prosuđivanje

Jeste li se ikada zapitali zašto toliko često prosuđujemo?

 

Koliko često prosuđujete svoj život, okolnosti, druge ljude, vijesti, … ? Koga najčešće prosuđujete: sebe, svoje roditelje, svoje djecu, partnere, prijatelje ili kolege? Kako se tada osjećate? Jesu li vaše prosudbe većinom negativne? Jesu li uvijek nužne i korisne ili često nemaju posebnu svrhu?

Prosuđivanje je jedan od važnih nesvjesnih mentalnih obrazaca koji usvojimo dosta rano u djetinjstvu, a koji ima određenu ulogu u odrastanju, funkcioniranju i prilagodbi svijetu oko nas. U puno je situacija prosuđivanje neophodan dio promišljanja o nekoj situaciji te dio procesa donošenje odluka.

No problem nastaje ako neprestano prosuđivanje postane stil života te utječe na sposobnost opuštanja i postizanja unutarnjeg mira. Izrazita potreba za prosuđivanjem s vremenom postaje kamen spoticanja u privatnom i poslovnom životu, a pogotovo u odnosu sa samim sobom i u odnosu s drugima. Stalna navika prosuđivanja tjera mozak da radi bez prestanka te nas sprečava u opuštanju, bivanju i uživanju u sadašnjem trenutku.

Jeste li svjesni koliko često prosuđujete? Ima li svako vaše prosuđivanje svrhu? I sada dok čitate ovaj tekst, vi prosuđujete. Donosite sud i mišljenje, slažete se ili se ne slažete, sviđa vam se ili ne te donosite odluku je li ovaj tekst vrijedan vašeg vremena, je li u skladu s onime što vama sada treba (ovisno tražite li zabavu, distrakciju ili ste znatiželjni) …

I ja dok ovo pišem prosuđujem svoje riječi i rečenice. Jesu li dovoljno dobre, izražavaju li jasno ono što želim reći, imaju li smisla? Uvijek dok pišem probudi se taj unutarnji kritičar sa svojom težnjom savršenstvu. Umjesto da ga poslušam, svjesno biram imati malo vjere, više uživati u procesu pisanja i pustiti riječi da ispričaju svoju priču. Baš me zanima kako će to završiti 🙂

Kako bi iskusili o čemu pričam, jedan cijeli dan obratite posebnu pažnju na to koliko često prosuđujete sve i sva oko sebe, uključujući i sebe. Tom prilikom nemojte sami sebe prosuđivati kako prosuđujete nego samo primijetite i prihvatite prosuđivanje kao dio svojih misli. Ako je uistinu prosuđivanje velik dio vašeg svakodnevnog misaonog kolača, zamislite koliko bi oslobodili svoj um i dali mu prostora za uživanje u tišini kada bi uspjeli samo malo smanjiti prosuđivanje. Samo mrvicu 🙂

prosuđivanje

Koliko često prosuđujete svoju djecu?

Jedan od osnovnih koraka u svjesnom roditeljstvu je osvijestiti koliko prosuđujemo svoju djecu. Jeste li svjesni koliku ulogu prosuđivanje ima u vašem roditeljstvu? Koliko je staro vaše dijete, a koliko ste mu već etiketa prilijepili? Koliko kritika ste mu samo danas uputili? Više ili manje nego sebi? Volite li vi biti kritizirani cijeli dan? Kako se tada osjećate? Jeste li tada puni samopouzdanja i samopoštovanja, vjerujete u sebe i volite sebe? Ili možda ipak ne?

Naravno da tu i tamo trebamo djetetu uputiti koju konstruktivnu kritiku i savjet kako da postupa u određenim situacijama, ali, kao i u svemu, pitanje je mjere i ravnoteže. Također primijetite kako vaše dijete reagira na kritiku, doživljava li ju kao pomoć ili kao osobni napad. Svakako otvoreno popričajte s djetetom o tome. I naravno nikada ne kritizirajte dijete kao osobu rečenicama tipa: Ti si takav i takav nego smireno ukažite na neke njegove postupke ili ponašanje.

Stalnim kritiziranjem iskazujemo svoju frustraciju i govorimo što sve želimo da dijete promijeni kod sebe te time pokazujemo neprihvaćanje onoga što dijete jest. Ako je većina misli i riječi upućenih djetetu u obliku kritike i prosuđivanja, poruka koju dijete prima je da nije dovoljno dobro takvo kakvo je te misli da ga takvog ne volimo. To nas ne samo udaljava od vlastite djece nego nas i onemogućava da prihvatimo i bezuvjetno volimo dijete točno takvo prekrasno i divno kakvo je.

prosuđivanje

Tinejdžeri su i u ovoj priči posebno osjetljivi te s vrata osjete naš prosuđujući stav, izraz lica ili ton glasa. Kada vidite svoje dijete, pogotovo tinejdžera, što pomislite? Počnete li ga odmah osuđivati (u sebi ili naglas): kako je obučeno, kakva mu je frizura, koji mu je stav tijela, kako se razgovara, kako diše, kako koluta očima, …? Želite li ga promijeniti ili ga prihvaćate baš tako smotanog, blesavog, smiješnog, zaboravnog, neprestano gladnog i pospanog?

