Kako gledamo na Majke je onako kako gledamo na Majku Zemlju

Majka Zemlja. Motiv koji postoji otkako i Zemlja sama. Termin se koristi na razne načine, kao vjerovanje u božansko i sveto, kao zahvalu za sve što nam zemlja daje, kao opis prirode, a i naše planete i njezine biosfere.

Majka Zemlja je sve ono što nas okružuje a što nam je prirodno dato. Zato se i naziva majkom, jer daje, jer stvara, jer rađa, jer njeguje. Bez majki nema života.

Kako god mi odlučili osobno gledati na Majku Zemlju, ona je tu i bez nje nema ni nas, koliko god se znamo disocirati od te misli. No ono što je povezano, isprepleteno, kroz naše živote, vjerovanje, duše i povijesti je poveznica između Majki i Zemlje. Zato smo ju tako i nazvali. Zbog njezine jedinstvene mogućnosti stvaranja novog života. To su bila drugačija vremena. Vremena gdje su majke bile cijenjene i podržavane. Prema majkama se odnosilo s nježnošću i poštovanjem, do njih se dolazilo po mudrost, po toplinu. To su bila drugačija vremena, vremena koja su cijenila drugačije stvari, među ostalim i prirodu koju nas okružuju, majku svih nas, majku svih majki, Majku Zemlju.

@una.bridged

Živimo u dobu gdje ono žensko, majčinski u nama olako odbacujemo

Živimo u dobu gdje su globalno uvriježene određene norme i stajališta. Puno se više cijeni mentalitet individualizma, konstantnog rada, uspjeha pod svaku cijenu. Vrijednosti koje su puno izraženije muške i patrijarhalne vječno kompetitivne i često agresivne. Nisam zagovarateljica da su to negativne vrijednosti, no vjerujem u potrebu za ravnotežom u svemu, pa tako i u ovome. Stotine godina uzdizanja ovakvih karakteristika kao hvale vrijednih i jedinih bitnih stvorila je iznimno neravnotežu u nama, u načinu kako idemo kroz život i u načinu na koji svijet funkcionira.

Ono žensko, majčinski u nama olako odbacujemo, ne razmišljajući i ne cijeneći koliko nas te odlike čine snažnima, te koliko su potrebne za sva živa bića koja nas okružuju. To su empatija, njegovanje, intuicija, kreativnost, rast. To su odlike koje smo kao društvo sustavno podcjenjivali te čak i otvoreno umanjivali, dok te odlike nisu postale označene kao “slabe” pa čak i “sramotne”.

@una.bridged

Bez Majke Zemlje ni bez Majki nema ni nas

Danas živimo u tako izgrađenom svijetu, no isto tako živimo u vremenu kada osim što se brže dolazi do informacija, dijele se iskustva i podiže se globalna svijest. Osjeti se u nama i oko nas promjena, shvaćanje i vraćanje k sebi. Počeli smo shvaćati koju smo štetu napravili ne samo sebi, već i Majci Zemlji.

Ovakve promjene su bitne, no dok se u nama i u našem temeljnom odnosu prema samim majkama (što osobnom, što društvenom) nešto drastično ne promijeni na bolje, nećemo znati niti zaista cijeniti Majku Zemlju.

A bez Majke Zemlje nema ni nas. No ono što često zaboravljamo je da ni bez majki nema nas. Majka je kao pojam i arhetip u modernom svijetu postao nešto prolazno i očekivano, bez da zaista zastanemo i shvatimo koja se moć krije iza majke. Majka ima moć u sebi stvoriti novi život. Života nema bez majke. Majka ima moć taj isti život dovesti na svijet. Majka od svoga tijela hrani novi život. Ovisno o potrebi majka je nježna i osjećajna, čvrsta i podržavajuća, ali i zastrašujuće moćna i zaštitnički nastrojena. Takva je i Majka Zemlja.

