvijek nastojim ispričati razne aspekte vlastitih životnih inspiracija, promišljanja i iskustava, involvirati ih u modne artefakte koji s predznakom RDcode odašilju kôdove o osobnom DNK, filozofiji življenja, intelektu, društveno-sociološkim perspektivama, misaono-emotivnim procesima, istinskom identitetu, raznim refleksijama… – pojašnjava Renata Debeljak.

Kako je zapravo nastala priča RDcode

Kao dugogodišnjoj novinarki, Renati je dizajn dugo bio samo hoby. Željela je studirati isključivo u Londonu modni dizajn i fotografiju, jer joj je londonska modna scena uvijek bila najinspirativnija. Preseljenje u London ipak je odgodila zbog novinarskog posla i poslije je nastavila nekim drugim putevima pa je studij u Londonu izostao. O modnom dizajnu s naglaskom na dizajniranju i izradi torbi i ruksaka učila je uglavnom putem brojnih britanskih modnih online tečajeva i stručne literature. Još je 2006. godine smislila ime RDcode za svoj brend, jer je to bio najbolji opis njene modne vizije. Potom je 2010. pokrenula prvi ozbiljan posao sa svojim brendom i nakon dugogodišnjeg stalnog novinarskog posla 2013. otvorila malu tvrtku RDcode. U njenom studiju nastale su tijekom svih tih godina brojne torbe i ruksaci, isključivo od veganskih materijala i u vrlo limitiranim primjercima.

Budući da ju već dugo fasciniraju i povijesna vrata iz raznih gradova i zemalja, 2016. godine osmislila je projekt ‘Doors & Bags’ kao simboličnu poveznicu između torbi i vrata. Kao dio tog projekta nastale su torbe inspirirane vratima iz raznih gradova i zemalja poput Dubrovnika, Londona, Osla, Rima, Ostunija, Tel Aviva, Hamburga… Ovaj je koncept work in progress.

Japanski wabi-sabi i veganstvo kao inspiracija brenda RDcode

Nakon brojnih uspješnih godina rada u studiju RDcode, prisilno zaustavljanje poslovanja u pandemiji, Renati je zapravo pomoglo da rezimira sve do tada učinjeno i odlučila je krenuti potpuno novim putem.

Tada je započelo vrijeme koje sam posvetila rebrandingu RDcode koncepta. RDcode je uvijek bio preslika mog osobnog stila i načina razmišljanja, ali zadnje četiri godine postao je to u svim porama. Već sam gotovo osam godina veganka i vegansku filozofiju živim u raznim aspektima. To je cjeloživotni izbor.

Veganstvo mi je otvorilo nove sfere življenja, iako sam vegetarijanac još puno duže i uvijek sam imala veliki respekt prema svim životinjama i prirodi. Moj brend je od samih početaka koristio samo veganske materijale. Upravo zato ne shvaćam sveprisutno licemjerje suvremenog življenja. Jer, većina brendova održivost i veganski predznak koriste samo da bi prodali svoje proizvode i bili ukorak s novim trendovima, no nipošto ne žive održivost svakodnevno i na osobnom primjeru. Čemu nositi torbu od biljnih i raznih veganskih materijala, ako su vam cipele izrađene od životinjske kože ili ako ne kupujete cruelty-free i vegan kozmetičke brendove ili ako kupujete odjeću brendova koji se ne odnose etički prema svojim zaposlenicima? Konzumerizam nikada nije brinuo ni za etičnost ni za ekologiju. Ponekad je teško biti sasvim neokrznut tom sveprisutnom hipokrizijom, ali i mali svakodnevni koraci mogu puno značiti.

Moja duboka korelacija s prirodom poprimila je neke nove dimenzije i kroz inspiraciju japanskom kulturom življenja. U prirodi nalazim sve aspekte istinske duhovnosti, od mog vlastitog vrta nastalog na tragu meditativnog koncepta japanskih vrtova u kojemu su dominantni pijesak i kamenje te pomno birane biljke do umirujućeg aspekta vjetra u krošnjama drveća, u okruženju ptica i morskih valova. Japanska kultura življenja ima sve više odraz i u mojim kreativnim projektima. Obožavam japanski minimalizam. RDcode ima i predznak slow, jer sve što trenutno dizajniram, od torbi i ruksaka do nakita zapravo je timeless i pomno je osmišljeno, pojašnjava nam Renata.

U studiju RDcode trenutno nastaju mini dizajnerske edicije prateći priču ‘Na raskrižjima hipokrizije’, a i nedavno je nastala nova edicija torbi i nakita. Inspirirana je drevnim simbolima koji se provlače kroz razna vremena s posve dijametralnim značenjima i starohebrejskim jezikom dok je nakit inspiriran japanskim wabi sabi konceptom življenja.

Wabi-sabi je kao korelacija umjetničkog koncepta, životne filozofije i osobnog osjećaja prisutan posvuda u japanskoj kulturi. Protivi se pretjeranoj konzumaciji, potiče jednostavnost i autentičnost u svemu, povratak skromnim i nepretencioznim vrijednostima. Mislim da je upravo to neka nova vrsta luksuza. Potpuno je kontradiktorna svijetu prožetom hipokrizijom. U prostranstvima hipokrizije postaje posve nebitno koliko si toga vrijednog već prije napravio i jesi li već ostavio neke vidljive tragove iza sebe; u svijetu apsurda moraš se uvijek iznova dokazivati. U tom svijetu postaješ nebitan i nevidljiv, jer u tim novim stvarnostima postaju dominantne banalnosti i trivijalnosti. Te stvarnosti su ospjednute potrošačkim impulsom, posve su obojane licemjerjem, besmislom, subverzivnim metamorfozama, isprepletene su raznim oblicima washinga, kroz njih se bezumni konzumerizam uvlači u sve pore življenja, podmuklo se skriva iza oznaka green, sustainability, recycle, cruelty free, ethic…Niz je predug.

U svojim konceptima često provlačim još jednu timeless izreku – “Omnia mea mecum porto”. Jer najviše vrijedi samo ono što možemo uvijek i svugdje sa sobom ponijeti, što nam nitko ne može oduzeti, a niti iskopirati, dodaje Renata Debeljak.

Osim što se bavi novinarstvom, modnim dizajnom i kreativnim consultingom, Renata trenutno realizira i multimedijalni autorski projekt ‘Through the Paths of Doors’, inspiriran povijesnim vratima iz raznih gradova i zemalja.

Foto: Privatna arhiva