Ivona Ercegović: Želim u potpunosti okrenuti leđa starom sistemu i raditi stvari u skladu s prirodom

 

Dubrovčanka Ivona Ercegović budi nadu da možemo dočekati bolje sutra, zelenije sutra, sutra u kojem smo povezani s prirodom, s prirodnim elementima i sa sobom.

Baš danas na Dan planeta Zemlje, ugostili smo ju u našoj rubrici DOBRI RAZGOVORI  kako bismo saznali više o njenom eco-friendly retreatu u nastajanju nazvanom Tree Elements u Donjem Nikšiću, u blizini Rastoka. Vjerujemo da ste već čuli za ovu divnu priču, jer je trenutno u tijeku kickstarter kampanja kako bi kućice na drvetu zaista i oživjele te pružile mjesto smiraja, druženja, utočišta, povratka prirodi i sebi, baš svakome koga šuma, rijeka i priroda privlače.

Što nam je sve Ivona otkrila i zašto već trebate bookirati vikend u kućicama na drvetu saznajte u nastavku u njenom razgovoru s našom urednicom Indirom Juratek.

Napustila si svoj dosadašnji život, kupila 45000 m3 u šumi pored rijeke Korane i odlučila svoj novi život izgraditi u kućici na drvetu? Wow, koliko je to divno i hrabro. Molim te ispričaj nam kako je sve započelo.

Šume i stabla su oduvijek obožavana u mom životu. Svaki oblik prirode me uvijek najviše fascinirao. Također sam bila poprilično poduzetna od malih nogu i htjela imati nešto svoje, ali ne samo da imam, nego da mijenjam stvari, da to bude drugačije od ostalih, da bude posebno. Radim u turizmu od svoje 15. godine te kao turistički pratitelj već 8 godina i nakon toliko iskustva oči u oči s turizmom, shvatila sam da postoji toliko mogućnosti za poboljšanjem. Znala sam da taj posao neće biti moja karijera, već jedan korak bliže nečemu i gdje mogu dobro uštediti novce za pokretanje posla.

Jedan dan, prijateljica mi je rekla pa zašto ne bih radila kućice na stablu i tu uložila ušteđevinu i meni se ukazala Gospa. To je bilo to, moja epifanija. Samo je netko to trebao izreći i sve je od tog trenutka dobilo svoj smisao. Odmah sam se bacila u traženje zemljišta i nekoliko mjeseci iza došla do ove čarobne šume. No nakon toliko godina planiranja i dovođenja infrastrukture, ušteđevina je isparila, a kada je trebalo dobiti kredit početkom prošle godine, pojavila se ona. Korona. Ostala bez posla, povukla nesretne roditelje za sobom, jer oni jednako kao i ja vjeruju u moju viziju i krenula s radovima u najgore moguće vrijeme. Ali ovaj san se ne odgađa, idemo dan po dan, korak po korak.

Projekt se zove tree.elements i u završnoj je fazi. Kako si sve zamislila? 

Radi se o elementima prirode. Tri kućice na stablu, Earth, Water i Wind, kao elementi drveća, koja su mi najdraža bića na svijetu. Pa sam se tu malo poigrala s teorijom 5 elemenata, kako sve skupa gradim pet stambenih objekata, malo selo! Tu mora postojati mjesto za okupljanje, mjesto gdje se sve događa i to je glavna kuća, Ether. Ona će služiti s velikom kuhinjom, gdje će se moći doručkovati, spojenu s velikom dnevnom sobom za joga, meditacija i healing retreatove, radionice…

Uz glavnu kuću, na istom mjestu, nalazio se stari štagalj kojeg smo morali obnoviti pa se upravo postavlja manji gospodarski objekt od 26 m2 za potrebe domaćinstva. Ona je najmanja, Fire element i poslužit će sada kao smještaj dok se sve ne izgradi, do 8. mjeseca.

Kako se ta kućica nalazi tik uz glavnu, ispred se pruža sjajna prilika za napraviti prostor za druženje i opuštanje, kao mali trg. Bit će uređen u boemskom stilu, ugodan i prirodan, a sama kućica će poslužiti kao zid za projekcije filmova.

