Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu donosimo priču jedne majke

 

Diljem svijeta 2. travnja se obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Pod autizmom se smatra biološki razvojni poremećaj mozga. Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen.

Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja, poteškoće u socio-emocionalnom reciprocitetu, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te razvoju, održavanju i razumijevanju socijalnih odnosa, neubičajeno ponašanje – ograničeni interesi i aktivnosti.

Znakovi autizma obično se pojavljuju u prvoj godini života, a uvijek prije treće godine. 2 do 4 puta češće se pojavljuje u dječaka nego u djevojčica.

Sam uzrok autizma je nepoznat. Istraživanja identičnih blizanaca su pokazala da autizam dijelom može biti i genetski uzrokovan, jer ako se pojavi u jednog blizanca pojavit će se u oba. Kod dvojajčanih se ova povezanost još istražuje.

Ivona Grbešić je majka dvojice dječaka dvojajčanih blizanaca u dobi od 5 godina, kojima je prije dvije godine dijagnosticiran autizam. Povodom obilježavanja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu s nama je podijelila svoje iskustvo i osjećaje te nam pokazala da sve se može gdje ima ljubavi.

Osobna priča Ivone Grbešić o autizmu

Prošlo je dvije godine od kad smo kročili na jednu novu stazu života.

Staza života koja se zove Autizam.

Mislim da svi ponekad imamo period ili periode u životu kad nas dočeka nešto neočekivano i kada moramo izlaziti iz naše comfort zone.

Tada se osjećamo bespomoćno, kao da smo ostavljeni od sviju, sami na svijetu, tužni i nesretni.

I pitamo se zašto baš meni i zašto ja?

Imam osjećaj da sam baš sva ta stanja prošla i iskusila onda kada smo saznali za autizam.

Okrenulo nas je naopačke. Svi crni scenariji, svi strahovi, napadi tjeskobe, sve je to bilo u meni. Moja borba sa samom sobom. I svemu sam dopustila da bude.

Jer kako kažu niti jedan rast se ne događa u comfort zoni, već onda kad boli i kad patiš.

Svjesna da drugog izlaza nema i da ne mogu ići “kontra” života i konstantno se opirati došla sam do prihvaćanja.

Trebalo je prihvatiti sebe, da mi mogla prihvatiti autizam i najvažnije od svega prihvatiti moju djecu takvi kakvi jesu i sva njihova stanja, znajući da su mi njihovi životi dani na dar.

Danas nakon dvije godine ovog posebnog puta mogu reći da sam spoznala sebe kroz njih.

@ivona_grbesic_

ONI, koji su toliko neiskvareni, toliko nevini, spontani i puni ljubavi, uče me iz dana u dan što znači prihvaćanje, što znači strpljenje i snaga. Ali ne snaga kao moć niti snaga kao fizički oblik već unutarnja snaga duha.

Oni, moji vjerni vodiči, moj putokaz..

Trebalo je proći vremena da shvatim neke stvari. Onda na počeku puta, kad sam pokušavala shvatiti što je u njihovoj glavi i zašto rade stvari koje rade, pa sve do onoga da dođem u njihov svijet i prepustim se.

Taj svijet tako magičan, misteriozan, toliko lijep, duhovan. Nama običnim ljudima neshvatljiv na nekim zemaljskim razinama.

Dobar dio našeg puta sam išla s misli da je naš život borba i da se moramo boriti, toliko da sam počela i vjerovati u to, što je bilo u biti potpuno pogrešno.

Shvatila sa da je moj život dar i da su njihovi životi darovi.

Naš život je poseban.

Želim vjerovati da svatko od nas ima svrhu svoga postojanja i života dok smo na ovoj Zemlji, jer nemam drugog objašnjena za to da sam ja pronašla svoju i da imam misiju koja mi je dana s razlogom.

Autizam iziskuje puno strpljenja, puno ljubavi, prihvaćanja , odricanja i te unutarnje snage duha.

Vedar i pozitivan duh me hrane, zajedno s ogromnom ljubavi kojom oni zrače.

Nisam bila svjesna ljubavi koju nosim u sebi, niti da sam sva ta ljubav ja, dok to nisam vidjela u njima.

I bez obzira što nam jako često nedostaju riječi da bi se mi sporazumjeli, naučila sam da ponekad nisu potrebne i da jako dobro funkcioniramo kad progovaramo očima. Očima ljubavi.

Sada vidim.

Oni su ja, a ja sam Oni.

A ljubav je naš pokretač.

 

Foto: Unsplash, Pexels