Ako želiš sresti svoju srodnu dušu, moraš prvo sresti svoju dušu

 

Znamo znači: ako želiš sresti svoju srodnu dušu, moraš prvo sresti svoju dušu. A svoju dušu, često, prepoznajemo tek pošto nam se zazrcali kroz – drugog.

Taj princip prepoznavanja Istosti, kroz Različitost – Sebe/Sebstva u „drugome“, kada je unutrašnje pokrenuto izvanjskim = jest energija, životna vibracija o kojoj govore Ljubavnici, ili Blizanci Tarota. Premda, u trenutnoj inkarnaciji, imali tijelo Muškarca ili Žene, svatko od nas u sebi nosi oboje. Tome je tako jer je duša besspolna: ona, ulazeći u tijelo, kroz Vječnost bira razne kostime – muška ili ženska tijela, uloge žrtvi i heroja, zlikovaca i svetaca…. a sve sa svrhom maksimalnog ostvarenja svog učenja i zadatka na zemlji. Stoga u svakom trenutku, u našoj Svijesti – tj. u nama – postoje memorije na sva ova iskustva koja smo odigrali, kao žene i muškarci. Za većinu ljudi nije potrebno sjećati se svih ovih iskustava do u detalj, stoga što su ona ionako pohranjena u njegovom sistemu – auri, a po potrebi se bude. Primjerice, u problematičnoj ili životno opasnoj situaciji, probudi vam se neko znanje borilačke vještine ili slično, a da ni ne znate odakle… Iz Vječnosti, Akashe, naravno. No, sve to je pohranjeno u nama – u svakoj stanici, DNK, i auri… I, najjednostavnije rečeno, svodi se na priču o dva pola u nama: yinu (ženskom, pasivnom, prijemljivom) i yangu (aktivnom, djelatnom, muškom). Psihološki rečeno, priču o našem unutarnjem muškarcu i ženi.

U svom temelju, riječ je o unutarnjoj energiji koja ima viziju, ideju, kreativnost (tzv. Ženska), i onoj koja je u fizičkoj praksi, kroz aktivna djela, podržava da se ti ciljevi ostvare (tzv. Muška). Prema tome, zapravo unutarnje oCjelovljenje izgleda jednostavno: „samo“ se trebaju zagrliti unutarnji muškarac i žena, čime svatko od nas ostvaruje sebe kao Jedno, sebe kao Tao.

E, ali… taj zagrljaj nije nužno tako lak – naravno, uvijek je individualno, i nema pravila, ali načelno, taj zagrljaj je cjeloživotni izazov zato što nije riječ o tome da se trebaju zagrliti dva naša unutarnja lica u jedno, nego stotine naših lica. Recimo, ovako: u svom ste reinkarnacijskom toku, u muškom tijelu, prošli iskustva ratnika, državnika, silovatelja, ubojice, profesora… A u ženskim tijelim ste, primjerice, prošli iskustva povučene svećenice, prostitutke, umjetnice…. I sad, sva ta iskustva su u vama: lako je kada se idu zagrliti umjetnik i umjetnica u vama, ali što kada zagrljaj trebaju ostvariti ratnik, alergičan na svaku slabost, i povučena svećenica, osjetljiva na svaku vibraciju agresije? Kako ih zagrliti, da se ne izranjavaju međusobno u tom procesu? Nego usklade, pomire razlike, upotrijebe energiju za neku kreativnu svrhu… usklade rječnike, prijevode, definicije i uvjerenja… Da, tu počinje drama, odnosno izazov samorazvoja. Jer, oCjelovljenja nema bez da se zagrle svi naši muški, sa svim našim ženskim potencijalima. Kao kad sklapate ruku ispreličući prste – svi trebaju „sjesti“ na svoje mjesto, inače nema sklada.

Na Rubu Zrcala

Načelno, nismo u svakodnevici svjesni svih ovih lica. I to je normalno. Vidimo samo ona s kojima se susrećemo na svjesnoj razini – a to je, znamo, manje od dvadeset posto. Ostala lijepo miruju u predjelima naše podsvjesnog, nesvjesnog, supersvjesnog… pa iskoče kada ih nešto izvana okine. U pravilu trebaju vanjsku aktivaciju. Jer, sami sa sobom možemo izvući mnogo, i lijepih i nelijepih lica, ali – uvijek su to ona kontrolirana, kojima možemo vladati, pa i malo manipulirati (potiskujući ono što nam se ne sviđa, pa tako nesvjesno samozavaravajući sebe da smo nešto „odradili“ ili „pustili…“). Zato nas jedino okidači izvana mogu suštinski pokrenuti iznutra, i to na način koji se teško predviđa ili kontrolira.

Digresija, da se dogovorimo oko pojmova „izvana“ i „iznutra“: naravno da u suštini ne postoji vanjsko i unutrašnje nego je sve odraz Jednog Svijeta, Jedne Sile Stvaranja – Izvora. U tom smislu, netko drugi je netko drugi samo po činjenici da ima svoje tijelo, svoj specifičan set karakteristika, načina na koje misli, osjeća…. Ali, u suštini smo jedno biće sa svima „drugima“ jer nam je Izvor jedan. No, tako je u Izvoru, a na svim razinama osim te izvorne – postoji dihotomija plusa i minusa, postoji razdjelnica na „tebe“ i „mene“, svijet izvana i svijet iznutra. I upravo je po pomirenju i usklađenju tih svjetova jedinstvena energija Ljubavnika/Blizanaca Tarota. Pod njezinim utjecajem, kako u kolektivnoj tako i u individualnoj svijesti, dolaze okidači „izvana“ koji pokreću ona naša skrivena lica da se izraze, pa kroz interakciju s vanjskim okidačem „usklade“ i tako nanovo stvore sklad: poprilično nalik priči o zagrljaju svećenice i ratnika. Jer, glavno učenje ljubavi jest da smo Jedno, u Različitosti. A energija Ljubavnika je pokreće ovo učenje. Jer, zašto bi se pobogu trebali zagrliti tako dva suprotna principa, kao što su krvožedan ratnik i sanjiva svećenica? Prvo, jedino je Ljubav sila koja ih može privući, „natjerati“ da se, makar na tren, otvore mogućnosti spajanja, sjedinjenja…. A, kada dođe do Otvaranja – nastupa razmjena. Potrebna da, najjednostavnije rečeno, svećenica ojača, a ratnik omekša…. i niz drugih blagoslova kojeg im nosi ovakav „upgrade“ – takvo oplemenjivanje svojim različitostima.

