Život u zelenom: filozofija jednog magazina i njegove urednice

U vremenu u kojem digitalni svijet preplavljuje svakodnevicu, Maja Karnik hrabro je zakoračila u suprotnom smjeru – pokrenula je Vert, tiskani magazin koji slavi prirodu, vrtove i sporiji, smisleniji način života. Ova urednica i pokretačica prvog hrvatskog lifestyle magazina o hortikulturi, održivosti i životu u skladu s prirodom, svojim radom potiče zajednicu da se ponovno poveže s prostorom koji nas okružuje, bilo da je riječ o okućnici, balkonu ili šumskom proplanku.

U razgovoru naše urednice Indire Juratek i Maje Karnik, otkrivamo kako je nastao Vert, zašto je važan print, što znači “život u zelenom” i kako priroda može postati osobni prostor ispunjenja, mira i stvaranja.

U vremenu posvemašnje digitalizacije ti si odlučila napraviti tiskani magazin. Većina zaljubljenika u prirodu, vrtlarenje i slow living se oduševila da ćemo napokon imati kvalitetan i sadržajan magazin na hrvatskom jeziku. Što te potaknulo da kreneš u ovom smjeru?

Da, to je bilo malo riskantno, ali osobno već godinama pratim i čitam slična inozemna print izdanja, jer jako volim print i sadržaj na papiru, a s obzirom da Vert između ostalog promovira upravo usporavanje i vježbanje prisutnosti u trenutku, print je bio jedina opcija. Naravno da i ja svakodnevno konzumiram digitalni sadržaj, ali možda baš zato toliko volim print i taj odmak od ekrana. Digitalni sadržaji su brzi i praktični, posebno kad trebaš neku informaciju na brzinu, ali imam osjećaj da doprinose tom nekom prebrzom tempu života. Klik, dva, tri i ideš dalje. Print je nešto sasvim drugačije. Asocira me na usporavanje, uzimanje vremena za sebe i bivanje u trenutku. Osim toga, čini mi se da je tržište digitalnih medija i portala vrlo zasićeno, čak i u dijelu vrtlarenja i zelenih tema koje pokrivamo i nisam htjela da se Vert izgubi u moru online sadržaja. Zbog toga smo hrabro krenuli kao tiskano izdanje i čini mi se da našoj publici to baš odgovara.

Što su filozofija i misija magazina Vert? Otkud ime?

Ime Vert dolazi od francuske riječi verd koja označava heraldičku zelenu i bogatu šumsku vegetaciju, a ujedno zgodno podsjeća i naš regionalni, zagorski izraz za vrt. Kad sam pokrenula Vert, željela sam – poprilično idealistički – promijeniti način na koji se kod nas percipira i koristi vlastiti vanjski prostor, jer mi u Hrvatskoj nemamo tu kulturu uređivanja vrtova i okućnica kao neke zemlje na zapadu, niti imamo naviku u njima uživati. Meni su za uređenje vlastite okućnice inspiracija bili strani časopisi i htjela sam prenijeti slične ideje našoj publici pa je i misija Verta ponuditi inspirativne priče svima koji imaju svoj komadić zemlje, okućnicu ili balkon koji žele bolje iskoristiti, ali ne znaju odakle krenuti.

Osim toga, jako nam je važno potaknuti čitatelje da se odmaknu od ekrana i izađu van, na zrak, u zelenilo, među biljke i resetiraju se od svega što ih svakodnevno opterećuje. Drago mi je što raste interes za bavljenje zemljom, čeprkanje po vrtu i općenito boravak na zraku, približavanje prirodi i rad rukama. Priče koje donosimo u Vertu nude pregršt inspiracije za takav zeleni zaokret i nadam se da ćemo što veći broj čitatelja potaknuti da izađu van i prostor koji imaju učine zelenijim i boljim. Boravak u prirodi i uzgoj biljaka pozitivno utječu na naše zdravlje, posebno mentalno, što je definitivno razlog više da navučemo vrtlarske rukavice i primimo se posla.

A, što je za tebe samu život u zelenom?

Život u zelenom je život bliže prirodi i povratak nekim iskonskim vrijednostima poput stvaranja, kreativnosti, brige za drugoga, ljepote, povezanosti s prirodom i strpljenja. Život u velikim gradovima poprilično nas je otuđio od prirode, skrenuo s puta, da tako kažem, ali stvaranje vrtova i intervencije u krajolicima od davnih vremena potvrđuju ljudsku želju pa i podsvjesnu potrebu, da stvorimo bolji i sigurniji svijet po svojoj mjeri. Jer u vrtu sve može biti bolje nego vani. S one strane ograde događaju se stvari na koje ne možemo utjecati i to nas plaši, ali u okvirima našeg vrta, sve može biti drugačije. Priroda se da kontrolirati i pristaje na naše uvjete, a mi smo sila koja djeluje i određuje.