Postojat će jedan veliki organski vrt, gdje želim da gosti imaju priliku upoznati se s autohtonim sortama voća i povrća i ubrati si sto žele, bilo za ponijeti voćku za dan ili si skuhati nesto u kućici za ručak. Imat ću ponešto domaćih životinja, obavezno psi i mačke, možda koze da mi posluže kao kosilice za travu :), kokoši da imam svoja jaja za doručak i jako bih voljela pokoju ljamu ili alpaku da me usrećuju i da prave društvo gostima.

Na drugoj strani vrta imam u planu izgraditi staklenik gdje bih uzgajala začine, čajeve i sl. Postojat će i vanjski prostor za jogu, za održavanje raznih programa, meditaciju, za manja vjenčanja i sl., u hladovini drveća. Zamislite posvuda drvene klupice za odmor, veliku drvenu ljuljačku, kućice za ptice, hotele za pčele, puteljke kroz šumu, radionicu za drvo, joga amfiteatar, ma mogućnosti je bezbroj.

Ovo je zapravo projekt za cijeli život, a to je i cilj. Da razvijam projekt, a kroz njega i sebe.

Cijeli koncept je i zero-waste, eco friendly i plastic free. Koliko je za tebe održivi razvoj važan? Misliš li da više možemo uopće raditi planove koji ne uključuju ove održive komponente?

Baš to, ne mislim da bi trebali raditi takve planove, ali da će ih ljudi raditi i ići prečacima zbog veće zarade, tu nema sumnje. Održivi razvoj mi je strašno bitan u životu, smatram da bi za neke stvari ljudi trebali plaćati kaznenpa bi onda razmislili dva puta, no nismo svi isti…

Jako me zabrinjava situacija u 21. stoljeću, što zbog plastičnih vrećica, mora, klimatskih promjena i mislim da je svaki pojedinac podjednako odgovoran. I zato pojedinačno moramo raditi na tome, da ispravljamo stvari, da se educiramo i da odbijamo biti u masi potrošača i podupiremo velike kompanije koji su neupitno najveći zagačivači naše planete. Zato želim u potpunosti okrenuti leđa starom sistemu i raditi stvari u skladu s prirodom, biti dio novog. I zato će se na retreatu sve kompostirati, reciklirati i s minimalnim tragom na planetu. Tijekom boravka u kućicama, posvuda će biti informacije koliko vode se potroši recimo jednim ispiranjem wc školjke, koliko je bitno zatvoriti vodu dok se peru zubi, da ne koristimo jednokratnu plastiku i ne bacamo ručnike nakon jednog tuširanja. Jer to je blesavo, da ne razmišljamo o tim stvarima. Želim stvoriti ugodan dom svima koji dođu, ne da budemo hotel. Zato poštovanje mora postojati, u svim sferama u životu.

Nadam se da ćemo malo motivirati i osvijestiti druge da budu malo pažljiviji prema onome što nam je dano na izvolite, nepromišljeno. I da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo. Nikad.

Oko kućica se nalazi i 600 kvadrata vrta. O kakvom se vrtu radi?

Tako je, sada se radi o 600 m2 organskog vrta kojeg ću uskoro proširiti na 750 m2 i bazirati se na permakulturni uzgoj povrća s cvijećem i voćnjakom. Drugim riječima, to je šumski vrt koji u skladu s ostalim drvećem, niskim raslinjem i uzgojem povrća koji održava sam sebe. Uz skoro nikavu intervenciju čovjeka. S pomno odabranim dobrim i lošim susjedima. Naravno da će mi trebati neko vrijeme da to dovedem u red i kako bi stvarno taj vrt trebao disati i biti održavan, ali stremim prema tome. Ne znam ništa o vrtlarenju. Apsolutno ništa. No, želim naučiti. Voljna sam. Znam da volim dodir sa zemljom, stvarati nešto i učiti nove stvari. Ne bojim se izazova, dapače, sve ovo što radim, je da se dokažem. Samoj sebi. Uz to, samo povrće i jedem, i znam da, jednom kad naučim kako stvari funkcioniraju u vrtu, bit ću mu najbolja prijateljica.

Kada sve bude gotovo i sama se trajno preseljavaš u šumu. Rođena si Dubrovčanka i vjerujem da nema mnogo Dubrovčana koji bi more zamijenili šumom. Što tebe privlači šumskoj magiji?