Prihvatiti Suprotno = Prihvatiti Sebe

Da, sve to zvuči divno ovako, ali kako je u praksi? To nam najzornije pokazuju odnosi. Naravno, u suštini – odnos je samo jedan: onaj sa Sobom. Ali to „Sobom“ se najjače i najjasnije zrcali kroz drugoga, kroz oči – prijatelja, ljubavnika, suradnika… Naše Sebstvo – tako bogato satkano od niza vibracija i uloga – prepoznajemo kada ga vidimo izvana, u nekom drugom ili kada netko drugi u nama probudi do tad neviđeno lice. To su sve one situacije u kojima kažemo „pa nisam ni znalo/znala da to mislim/mogu tako nastupiti/biti takva…“ Naravno, najdublja zrcaljenja imamo s najbližima, onima s kojima smo, posredstvom Anđela Ljubavi, otvorili svoja srca. Jer, moć Ljubavi da nas iscjeli je temeljna sila Univerzuma: pokrene najljepše i najsvetije u nama, naša najsvjetlosnija lica, ali – i ona druga. Zato, recimo, odnosi uvijek počinju u ružičastoj nijansi i sve je divno, a onda neminovno slijedi faza „grljenja demona“. Jes, obično u njoj ljudi pobjegnu, ili je potisnu pod tepih, pobjegnu od suočenja…. A u energiji Ljubavnika dana nam je silna psihička snaga s kojom možemo, u punoj svijesti, pogledati u oči svojim demonima. Zagrliti svakog od njih, zapravo svakog od nas. I to ne tako da ga „usišemo“, rastočimo u Svjetlosti, nego prihvatimo u Različitosti. Ovo ne znači da se pod tom vibracijom počnemo zaljubljivati kao blesavi. No, izglednije je da će se, intenzivnije nego inače, događati situacije i ljudi koji će pokretati ova stanja, a s njima naša unutarnja božanstva i demone. Što će nas učiti da prihvatimo i tuđe. Jer, prihvaćanje Drugoga znači prigrljivanje njegovih svjetlih i tamnih lica – bez potrebe da se tamna mijenjaju, prilagođavaju onako kako bi nama bilo ljepše i ugodnije. Ne, ne: Ljubav je prihvaćanje Različitosti, sa Sviješću o pozadinskoj Jednoj Izvornosti.

Istina, moguće ćemo svaki puta kada nas „okine“ misliti da smo se životno zaljubili, našli svoju srodnu dušu i biti spremni sve promijeniti da bismo zajedno s njom uživali. Ali to nije prvi zadatak ovog iskustva pred nama. Glavni zadatak je integrirati energije i usmjeriti ih u ostvarenje svoje Životne Svrhe. Jer, na razini Duše – pokreće nas Ljubav, a na razini tijela – Kundalini: sila seksualne energije koja nam nije dana da je bacamo (ok, možemo i to ako nemamo pametnijeg smisla ili nam je to faza učenja). Kundalini nam je dana, i srcem pokrenuta, da je usmjerimo: u svoje ciljeve, svoje iscjeljenje…. Samo zato nam se Kundalini diže… Jer jedino je to u tijelu važno. Cijela priča sa srodnim dušama događa se upravo da se kroz Ljubav oplemenimo, i ojačamo za ostvarenje svog zemaljskog poslanja. Zato je mudro na procese zaljubljivanja gledati kao na pokretače našeg unutarnjeg usklađenja, sa ciljem sklada sPolova u nama samima. Jer će se Ljudi-Okidači pojavljivati ne zato da s njima realiziramo odnose na klasičan način, nego da nam pokrenu procese unutarnjih grljenja svih svojih lica, pa tek s tim integriranim, dobivamo mogućnost – i u fizičkoj stvarnosti – sresti partnera/dušu/biće s kojim ćemo ostvariti ispunjavajuć ljubavni, emotivni i seksualni odnos.

Srodne Duše i Putevi Razvoja

Kad zagrlimo sva svoja lica, dodirnemo svoju Dušu (onu, čija nas je snaga Ljubavi inicijalno i pokrenula da objedinimo sve u svom Sebstvu) – srećemo Srodnu Dušu i u fizičkoj stvarnosti. Ona nije jedna – mnoge su srodne duše, zato što im je zadatak razvoj. Znači, zajedno se razvijaju – isprepletene istostima, učenjima kroz usklađenje razlika… – a onda dođu do Raskrižja. To su one situacije u odnosu kada stvari koje ste do jučer dijelili, zajednički jezik kojim ste do jučer pričali, postane stran i nepoznat… Sve više trebate objašnjenja i prijevode o tome tko je što mislio kada je rekao ovo ili ono…

