Vrste prehrambenih aditiva i alergije koje uzrokuju

Prehrambeni aditivi dodaju se u hranu sa svrhom poboljšanja tehnološkog učinka i održavanja senzorskih svojstava. Oni koji su nakon dodavanja postigli svoj tehnološki ili senzorski učinak i nisu se razgradili, postaju jedna od sastavnica te hrane.

Budući da sa svojim djelovanjem uzrokuju i pozitivne i negativne učinke, aditivi su se nametnuli kao kontroverzno područje pogodno raznim istraživanjima. Tako su u isto vrijeme i tehnološka nužnost i imunološka štetnost. Neke namirnice mogu se proizvesti bez uporabe aditiva, ali takva proizvodnja onda zahtjeva odgovarajuće sastojke i dodatnu obradu poput obrade pigmenta, emulgiranje, uklanjanje kisika iz proizvoda, zaštitu od propadanja pigmenata te zaštitu od mijenjanja boje. U konačnici to su samo neki od čimbenika koji utječu na višu cijenu završnog proizvoda.

Sve intenzivnije tržišno natjecanje stimulira proizvođače na integraciju raznih dodataka u proizvodnju kako bi se postigla konkurentska diferencijacija što je svakako kontradiktorno osnovnim načelima upotrebe prehrambenih aditiva. Također, trend u dodavanju natpisa “bez konzervansa” može biti i negativno upozorenje da je hrana ne zaštićena i da je možda mikrobiološki kontaminirana. Toksini koje proizvode plijesni i bakterije poznati su kao jedni od najjačih otrova koji se mogu naći u hrani.

Vrste prehrambenih aditiva

Prehrambeni aditivi koriste se kako bi se očuvala dugotrajnost hrane, poboljšala njezina kvaliteta, olakšala prerada te naglasio okus pojedinih namirnica. Svi aditivi zakonski su regulirani te podloženi opsežnim ispitivanjima i dokazano su sigurni. U Hrvatskoj nadležno tijelo za sigurnost hrane nalazi se u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, dok se procjena rizika obavlja u Hrvatskoj agenciji za hranu (HAH).

Ako pojedini aditiv odobre sve zemlje Europske unije, dodjeljuje mu se E-broj kao potvrda toksikološke evaluacije i klasifikacije pojedinog aditiva. Na deklaraciji, odnosno ambalaži moraju biti označeni svi pripadajući E-brojevi koji prezentiraju svrhu dodanih aditiva tijekom procesa proizvodnje (pojedini aditivi imaju nekoliko različitih djelovanja). Neke najpoznatije vrste prehrambenih aditiva su:

KONZERVANSI
– E249-52, E210-19, E220-28, E300-4, E320-21
– Nalaze se u mesnim prerađevinama, gaziranim sokovima, sušenom voću, voćnim sokovima, pekmezu te u onim namirnicama kod kojih se mora spriječiti užeglost
– Štite hranu od gljivica, produljuju rok trajanja, sprječavaju tamnjenje voćnih sokova
– Mogu potaknuti alergijsku reakciju poput astme

BOJILA
– E102, E104, E110, E162, E150
– Nalaze se u dječjim slatkišima, voćnim i gaziranim sokovima, margarinu, keksima, kolačima i slično
– Čine hranu privlačnijom
– Mogu potaknuti alergijsku reakciju poput otežanog disanja u astmatičara i hiperaktivnost kod djece

NAGLAŠIVAČI OKUSA
– MSG 621, 622, 631
– Nalaze se u kineskoj hrani, kockama za juhu, juhama iz vrećice, konzerviranom mesu
– Poboljšavaju okus konzervirane hrane

EMULGATORI, STABILIZATORI I ZGUŠNJIVAČI
– E412, E414, E440, E460, E322, E422
– Nalaze se u gotovim umacima, juhama, kruhu, smrznutim desertima, čokoladi
– Poboljšavaju teksturu i konzistenciju, sprječavaju razdvajanje uljne i vodene faze, hrana se može činiti obilnijom nego što zapravo je
– Gume mogu uzrokovati nadimanje i bolove u želucu