Poveznica nije tu bez razloga i to jasno možete vidjeti ako analizirate narode i vjerovanje koja cijene majke i majčinske figure, kako jednako tako poštuju i cijene našu zemlju i ono što nas okružuje. Dobar primjer toga bi Mosuo, mala etnička skupina u Kini ili Američki domorodci (kao recimo pleme Hopi). Narodi koje majčinstvo stavljaju sa strane, koje majčinstvo spuštaju pa čak i omalovažavaju, imaju isti takav mindset prema prirodi i životu oko sebe (tu je najlakše pogledati zemlje s visokim stopama opstetricijskog nasilja, malim ili nepostojećim mogućnostima za porodiljni i manjak podržavajuće infrastrukture za majke, SAD je dobar primjer).

@una.bridged

“Loše se odnosimo prema Majci Zemlji, baš zato što ju nazivamo Majkom” je rečenica koju ćete često čuti kod individualaca koji su, usprkos društvenim normama, shvatili poveznicu i shvatili kako je taj način ophođenja kriv u svome temelju. Postoji čak i cijeli val ekofeminizma, termin koji je nastao u 70im godinama prošlog stoljeća, koji prikazuje poveznicu između patrijarhalnih vrijednosti, potlačivanju žena, s ekološkim zagađivanjem i štetom koju radimo planeti. Sada, u doba kada su se žene još više izborile (i dalje se bore) za svoja prava, te se koracima odmičemo od patrijarhalnih postavki, mičemo se i od ere koje se prema prirodnim resursima odnosila samo iz perspektive materijalizma s potrebom iskorištavanja, odnosno izrabljivanja, u jednu noviju eru koja teži ka jednakosti i ravnoteži. Kako osvještavamo ljepotu majki i majčinstva, tako osvještavamo i ljepotu naše Zemlje.

Ono što sam ja primijetila, kao majka, kao doula, kao žena… je da se paralela može povući i na individualnoj razini. Osobe koje podržavaju majke, koje ih cijene, koje u njima vide svu njihovu moć, su iste one osobe koje se odlučuju i prema svijetu tako ponašati. Ljudi koji kod majki vrednuju empatiju, ljubav, davanje, podršku i moć stvaranja novog života su oni koji to vrednuju i u okruženju, i u prirodi i u Majci Zemlji. Znajući da su majke, temelj života i svijeta, priznajući tu jednako moćnu i mističnu ulogu, mijenjamo svijest sebe i drugih, mijenjamo svoju percepciju života, suživota i ravnoteže koja nam je potrebna kako bismo procvali.

Tu bih voljela postaviti i pitanje, nama majkama, kako mi gledamo na sebe? Koliko mi vrednujemo upravo ono što nas čini majkama. Ono riječima već opisano, više puta u ovom tekstu. Ono njegujuće, velikodušno, sigurno, empatično, podržavajuće. Ali i ono riječima teško objašnjeno. Ono snažno, mistično, eterično, intuitivno i fluidno? Vrednujemo li to?
Kako gledamo na sebe, na te čarobne srebrne rijeke iscrtane na koži našeg trbuha i bokova. Podsjetnik na čuda koje je naše tijelo napravilo. Na naše grudi koje su hranile našu djecu? Kako gledamo na sebe i vrednujemo li se? Vidite, vrijeme je da počnemo ne samo vrednovati to, već i slaviti. Ponosno dignutom glavom na tu toliko neponovljivu ulogu koju imamo. Krenimo od sebe, kako bismo mogli cijeniti i druge majke, kako bismo mogli zaista cijeniti život i sve što nas okružuje. Ono što riječima personificiramo kao Majku Zemlju, najljepše što nam svijet nudi, s razlogom je nazvano – Majkom.

@una.bridged

Una Pašić Gregović

– Kroz svoj rad kao doula kao i predivne uloge majke sve više uviđam i spoznajem snagu žene, naše povezanosti s prirodom i nevjerojatnu moć koju nosimo u sebi. Želja mi je da kroz svoj rad, tekstove i edukacije ta saznanja približiti i drugima, kao i produbljivati vlastita.