Znači, raskrižje: Putevi Razvoja u odnosima srodnih duša su brojni. Najpoznatije je Raskrižje Razdvajanja: točka u kojoj partneri shvate da su se, zahvaljujući svojoj Ljubavi, beskrajno unaprijedili, ali sada su, eto, došli do toga da idu dalje, u nove razvoje i nova iscjeljivanja s novim – srodnim dušama. No, ne mora svako Raskrižje biti razdvajajuće: ima onih do kojih se dođe samo da se preispitaju stari postulati, ma čak i sruše, a izgrade novi. Ovo je, obično, točka u odnosu – u kojoj netko zatitra ne nekoga drugoga, „nađe ljubavnika“… ili počne maštati o drugačijim uvjetima. Ovo je prilika za novo usklađenje – ostanak na zajedničkom putu, a nosi ga KOMUNIKACIJA, iskren razgovor sa Sobom, a potom svojim Partnerom. Nju je nemoguće izbjeći: to je onaj zadatak da iskreno izrazite što želite, čega se bojite, što vam se ne sviđa… To je prilika za izreći ono što se bojite, za čim čeznete… Tko proguta, ne izrazi se – obično dobije sljedeću priliku, ali poanta je – kad imate karijes, morate zubaru prije ili kasnije. Možete gutati tablete protiv boli tjednima, ali prije ili kasnije… zubarska stolica. Tako je i s komunikacijom, koju predstavlja Merkur, zaštitnik Ljubavnika: dok u jednom odnosu ne naučite iskreno komunicirati, ponavljat će se obrazac s kojim god partnerom bili. Znači, jedna od vibracija koja obilježava 2013. jest upravo to da će izlaziti prilike za komunikaciju najskrivenijih stvari. I iskoristite ih.

Yin + Yang = Tao

Ne čudi tako da Ljubavnike predstavlja Merkur, simbol komunikacije, a ona je uvijek ujednjenje: povezivanje suprotnosti do točke sklada.

A Merkur je po svoj simbolici androgin: ništa čudno, u biti, jer je duša, po svojoj strukturi besspolna, odnosno i muška i ženska istovremeno. Neki od ta dva pola se, pri uTjelovljenju jasno izražava kroz spol, pa su tako inkarnirani na Zemlji dominantno muški ili ženski, no koje god tijelo čovjek imao, u njemu oba principa – plusa i minusa, aktivnog i pasivnog, muškog i ženskog, yanga i yina… – nastavljaju vibrirati. Ni ovo nije ništa čudno: znate da imate situacija u životu u kojima, bez obzira na tijelo, djelujete i razmišljate „muški“, i onih u kojima, također bez obzira na svoj tjelesni oblik, reagirate „ženski“: primjerice, na lijepu muziku većina bića reagira „ženski“ odnosno pjesmom, plesom, otvaranjem srca i primanjem te reagiranjem na eneretsko-zvukovni podražaj… Također, u situacijama stresa, strke, stanja „bori se ili bježi“, većina instinktivno reagira „muški“ (odnosno akcijom).

Isto je s ljudima u odnosima: neki, svojom frekvencijom te vibracijom koju stvaramo zajedno kroz uzajamno odnošenje (na bilo kojoj razini), čine da se osjećamo snažno, moćno te reagiramo prodorno i aktivno…. a neki pobuđuju našu najfiniju i najmekšu stranu, pa se ponašamo osjećajnije i ranjivije nego inače. To je jednostavno spoj kojeg rade dvije temeljne kozmičke energije – yang (ona aktivnog, „muškog“ principa“) i yin (pasivnog, primajućeg, „ženskog“).

I te dvije energije uvijek Plešu u Vječnosti, uvijek se razmjenjuju. Cijela Kreacija je stvorena iz njihove interakcije, miješanja suprotnosti u najrazličitijom oblicima. Na svim razinama, osim one Izvora, Jednog (Keter), postoji igra tih dvaju polova koja se, na fizičkoj ravni, odražava kao igra – spolova. Tako da se cijela Kreacija cijelo vrijeme „seksa“, u smislu razmjene naboja kroz suprotne polove. Ta razmjena postoji na svim ravnima, samo što je na najvišim razinama/dimenzijama Duše&Duha, ona toliko eterska, prozračna, skoro beznabojna (zapravo naboj je frekvencijski promijenjen, tako da je „lakši“ i sve je nevjerojatno „rjeđe“, eteričnije, pa ga nema u smislu u kojem postoji u gustim, materijalnim ravnima) da duše vode ljubav samom vibracijom svog usklađenja s nekom drugom dušom, samom činjenicom da Jesu. Tako komuniciraju, i stvaraju. Cijelu tu priču oko vječne izmjene plusa i minusa, Vede iskazuju kroz metaforu Lingama i Yoni: Shiva (princip muškog aspekta Božanskog) svojim Lingamom oplođuje cijeli Svemir, i stvara ga kroz svoje konačno i vječno uJedinjavanje s Parvati (princi ženskog aspekta Božanskog), penetracijom u njenu Yoni, jedinu snažnu da prihvati takvu Silu… To je, prvenstveno, simbolika duha koji penetrira: lingam, kao stup svjetla, a yoni kao svjetlosni kalež/posuda…. te potom svega ostalog što proizlazi iz toga. Znači, yoni i lingam nisu primarno penis i vagina, nego Principi Razmjene (s)Polova. Zato vođenje ljubavi nema nužno nikakve veze s fizičkom penetracijom. Nije to, oprostite na rječniku, „kurac, pička, dinamo spika“. To je čin ultimativne razmjene kroz predaju, i penetraciju energija, koja vodi Harmoniji Duša. A one, znamo, nemaju spola, jer sadrže potencijal Jednoga, a time oba jer se jedno manifestira u dva suprotna polariteta.