Alergije prouzročene aditivima u hrani

Sve više ljudi suočeno je s nepovoljnom imunološkim reakcijama nakon konzumiranja određenih namirnica ili prerađenih proizvoda. To se događa jer imunološki dio digestivnog trakta nije dovoljno spriječio prodor antigena iz hrane pa dolazi do kliničke manifestacije alergije. Isto tako, alergogenost pojedinih namirnica se mijenja kroz vrijeme, jer su proizvođači podložni tržišnim fluktuacijama ponude i potražnje koje diktiraju način proizvodnje, odnosno potrebu za diferencijacijom.
Iako postoje razni uzroci alergijskih reakcija na hranu, jedan od njih su svakako i aditivi. Količinska upotreba aditiva zakonski je ograničena, što znači da niti jedan proizvod ne smije sadržavati udio aditiva van zdravstveno prihvatljivih granica. Zbog toga alergijsku reakciju na aditive najčešće imaju osobe osjetljivog zdravstvenog stanja i s genetskim predispozicijama.

Ono što se uglavnom pripisuje problemu u probavi nekih aditiva su hiperaktivnost i druge promjene ponašanja.

Alternativna rješenja

Danas je gotovo pa nemoguće kupiti proizvod, a da u sastavu ne bude barem jedan dodatak za njegovo poboljšanje i dulji rok trajanja. Svakodnevno izloženi nepovoljnim utjecajima po naše zdravlje i sve većoj imunološkoj osjetljivosti, rješenje u ovim specifičnim situacijama može se pronaći, kao i kod većine stvari, u boljoj osviještenosti prilikom odabira i konzumiranja određenih namirnica. Također osluškivanje vlastitog tijela može pomoći pri uočavanju jasnih signala iritacije ili ne tolerancije, no nažalost često se signali zanemaruju i postaju jasni tek kada nastane veća šteta.

Ono što pomaže u neutralizaciji neželjenih reakcija je što više kuhanog povrća i voća, jer je dokazano da to ne izaziva unakrsne reakcije i oralne simptome alergije. Kuhanje vlastitih obroka i redukcija prerađenih proizvoda, vrlo je vjerojatno najefikasnijih lijek koji si možemo priuštiti.
U fazi gdje je vrlo očito da tijelo ne može probaviti određenu kategoriju namirnica poput mliječnih proizvoda ili proizvoda s glutenom, eliminacijska dijeta može pomoći u identifikaciji okidača iritabilnog crijeva. Dijeta djeluje tako da se eliminiraju sumnjive namirnice na najmanje dva tjedna, a zatim se postepeno dodaje jedna po jedna kategorija namirnica koja sadrži ključne alergene (gluten, laktozu, glukozu i drugi). Kod učestalih i bolnih iritacija nužno je savjetovati se s liječnikom.

Iritaciju crijeva može dodatno potaknuti umor, odnosno nedovoljna količina sna što uzrokuje nepotpunu regeneraciju crijevne flore. Fizička aktivnost koncentrira krv u mišićima, dok odmor osigurava adekvatnu opskrbu crijeva krvlju te tako stimulira probavu aditiva i ostalih toksina u organizmu.

I na kraju, najvažniji vitamini za održavanje jakog imunološkog sustava su vitamini A, C i E te cink, a neki od prirodnih izvora vitamina su:
– vitamin A: jetrica (ne preporučuje se trudnicama) i jaja
– vitamin C: citrusi, crni ribiz i paprika
– vitamin E: ulje sjemenki, pšenične klice i avokado
– cink: krto meso, orašasti plodovi i sjemenke

Dajana Kocijan

– Crtanjem, pisanjem i čitanjem umirujem kišu misli te istražujem i širim vidike o nepoznatom. Vjerujem u vezu uma i tijela uz pomoć koje lakše kristaliziram spoznaju da nalet snage mogu uhvatiti u tragovima vlastitih slabosti. Ruke su moj najveći lijek, a ono čemu težim može se svesti na tri imperativa: voli, ljubi i čuvaj.

LITERATURA:
1. Katalenić, M. (2008) Aditivi i hrana, Medicus: Nutricionizam, 17(1), 57-64
2. Šadić, S. i Maltez Ćatić, Z. (2013) Nutritivne alergij, Hrana u zdravlju i bolesti: znanstveno-stručni časopis za nutricionizam i dijetetiku, 2(1), 28-35
3. Ursula, A., Hinds, A., Orbach, S., Shepherd, R. i Spence, H (2006) Hrana koja šteti, hrana koja liječi, hrvatsko izdanje, Zagreb: Mozaik knjiga d.o.o.

Foto: Unsplash, Pexels, Freepik