A djeca? S vremenom nas prestanu slušati jer je to jedan od obrambenih mehanizama koji im prvi padne na pamet. No neki tinejdžeri preuzmu naš obrazac kritiziranja te počnu kritizirati nas na svakom koraku. Zna se: napad je najbolja obrana. U očima tinejdžera postanemo dežurni krivci. I kada smo zaslužili i kada nismo, neprestano i stalno. Moram vam reći, nije uopće ugodno naći se na drugom kraju. Osjećate se jadno, bespomoćno i krivo za ono što jeste. Naravno, ako ponovno uzvratite istom mjerom, ulazite u začarani krug kojemu nema kraja.

prosuđivanje

Vječno pitanje: Jesam li dovoljno dobar roditelj?

Ono što nam dodatno predstavlja problem u odnosu s djecom je što cijelo vrijeme prosuđujemo sebe kao roditelja. Kao da je naš unutarnji kritičar jedva dočekao da postanemo roditelji kako bi nam sve sasuo u lice. Počnemo svoju vlastitu vrijednost povezivati s time koliko smo dobri roditelj. Pojavi se i neki strah hoće li netko skužiti da nemamo pojma što radimo. Nabacimo još i pokoje očekivanje da moramo unaprijed imati sve odgovore i znati sve faze.

Iskreno, ja se ponekad osjećam kao malo dijete koje ima veliku djecu i bojim se da će me netko skužiti. A sve su češće i situacije u kojima su moje curke moji roditelji. Jednostavno u cijeloj toj silnoj zbrci oko podjele uloga zaboravimo da smo tu kako bi brinuli jedni o drugima. Obitelj tome služi, zar ne?!?

Naravno, svi se još dodatno popiknemo na onaj poznati mit o roditeljstvu: roditelj je dobar ako ima savršeno sretno dijete. Svaki trenutak u kojem naše dijete nije savršeno ili nije sretno na nekoj podsvjesnoj razini shvaćamo kao naš osobni promašaj. Stavljamo si na leđa previše očekivanja, straha, krivnje i srama koji uopće nisu potrebni niti su naši. Nismo ni mi savršeni, zašto bi naša djeca trebala biti? Ne možemo ni sebe usrećiti na 5 minuta svakoga dana, ne znam zašto onda na svoja leđa stavljamo još i sreću našeg djeteta. Mi smo nesavršeni i djeca su nesavršena. Nekada sretni, nekada baš i ne. I to je savršeno u redu. Prihvaćajući svoje i djetetove nesavršenosti, prihvaćamo život kakav je. I odjednom nastupi mir u nama i oko nas i savršeno uživamo u svom nesavršenom obiteljskom životu.

svjesno roditeljstvo

Neprosuđivanje kao alat mentalne higijene

Smanjivanje prosuđivanja je svakako jedan od prvih svjesnih koraka prema opuštenom i smirenom umu. A vjerujem da je smiren um ono čemu većina nas teži u svakodnevnom životu preplavljenom informacijama, obavezama, mislima, emocijama i situacijama. Nisam ni spomenula kako društvene mreže utječu na količinu prosuđivanja ili neke profesije kao što je učiteljska gdje je prosuđivanje djece u opisu posla. Ako imate neku sličnu vrstu profesionalne deformacije povezane s prosuđivanjem, osvijestite koliko ona utječe na vaš privatni život.

I za kraj, prijedlog kako možete probati smanjiti prosuđivanje. Kod mene to izgleda ovako: jednostavno ne dajem svemu što vidim etiketu, ne komentiram svaku osobu koju sretnem i sve što mi se dogodi, ne žalim se više na svaku dlaku u jajetu (štoviše, više ni ne vidim dlaku u jajetu :)), ne prosuđujem kako moja djeca hodaju, oblače se, jedu, misle, osjećaju, razgovaraju sa mnom i koju muziku slušaju u svojoj sobi. Sada se trudim prosuđivati samo u situacijama u kojima prosudba ima smisla, jer npr. moram donijeti odluku, postoji problem ili me netko pita za mišljenje. I mogu vam reći s druge strane prosudbe je mir, tišina i golemi prostor koji sada mogu popuniti sa stvarima u kojima uživam i djecom koju volim.

Uzmite si malo vremena i isprobajte hoće li detoksikacija od prosuđivanja učiniti vaš život lakšim i manje stresnim, a obiteljske odnose dubljim i kvalitetnijim!

I ne zaboravite: Svi smo savršeni u svojoj nesavršenosti!

 

Ako vas zanima više tema o roditeljstvu posjetite našu rubriku SVJESNO RODITELJSTVO. 

 

Lana Horvat Dmitrović

– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije (www.teach2heal.com.hr)

 

Foto: Pexels

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.