Samo Ogledala

Dakle, uvijek privlačimo samo ono što jesmo. Ne ono što mislimo da jesmo, čime se naš ego često (samo)zavarava, nego ono što smo u cijelom svom sistemu. Zato se i kaže da su ljudi koje srećemo, posebno bliski, naša savršena ogledala. Ono što nam se najviše sviđa u njima, naše je, prepoznato u njima; i obrnuto: ono što nas najviše nervira – isto je naše. To, jasno, znamo, no… ogledala nose i dublju čaroliju. Otkrivaju ono čega nismo svjesni. Stoga je mudro, moguće najdublje za samorazvoj, budno pratiti ono što nas najviše boli i nervira kod drugih. Jer smo to mi sami. Čak i kad ne možemo svjesno prepoznati gdje smo i kada takvi – sigurno jesmo. Inače to ne bismo imali u svom životu.

Ovo odlično ilustrira slučaj moje sestre koji, uz njenu dozvolu, smijem podijeliti. A ide ovako: Irena se luđački zaljubila. „Nekako drugačije nego ikad do tad“, njenim riječima. Naravno, svaki puta kada se zaljubimo je novo, drugačije, no to nije umanjivalo njenu euforiju prema čovjeku. Divila mu se, iskreno. No, sve što je prepoznavala u njemu – istančan osjećaj, genijalan um, svu ljepotu… – je zapravo nosila i sama. Svi smo je, uključujući i njega, morali podsjećati na to. Uznos je trajao cca dva mjeseca, tj. dok nije izronila i druga strana ogledala, onu koju Irena baš i nije željela pogledati. Došla je bijesna i plačući rekla „evo, evo ti, kako sad funkcioniraju tvoja ogledala??? I ako privlačimo ono što jesmo, kako sam ja privukla takvog luđaka???“ Povod je, naime, bila spoznaja da čovjek uz odnos s njom, putem weba, održava odnos s još jednom ženom – čak im je objema u jednoj fazi slao iste pjesme, linkove, prepiske… Istina, Irena je s njim, uz duhovnu, mentalnu i emotivnu razmjenu imala i fizičku, što druga žena nije, ali avaj! Pogodila ju je neiskrenost, prešućivanje istine i… na kraju, njegov kukavičluk da joj sve lijepo kaže (govorio je da je web svijet virtualan, kao i njegovi sudionici te time nestvaran). „Ali energija koju šalje, i ulaže je njegova, stvarna!!!! Zašto je lagao i pravio me blesavom?!“ – urlala je slomljena, inzistirajući da vidimo kako je on, s tom svojom stranom, i svim ostalim zamjerkama koje je po putu uočila, dio njezinog ogledala te čime u sebi je privukla tu istost kroz drugoga. I tako, krenemo mi istraživati slučaj…Ispostavilo se da je svaki njegov „gaf“ i „mana“ – njena. Sve što mu je zamjerala je opet – kao i u fazi divljenja – nosila sama. No, ona to u svojih sva-sila-godina jednostavno nije vidjela. Nekad ne vidimo stablo od šume – trebaju nam vanjski okidači, naša zrcala, da ih osvijestimo. Naša Ogledala nam brutalnije i temeljitije nego išta iskapaju korijenske parazite svijesti, i to baš nije vesela zabava… Ali je takvo suočenje krucijalno bitno, za samoostvarenje, svijest i budnost bića. Bez ovoga, nema prosvjetljenja ni ocjelovljenja. Zato hvala onima koji nas, posebno u ovom vremenu, najviše (m)uče i „šamaraju“, baš saturnijanskoplutonovski… jer su nam najveći seminari&učitelji Života. Pa upotrijebimo to konstruktivno, kreirajući Sebe nove s ovako dobivenim uvidima o svojim nesavršenostima. Obratimo pažnju na sve sitne i krupne iritacije, boli i zamjeranja. Koliko god sami sebi u nekoj priči izgledamo kao ranjena i prevarena žrtva, to vrlo vjerojatno pokazuje da negdje, nekako, to radimo prvo sami sebi, a onda drugima. Sasvim nesvjesno, i sigurno bez namjere, ali… činimo to.

Znači, Irenin slučaj (i još jednom joj hvala što smijem navesti konkretne detalje zbivanja, kao vodič za samoistraživanje svakoga od nas).

• Tema: LAŽ&UTAJA ISTINE
Irena: „Tehnički, nije me lagao. Ali, suštinski jest jer je zatajio istinu… Ja to nikada ne bih učinila nekome koga volim i za koga vidim da je zaljubljen u mene tako iskreno…“
Ogledalo: Irena je voljela sve svoje partnere, ali… uvijek je znala modificirati istinu. Ne bi tehnički lagala, ali nije ni prijavila svaku kavu sa svakim prijateljem uvijek, ili jest, ali ublažujući ili ispuštajući neku razinu ushita iz razmjene koja se odvijala. Govorila bi da „svaki čovjek ima pravo na svoju privatnost, individualnost i informacijsko polje i da se ne mora ispovijedati svojim partnerima jer ljubav nije sudnica nego stvar povjerenja i osjećaja“. Istovremeno, uvijek je bila okružena s prijateljima s kojima se razmjenjivala emotivno, duhovno i mentalno, i to s potpunim užitkom; i, da, kao što je ovaj slao iste linkove njoj i drugoj curi, tako je ona dijelila iste priče sa svima koje voli. Ok, nije baš svima govorila ljubavna obećanja o zajedničkom životu i tome kako „želi s njima sve, i učiti i kuhati i raditi“, ali… uviđate mehanizam.