Proizvodimo hranu, uzgajamo cvijeće, oblikujemo mjesta za odmor i druženje, postajemo umjetnici i stvaramo svoje zelene oaze mira, učimo i rastemo zajedno s vrtom. Za one koji nemaju vrt, okućnicu ili balkon, život u zelenom počinje odlaskom u prirodu pa u svakom boju otkrivamo zanimljive aktivnosti za boravak vani, u zelenilu.

Magazin izlazi kvartalno i veže se na godišnja doba. Iza nas su četiri broja i već svi s nestrpljenjem očekujemo peti, jesenski broj. Kako u kontekstu klimatskih promjena i brisanja granica godišnjih doba, vidiš ono iz našeg djetinjstva proljeće, ljeto, jesen, zima…, kojih danas zapravo i nema?

Klimatske promjene se u vrtovima i povrtnjacima osjete možda i intenzivnije nego igdje drugdje. Biljke koje sadimo itekako ovise o klimi i vremenu i dovoljan je jedan kasni mraz ili jača ljetna oluja da nam velik dio truda nepovratno propadne. To su promjene kojima se moramo prilagođavati i nositi se s njima i jako je bitno dijeliti iskustva i dobre prakse. Ipak, unatoč tim ekstremima, rekla bih da su sezone još uvijek tu, samo su im obilježja drugačija. Neki kažu da ćemo mi ovdje u Zagrebu za dvadesetak godina imati klimu kakvu danas ima Grčka – ljeta će biti suša i toplija, a zime blage i ugodnije. To će i dalje biti četiri godišnja doba, ali potpuno drugačijeg intenziteta. Zasad još uvijek nije tako ekstremno, iako moram priznati da mi fale naše nekadašnje hladne zime i snijeg.

Iako je Vert prvenstveno magazin, ove godine počeo je dobivati i svoje ekstenzije – Uvertira, Vert vikend, Vert piknik. Vert vikend smo provele skupa (hvala na pozivu) i zaista mogu reći da je bilo fantastično okupiti toliko različitih zaljubljenika u prirodu. Koji su tvoji dojmovi i kako vidiš buduće „zelene vikende“?

Jako nam je važno okupiti zajednicu zaljubljenika u vrtlarstvo, biljke i boravak u prirodi, razmjenjivati iskustva, ideje i informacije. Na taj način želimo izgraditi prisniji odnos sa svojom publikom, čuti što ih sve zanima, što ih je oduševilo, kakvih su tema gladni. Prvi Vert vikend je nadmašio moja očekivanja i definitivno potvrdio kako nam svima treba više takvih događanja – dobro društvo i priroda, prilika da sklonimo mobitele i prste zaprljamo zemljom, opustimo se i resetiramo u novom okruženju, pokazuju kako nam zapravo i ne treba puno da bismo bili sretni i ispunjeni. Ovakav vikend definitivno ćemo ponoviti.

Uvertira, kao uvod u svaki novi broj magazina, se također pokazala kao sjajan koncept panela, networkinga i druženja. Čini mi se da ljudi vape za ovakvim temama i da je nasušna potreba za što više tema, razgovora, magazina, knjiga o vrtovima, ali i za time da se prsti stave u zemlju pa makar i u balkonskoj tegli…

I meni se tako čini i rekla bih da je za sve kriva pandemija koronavirusa koja nam je prije (sad već) pet godina živote okrenula naglavačke. Zatvoreni doma i lišeni alternative, odjednom smo poželjeli više vremena provoditi vani, na zraku, otkrivajući hobije koji uključuju rad rukama i povratak prirodi. Govorim to iz vlastitog iskustva, jer sam i sama upravo u to vrijeme počela doživljavati svoju okućnicu i razmišljati što sve s njom mogu raditi. No, iako se sve više ljudi zanima za zelene teme i prčkanje po zemlji, malo ih zapravo zna odakle krenuti i tu se Vert uklapa svojim pričama, preporukama i savjetima. I kao što sam već rekla, želimo okupiti zajednicu zaljubljenika u zelene teme, a Uvertira je odlična prilika da se upoznamo i sa svojim čitateljima i potencijalnim suradnicima, ali i stvorimo okvir gdje se naša publika može međusobno upoznati i povezati.

Uvertiru smo zamislili kao kvartalni event koji će biti uvod u svaki novi broj, ali s posebnim fokusom na održivost. Nama u Vertu održivost je jako važna i na ovaj način želimo dati svoj doprinos pozitivnim promjenama i podići svijest o važnosti ekoloških praksi u našoj svakodnevnici i u različitim područjima. I naravno, između stručnjaka, poduzetnika i potrošača želimo potaknuti dijalog o važnosti poticanja zelenijeg načina života te unaprijediti ekološku svijest u našoj zajednici.