Pa ja sam zasigurno jedina, bar u okolici koja je to napravila. More ništa ne može zamijeniti i osoba koja nije rođena na moru, ne može razumjeti tu povezanost. Možda i može, ali voda je jako bitan element. I dogodilo se čudo – rijeka Korana koja se nalazi odmah uz zemljište, a na 7 minuta hoda prekrasno kupalište i livadica sa slapovima. I recimo da sam dobila svoj komad mora, jer je stvarno prekrasna i čista. A šuma je šuma. Kraljica. Isto kao voda, ona diše, daje ti snagu i tjera te na promišljanje.

Vidiš, sad ne znam može li more zamijeniti šumu. Ali ne treba ni pokušavati, jer svi elementi moraju biti tu, biti povezani.

Jesi li ikada osjetila sumnju ili strah od samostalnog života na jednom tako izoliranom i osamljenom mjestu?

Nisam, jako je pitomo, na kraju sela, malo uvučeno u šumu. Dolazit će mi sestra i hrpa prijatelja koji jedva čekaju tu čarobnu šumu. I svi su dobrodošli. Divljih životinja se ne bojim. Ljudi su gori. No nitko ne zna koliko sam ja luda, pa je bolje njima da se mene čuvaju. Iako, ja imam duge noge pa ako treba trkom i na stablo.
No u meni gori strasna borba protiv nepravde, koju sam naslijedila od majke i kad vidim da netko ide na nešto što nije njegovo, gotov je. Borila bih se do zadnjeg daha za pravdu i za pomoći nekome. Jer, čak i kada vidimo da jači čini zlo slabijemu i ništa ne radimo po tom pitanju nego samo promatramo, jasno je čiju stranu zauzimamo.

Što ti povezanost s prirodom daje?

Slobodu.

Pokrenula si kickstarter kampanju kako bi završila projekt. Kako se ljudi mogu priključiti i kako na taj način pomažu višem dobru?

Da, tražim pomoć od zajednice da zapravo ulože u nešto što još ne postoji, ali može uskoro postati stvarnost upravo zbog njih. Ne da daju samo novac za nagradu, nego i vjeru. U moj san i viziju. To nisu donacije, jer za svaki iznos se dobije nešto zauzvrat, iako su neke nagrade simbolične. Tako se mogu sponzorirati kućice za ptice, hoteli za pčele, drvene klupice, mogu se saditi drveća ili posvojiti već postojeće iz šume te iznajmiti noćenja u kućicama po znatno povoljnijim cijenama. Za većinu nagrada, dobije se digitalni certifikat o sponzorstvu ili sadnji, s koordinatama, koji se mogu i poklanjati drugim osobama. Također ćemo za svaki “booking” zasaditi  drvo u ime te osobe, a uz svaku nagradu dolazi i doživotna kartica vjernosti, s popustima. A baš danas, na Dan planeta Zemlje, svatko tko podrži nagradu PLANT A TREE, mi sadimo dva, u čast naše divne planete!

U prvih 9 dana prešli smo cilj i došli na $55,000, što je nešto predivno, jer se radi o zajednici mojih prijatelja, poznanika, Facebook zajednice i prijatelja iz Amerike, mojih bivših gostiju. Oduševljena sam odazivom, riječima podrške, činjenicom da sam kampanju odradila sama i svima nudila kućice za usluge, jer nisam imala čime platiti, ubijala se od posla po 16 h dnevno 7 punih mjeseci.

Prezahvalna sam na svemu što se događa, jer svaki novčić znači da će ovo ludo čarobne selce u šumi čim prije zaživjeti i baš onako kako ga ja vidim. Kao najljepše mjesto za odmor u Hrvatskoj.

I ne samo za one koji si to mogu priuštiti, već i za one kojima odmor možda najviše i treba. Zato koncept eco’kind, gdje iz poštovanja prema Prirodi, poštujemo i ljude. Ušli smo u partnerstvo s udrugama Sve za nju i Krijesnica, čijim korisnicima nudimo kućice na korištenje, zajedno sa sudjelovanjima na retreatovima i radionicama koje će biti namjenjene posebno njima, da malo zacijele u šumi i da nađu komadićak inspiracije i motivacije za nastavak njihove borbe.

Što za tebe znači biti dobro?

Imati dovoljno ljubavi u životu za dati. Sve dok je tu ljubav, dobro je.

 

 

Indira Juratek