• Tema: FILOZOFIJA&KUKAVIČLUK:
Irena: „Kad sam ga suočila sa činjenicama, počeo je filozofirati kako je ljubav slobodna, kako se ljubav ne ograničava…. Zašto jednostavno nije bio frajer i rekao u startu da ima taj stav i neka budem toga svjesna???“
Ogledalo: Koliko god ona bila hrabra i svjesna, istina je da sam retoriku „ljubav je slobodna i zašto ne bih voljela više muškaraca istovremeno“ čula prvi put od nje, i to još prije dvanaest godina. I tada sam joj rekla „možeš voljeti ljudi koliko god hoćeš jer u srcu ima mjesta za sve, ali na zemlji u ovom tijelu imaš jednu vaginu“. Branila se retorikom da je iskreno prisutna sa svakim kada je s njim i da je u tom trenu potpuno posvećena tom čovjeku. A poslije onom drugom. I tako je „bila iskreno sa svakim“, no nitko od njih nije znao jedan za drugoga jer Irena nije imala „hrabrosti slomiti im srce“. Dakle, bila je kukavica. A kada se istinski uljubila, izvjetrila je cijela ova filozofija, i na vjenčanju je objavila kako sada shvaća da je prava ljubav potpuna, ekskluzivna predaja voljenom biću, bez obzira koliki bio „rok trajanja“ tog odnosa.

Naravno, sve ovo možemo objasniti karmom (imajući na umu da riječ karma znači djelovanje, u smislu što siješ to žanješ jer se energija u Univerzumu uvijek uravnotežuje – više o tome ovdje). Što samo potvrđuje da stvorimo i privučemo – ono što jesmo.

Sitnice koje Cjelinu znače

Ima još zanimljivih primjera psihoogledanja ovdje, skrivenih na prvi pogled: moju sestru je najviše izluđivalo što čovjek „brzo plane“.
– On kao da eksplodira u sekundi, na prvu, bez imalo svijesti i samokontrole, a pravi se svjestan i samoovladan. I onda to još objašnjava svojim karakterom, a navodno prezire ego – žalila se, ne uviđajući da ona radi isto, samo što ne plane, nego se rasplače. U obitelji se zna da joj nitko ne smije ništa reći povišenim tonom jer će joj u idućoj sekundi oči biti pune suza, a ona u stanju očaja i depresije jer je nečiji glasan govor u njenom smjeru doživjela kao osobni napad najvišeg stupnja. A kad se pribere, brani tu reakciju svojim astrološkom predispozicijama (dakle opet strukturom ega), iako joj je jasno da prirodna struktura postoji kao baza za razvoj i modifikaciju, a ne opravdanje.

Uz to, izluđivale su je njegove verbalne manipulacije.
– Ne želi čuti tuđe mišljenje, čak ne da priliku nekome da nešto kaže, nego te samo upadajući u riječ nadglasa, izvede neki logički manevar, zavrti te oko značenja riječi i tako okrene s teme da više ne znaš što si htio reći… – kukala je. Dok nije osvijestila kako sama to radi: čim nanjuši da joj iz tuđih usta stiže nešto što „njena osjetljiva astrologija“ doživljava kritikom, ona skače na „sve četiri“ i počinje čovjeku objašnjavati kako je sve krivo shvatio, kako je ona u stvari ispravna… Bori se rukama i nogama da dokaže da je u pravu, ne prestaje vas zasipati riječima, a kako je elokventna i inteligentna, zbuni vas i začara (ako se zanesete), a ako kojim čudom uspijete ostati pri svom, toliko vas iznervira s tim bijegom od sebe, i umori, da na kraju više nemate ni volje ni snage joj išta objašnjavati. Opet, znači, ista stvar kod nje i njega.

Zatim, agresija. Silno se žalila na to kako je čovjek nasilan u svojim stavovima i idejama, kao da su jedini ispravni. „Fašizam, čisti fašizam!!! U stanju je držati monolog, kao da samo on zna što je točno, a svi ostali su glupi“ govorila je… a onda spoznala da, jaoo… radi isto, samo na drugi način. Dok je on svoju „tiraniju“ provodio čeličnom šakom, ona je svoju ružičastom rukavicom. Doživite, primjerice, neku katastrofu, a ona kao veseli zeko uzvikne „Ma super ti je to! Vidjet ćeš kako će sve ispasti dobro na kraju…“ Naravno, nema ništa loše u pozitivnom mišljenju, dapače: umijeće je izgraditi afirmativan stav prema životu. No, ekstremi i isključivost su opasni, a Irena im je bila sklona: u stanju vas uvjeriti da to što gledate nije kaktus, nego eto, još neprocvala ruža s puno velikog trnja… A ako biste se slučajno pobunili, dobili biste predavanje (da, monolog) o moći pozitivnog mišljenja kao, citiram, „jedinom ispravnom načinu gledanja života“. Diktatura sreće koju je uvela išla je do te mjere da je na jednom pogrebu objašnjavala obitelji ožalošćenih da kad im je najteže ne plaču, nego u glavi afirmiraju “sretan sam, sretan sam” jer je duh ionako vječan, kao i život, te smrt ne postoji. I tako redom, ogledalo je u životu moje sestre pokazalo mnogo obrisa – kao što može u životima svakog od nas. Dovoljno je samo pogledati najveće iritacije i boli, i izvući uvide o sebi iz njih. U slučaju ovo dvoje – a riječ je o iznimno svjesnim i inteligentnim ljudima – podloga je ista. Svatko je iz svojih ranjenih emocija sagradio vlastite mehanizme ponašanja. Otišao u svoj ekstrem, čuvajući rane duboko skrivene: on, braneći se kritikama, ona komplimentima, no u suštini su izvodili isti manevar. Koji ih je, konačno i spojio (tekst o biologiji ljubavnog privlačenja Ljubav&Strast ovdje), da se u zajedničkoj interakciji razviju, nadilazeći ograničenja prirodne strukture (ega, astroloških datosti, karaktera…). Ona je trebala čovjeka koji je manipulira, jer je samu sebe zavaravala, kao što ponekad nesvjesno napravimo svi, bježeći od suočenja s nekim svojim bolima u slatku iluziju fantazija… A, sva okrutnost koju mu je zamjerala trebala joj je da osvijesti samosilovanje i samookrutnost koju je nad sobom provodila…