Kako ti sama zadovoljavaš svoju potrebu za zelenilom i vrtlarenjem?

Ja vrtlarim na dvije vrlo različite lokacije – jedna je u Zagrebu, a druga u Dubrovniku. S obzirom na moj trenutni dnevni ritam, nemam povrtnjak iako o njemu čeznutljivo razmišljam i sadim isključivo trajnice i cvjetnice kojima ne trebaju svakodnevna briga i zalijevanje. Jako me veseli taj kreativni dio oblikovanja okućnice i promjena atmosfere u prostoru korištenjem različitih biljaka. Oblikovanje prostora gdje se boravi, određivanje puteva kretanja ili sadnja biljaka koje će u vrt dovesti oprašivače, ptice i ostale male životinje me zaista ispunjavaju. To je onaj klišej vezan za nas koji radimo u uredu – u vrtu vidimo neki opipljivi rezultat svog rada, možemo se prepustiti stvaranju, čak se i poigrati, testirati neke nove ideje, za razliku od dosta rigidnih radnih okolina u kojima provodimo velik dio dana.

Mimo jednog nama dobro poznatog kruga ljudi koji plivaju u ovim zelenim pričama, kako šira publika reagira na magazin? Nakon godinu dana prisutnosti na tržištu i to u nezavisnom izdavaštvu, koji su tvoji dojmovi, a koje su ti želje za budućnost Verta? Gdje se sve za sada može kupiti?

Kad sam pokretala Vert, bila sam sigurna kako kod nas postoji potražnja za visokokvalitetnim, kuriranim sadržajem o hortikulturi i povezanim temama i nevjerojatno je da prije Verta nije postojalo izdanje koje bi takav sadržaj nudilo uz premium dizajn i kvalitetne sugovornike. I sad kad se osvrnem na proteklih godinu dana, pozitivne reakcije čitatelja su nadmašile moja očekivanja i stvarno sam sretna i ponosna, jer smo uspjeli proizvesti sadržaj koji ih zanima, otkriti im priče i ljude o kojima ne mogu čitati u drugim medijima.

Uz to, Vert se ne može kupiti putem uobičajenih kanala distribucije jer oni baš i ne podržavaju ovakve nezavisne inicijative. To nam u određenom smislu predstavlja izazov jer se čitatelji moraju malo potruditi da dođu do Verta, ali i mi se trudimo da im ga još više približimo. Osim u našem webshopu, trenutno smo dostupni na nekoliko lokacija u Zagrebu te Puli, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, a želimo se približiti publici i u kontinentalnim krajevima pa smo u potrazi za novim prodajnim lokacijama. Iskreno, ova prva godina uz Vert je zaista proletjela i idemo dalje jednako motivirani za stvaranje i promoviranje života u zelenom.

Što bi rekla kako Vert doprinosi kulturnom i umjetničkom pejzažu Hrvatske?

Naš mali tim je od prvog dana u projekt ušao s idejom da Vert mora biti vizualno impresivan proizvod, i osim na sadržaj, fokusirani smo na vrhunske vizuale i dizajn koji će našu poruku lakše prenijeti čitateljima. Sve to ne bi bilo moguće bez Nambi Kezić zadužene za kreativnu direkciju i naših dizajnerica Dine Milovčić i Franke Tretinjak u ulozi art direktorica. Pomnim odabirom ilustratora i fotografa s kojima surađujemo, nastojimo se istaknuti prepoznatljivim vizualnim stilom i potpisom i pokazati kako je kvaliteta izvedbe jednako važna kao i sadržaj. Nadam se da na taj način pomažemo domaćoj umjetničkoj sceni i promoviramo rad domaćih fotografa i umjetnika pred širom publikom koja inače ne bi imala priliku susresti se s njihovim radom.

S obzirom da živim na selu u zelenilu te osobno kultiviram u svojoj svakodnevici što više povezujućih praksi s prirodom i vrtom često kažem da sam dobro čim sam doma, a što za tebe znači biti dobro?

Za mene biti dobro znači usporiti u skladu sa svojim ritmom. Svakodnevica i današnji način života, posebno u velikom gradu, često diktiraju ritam koji nam možda ne odgovara uvijek. Zato volim zastati, odmaknuti se od buke i usporiti. Vrt je idealno mjesto za takav odmak, iako nemam povrtnjak nego kultiviram okućnicu ukrasnim biljkama.

 

Foto: Martina Movrić

 

Drugo izdanje panela Uvertira podsjetilo nas je da je voda ograničen resurs

Prvi Vert vikend: Oaza mira i kreativnosti u zelenilu posvećena mentalnom zdravlju