I, konačno, što da radimo sa svojim ogledalima? Razbijanja nisu opcija, niti su moguća. To bi bilo bježanje od suočenja, a od sebe ne možemo pobjeći. Rješenje je gledati ga, ako treba uplakanim očima, dok ne osjetimo prihvaćanje svog bića unutra… Sebe, a potom drugoga u kojem se naše Sebstvo ogleda. Nije uvijek ugodno, ali nema veze. Irena je nakon svega rekla kako je „izbačena iz cipela jer se osjeća kao da je došla pred ogledalo, uvjerena da je bijela vila, a onda vidjela odraz u kojem joj se kezi crna vještica“. No, i ta crna vještica je dio nas. Tek njih dvije zajedno znaju pravi omjer alkemijskog napitka za Umjerenost i Umjetnost Življenja. Zahvaljujući svojim ogledalima, uviđamo i prihvaćamo onu stranu koju najviše ne želimo vidjeti, pa je najviše negiramo. A bez nje nema Ravnoteže, ni Ocjelovljenja. U fazi Ljubavnia glavni je izazov brak svog unutarnjeg anđela i demona. Kada ga ostvarimo, putokazom Ogledala, postajemo sami sebi svoj najbolji frajer i najbolja žena. I tek tada zaljubljenost, po svojoj prirodi nezrela, ustupa mjesto onome što zovemo bezuvjetna ljubav: kad volimo usprkos svemu, slobodni od etiketa odnosa, pa i odnosa samoga. Volimo, jer smo Ljubav. Koja raste i produbljuje se sa svakim novim ogledanjima.

Izbori duše

Da, lako je tako biti pametan post festum… No činjenica je da neka, pa i ovakva bolna, najsuprotnija iskustva nama jednostavno imamo proći. I točno znamo da je tako. Sve u Životu svi oko vas vrište „neeee!!!“. Mi, ipak, birmo opciju „da“. Bude jače od nas. E, pa, budite bez krivnje i straha s takvim načinom odlučivanja: svaki izbor je legitiman kada je svjestan.

Baš o izborima duše, kao vrhunskoj tajni života, u Tarotu govore Ljubavnici, karta negdje čak nazvana Izbori. Njena temeljna priča govori o čovjeku koji dolazi na raskrižje, imajući na umu svoje ciljeve i životni plan kojeg treba ostvariti. No, tamo sreće ženu u koju se istog trena zaljubljuje. Nije ni najljepša, ni najpametnija koju je sreo, ali osjeća da je „njegova“. Dovršavaju si rečenice, čitaju misli… lijepo je, i šokantno: što više pričaju, to osjeća da si više pripadaju. Kao da je neka nepoznata sila neraskidivo povezala njihove duše i ne može se maknuti od nje. Čovjek biva zbunjen: do susreta je planirao svoj život voditi u jednom smjeru, ići lijevo, a sada ga sve vodi desno… kao da je našao dio sebe koji mu je nedostajao cijeli život. I, naravno, pred njim je odluka, izbor: što god odabere, ispravno je, ako to učini svjestan posljedica koje odluka nosi. Može pokušati zaboraviti ovo iskustvo i nastaviti po starom, ali bez kajanja da je propustio nešto bitno, ili može krenuti u novom smjeru, no bez kajanja da se zeznuo jer je napustio stari i pomno promišljen put.

Priča govori o ženi, no odnosi se na svaki ovakav izbor – može biti susret s muškarcem ili ženom, novi posao, novi stan… bilo koja situacija koja iznebuha okreće naglave naš lijep plan. Na nju me podsjetio nedavan slučaj klijentice koja je na Tarot konzultacije došla upravo suočena s ovakvim izborom. Istovremeno su joj se u životu pojavila dva muškarca: po mnogo čemu ista, ali i po krucijalnim stvarima različita. Oba su, joj, primjerice, za rođendan poklonila isti dar, ne znajući što je htjela; oba na jednak način vide površnost svijeta i društva, čak govore o njoj; oba imaju iste hobije, znanstvene i praktične, obojici je na zvonu ista pjesma… obojica imaju ista znanja (koja i nju zanimaju), obojica su s njom strpljiva. Po tome bi, recimo, izbor bio težak.
Međutim, ono po čemu se se razlikovali bi svakom živom bio jasan znak za „pametan izbor“ : jedan je brižan, pažljiv i nježan, redovito joj se javlja i vraća joj mir, drugi se ponaša isključivo kako njemu odgovara i zapravo joj izaziva nesigurnost i nemir; jedan vidi njene snage i kad je najslabija, drugi joj stalno ukazuje na njene slabosti; jednog osjeća kako stalno misli na nju, za drugog osjeća kada ga napasno nema u „eteru“; jedan je smiren, drugi brzo plane; jedan govori u terminima zajedničkog života i odnosa, drugi to prezire i zalaže se za slobodnu ljubav; jednome je ona na prvom mjestu, drugi je sebi na prvom mjestu; jedan ništa ne doživljava primarno seksualno, drugi sve; jedan je umiruje, drugi aktivira; jedan joj vraća samopouzdanje, drugi ga protresa…
I sad, čak su svi njeni prijatelji, pa i njen racio znali što je ispravno. Ali avaj! Ona sama je došla očajna i rekla „gle, meni po svemu više paše dobri dečko… sve te osobine su ono što sam uvijek htjela kod muškarca… Ali ovaj me uzbuđuje, ruši moje strahove, pokreće me na preispitivanje… Što je najgore, znam da nije vjeran, da ne mogu računati na njega u smislu „nas“ i zajedničkog života… Ali mi baš treba njegova energija, tjera me da i sama postanem više sebična, više slobodna od želje da me ispuni partner, druga strana“ – tako je govorila kada je došla da pitamo Ki Tarot što joj nosi pojedini izbor Da istražimo što dobiva s kretanjem u nekom od dva smjera raskrižja i u kojem pravcu se nastavlja razvijati i živjeti donošenjem istog.

okazalo se da je za nju dobro slijediti „fatalnu privlačnost“. Teži put, jer s tim partnerom prolazi drmanja od kojih joj se trese duša, no upravo je ta duša odabrala takvo preslagivanje, da izroni još svježija, i čišća. Naravno, mudro je virnuti u posljedice koje izbori nose, i odlučiti na temelju njih, čak ako se privlačnost čini kao neodoljiva droga. Srećom po moju klijenticu, ispalo je da je ta „droga“ za nju dobra, iako je „izbacuje iz cipela“ – bilo bi sigurnije preseliti u šumu i živjeti s partnerom koji je smireno, sigurno i pouzdano obožava te to iskazuje na načine na koje želi, i na koje je navikla.

Ipak, njezin je izbor bio uragan, i Tarot ga je potvrdio kao ispravan. U suštini, naše srce zna, i treba mu vjerovati. Ništa se ne događa slučajno, jer ne postoji slučajnost. Uvijek smo pomno vođeni u svojim izborima, i nema krivih. Greške ne postoje jer su sve životne situacije lekcije i učenja. Jasno, bolje je proći s manje štete, fizičke i psihičke, no ima situacija kada nas upravo ta „šteta“, taj „pad“ probudi kao šamar i drmne, zato biva potreban.

Stoga je jedini zakon odlučivanja – svijest srca. Čak i ako birate iracionalno, jer si ne možete pomoći, jer je sila privlačnosti prejaka… birajte svjesni posljedica, i zatim uđite u to mirna srca, sa svojih sto posto i svjesni procesa. Sjećajući se da sm, tu na zemlji znanstvenici koji istražuju. Skupljaju iskustva materijalnog života, vođeni svojim zvjezdanim kanalima. Baš u ovom slučaju je, recimo, presudilo zvjezdano podrijetlo muškaraca. Znamo, u svojim DNK nitima (onome što znanstvenici sve manje, bogu hvala, zovu jnk dnk) nosimo nizove i nizove informacija i kodova, među ostalim i zapise o svom genetskom podrijelu (zemaljskom i vanzemaljskom). U ovom slučaju to je „presudilo“: ispalo je da su muškarac s kojim je osjetila privlačnost i ona iz istog zvijeđa, obe mačkoliki… I karmom na zemlji koju treba dovršiti, odraditi kako god bilo. „Lakši izbor“ – prema kojem je osjećala nježnost, veliku prijateljsku ljubav, ali ne i strast, je muškarac koji nema s njom isti zvjezdani kanal – predivan pticoliki, ali ne dovoljno jak da se formira savez među njima.
Puno je, naravno, faktora koji „presuđuju“ – zvijezde, karma i dogovori duše su neki među njima. No jedino što osigurava uspjeh bez obzira na „štete“ po putu i sve padove jest Svijest o tome da se, čim ste ih donijeli, možete nositi s posljedicama. To znači vjerovati svojoj kreaciji, onoj satkanoj u duhu puno razina prije našeg spuštanja za zemaljsku ravan u ljudska tijela.

Spajanje s Blizancem

U cijeloj priči o Ljubavnicima, srodnim dušama koje ulaze na put zajedničkog voljenja, upliće se i koncept Blizanaca. Tarot karta koja predstavlja Ljubavnike, kod nekih se autora zove Blizanci. Jer je prvi i zadnji korak u integraciji Samog Sebe – Ujednjenje sa svojim Blizancem. Neki ga zovu Sjenkom, neki Tamnim odrazom iz Zrcala… no imena nisu bitna. Blizanca najljepše opisuje biblijska metafora Kajina i Abela. Jedan je good guy, a drugi opaki zlikovac. Jedan je svjetlo sa cvijećem, drugi tama, a u ruci mu batina. Kao i mi – toliko smo treninga prošli u svojim inkarnacijama, da smo bili i jedan i drugi. Stoga u svom duhu nosimo zapise oba, i iskustva.

Najčešća greška, u koju upadnu svi (što je prirodno za čovjeka) – pa zapravo nije greška nego stepenica u procesu Razvoja – jest glancanje svog Svijetlog, Sjajnog Bića. Nema ništa loše u tome, naravno, ali je golema zamka pritom zanemariti onog Bjesnivca, Osvetoljubivca, Ubojicu i/ili Luđaka koji vreba sa strane mraka. Obično uberduhovnjaci (oni koji se ne razmeću materijalnim egom tipa moja je kuća veća od susjedove, ali lako skliznu u ego trip prema kojem su prosvjetljenjiji/uzvišeniji/svjesniji od drugih) rado ponavljaju kako su svoju Sjenu nadvladali. Ali, to je kao da kažete da ste prije četiri godine oprali zube i sad ste gotovi s tim. Više ne morate. Pogledajte za sunačne šetnje i sami – Sjena vas uvijek prati, zar ne?

U tom ju je smislu važno biti svjestan. No, ne samo kao teoretskog koncepta. Nego na razini praktičnog življenja. Što to znači? Najkonkretnije moguće – j…. nekom majku koliko treba, ako ste ljuti. I to je to. Onda opet zen smiješak, čist, iz srca. Kao grmljavina – nebo se izgrmi, izmunja, naljuti i prođe – opet bude vedrina. Yin – Yang, svjetlo i tama, Krishna i Maya… vječna lila (Igra, Ples, Pjesma) Manifestiranog života. Prva zamka je u društvenim obrascima kojima su ljudi cijepljeni od djetinjstva: „ne smiješ se ljutiti“, „nemoj vraćati…“ – uglavnom sve upute ponašanja koje čovjeku priječe da bude istinski onakav kako se osjeća. Naravno, ovo ne znači da je u redu iskaljivati se iz kaprica: no poanta je da svaki potisnut Osobni Izražaj vodi u neravnotežu, time bolest. Ovo se najjasnije vidi po tijelu – ne trebate umirati od raka. Dovoljno je da vas negdje koči lopatica ili neki mišić ili organ štreca. Ne radi se o organu (osim ako potisnuće nije toliko akumilirano da se počelo fizički manifestirati). Riječ je o nakupinama emocija u tijelu koje izazivaju bol.

Naime, emocije – kao takve, su energija. Nisu ni dobre ni loše. Ne postoji pozitivna niti negativna energija. Samo energija. Ali, ukoliko je ustajala, neizražena, potisnuta… postaje štetna. Pogledajte primjer variva: danas ga napravite i ono je predivno, zdravo, vrvi povrćem i vitaminima. No, za deset dana… močvara, zar ne? Ista je stvar s energijom, odnosno emocijama. Ostanu li dovoljno dugo pospremljene, počinju otvrdnjavati i vremenom se bolest manifestira – to je već opća stvar.

S druge strane, kako izraziti sve odjednom? U stvari se, niti ne može – ukoliko je jedan način izražavanja dugo potiskivan, trebat će vremena i treninga da se počne slobodno iskazivati. Primjerice, jedna Ki Tarot klijentica je, nakon ljubavnog brodoloma, odlučila ne plakati: teoretski je znala da je to najbolje za nju te je odlučila vježbama disanja izdisati svaki impuls tuge i okrenuti stranicu, doslovno. I tako je prošlo tri godine, ona se čak vjenčala za drugog muškarca i zatrudnila, a odjednom je – bez razloga, naizgled – počela depresija. Kada je, osvijestivši pohranjen materijal, odlučila plakati – više nije mogla: željela je, ali nije mogla. Ono što je moglo eksplodirati kao bomba emocija i tako se očistiti dok je „željezo bilo vruće“, sada se razlijevalo poput razbijenog jajeta. Kaplju po kaplju, u konačnici je to isplakala. Naravno, to je osobni primjer i bio je dio njezinog učenja, no ovdje ga samo navodim u kontekstu momentalnog oslobađanja. Ono, ponovimo, ne znači hirovito i agresivno ponašanje prema drugirma. Ono znači dopuštanje Sebi da trenutno iskažete svoj osjećaj, pa makar on pripadao onoj vašoj strani koja nije „najprihvatljivija“. Jer, upravo je strah od prihvaćanja (u potki kojeg je cijeli paket destruktivnih nesvjesnih uvjerenja, sa zajedničkim nazivnikom „nisam dovoljno vrijedan da budem prihvaćen/voljen takav kakav jesam) glavna barijera izražavanja. Svi imaju to iskustvo – žena, pod krinkom mira u kući, ne odbrusi mužu kada bi mu trebao jedan zvon istine, da ga prodrma. Prijateljica ne kaže drugoj baš sve kako je, da je „ne povrijedi“… sjetite se, milijun je opravdanja. A svako otrovno, jer udaljava od sreće jedinstva.

Pa dakle, što nam je činiti? Prvo osvijestiti, a zatim prihvati naličje svog lica. I živjeti ga kada treba. Dakle, možete biti savršeno svjesni i duhovni, a istovremeno psovati kao kočijaš. Možete imati zdravo tijelo, i piti vino ako u tome uživate. Možete raditi posvećeno i svjesno 24/7, a zatim dva dana nikome ne odgovoriti ni na SMS jer želite ležerno ljenjiviti sami sa sobom. Sve je to OK, i prihvatit se, takvi kakvi Jeste. I izrazite.

Jer, nema umjetnosti života bez tog sretnog braka Sebstva: Osobe&Blizanca. To uJed(i)njenje je moćno jer u sebi skriva igru promjene, svjetla i mraka, umiranja i rađanja. Ono je, u stvari, suštinska ravnoteža Osjećanja, a kako se radi o ujednjenju, takav je brak uvijek duhovan. No, da bi se dostigao vrhunac – potrebno je zaroniti do dubina. Naravno, ne tamo zaglaviti, kačeći se na neku drametinu ili trip žrtve-heroja, nego… kako kaže alkemičarski natpis Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies Occultum Lapidem POSJETI UNUTRAŠNJOST ZEMLJE I U NJOJ ĆEŠ NAĆI SKRIVENI KAMEN. U psihološkom smislu, ukazuje na potrebu otkrivanja nesvjesnih slojeva (dubina zemlje) koje otkriva suštinu, razlikujući lažno od stvarnog. Notarikon ove izreke je V.I.T.R.I.O.L. koji u alkemijskom simbolizmu predstavlja rastvarač što se sastoji od sumpora, soli i žive čiji harmoničan omjer čini Kamen Mudrosti, Simbol Savršenstva Božanskog Bića. Kojeg nema bez Ujednjenja.

 

Dea Devidas

 

 

Izvor: elementi.info

Foto: Pexels