
Kako kolektivno nesvjesno sadrži sjećanja na prošle živote?
Čovjek se ne sjeća ničega iz svojih prošlih života, nakon umiranja fizičkog tijela podaci se pohranjuju u nesvjesne memorije. Neke škole tumače da podatke o nama zaboravljamo zbog stresa rođenja, a neki da nismo sposobni prihvatiti toliko puno podataka o sebi, tj. djela i nedjela koje smo počinili.
Međutim, pod određenim se uvjetima podaci mogu obnoviti. Sidhasi to rade kroz duboku vježbu meditacije ulazeći u nesvjesne komore, dok neki koriste metode regresije. Razum razmišlja na temelju dobivenih podataka, a to znači većinom donosi krive informacije. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum uz pomoć duše dobiva iz prostranstva nesvjesnog. Hindusi to zovu alaya, budisti bhavanga-sota, a Jung kolektivno nesvjesno. Vidovitost i intuicija također dolaze iz nesvjesnog djela nas samih.
Materijalna stvarnost nam se nameće kao jedina stvarnost, ali ona se temelji na pohranjenim slikama, tj. sve što vidimo nije realno, jer mi stvaramo svijet iz svijeta memorije, slika o stvarnosti koja dolazi iz spomenute memorije. Kvantna fizika kaže da živimo u hologramu. Mi dajemo samo imena stvarima poput stola, a radi se samo o slici iz memorije koja je dobila ime, a ustvari se iza nje skriva samo polje energije. Oko ne vidi stol, tek kada iz memorije pridodamo sliku stola, stol dobiva značenje, a ovaj dokazani proces iz znanosti jako malo se spominje.
Indijska filozofija kaže da se stvarnost sastoji od od imena koje dajemo oblicima. Fromm nadodaje da to činimo kako bi posjedovali stvarnost, a u odnosima malo ljudi uopće zna da partnera shvaća kao objekt, zbog čega dolazi do ljubomore i nepovjerenja u partnera.
Čovjek ne razumije da je patologija posljedica poremećene ravnoteže i pokušava se boriti s okolinom umjesto da radi na razumijevanje polarizacije, odnosno da počne PRIHVAĆATI SEBE i svoje polove koje je nužno spojiti u osjećaju ljubavi.
Indijska filozofija to zove dvandva ili suprotnost, a ono što je za nas bitno jest da mi uvijek razmišljamo unutar polarizacije ili je nešto loše ili dobro.
Nedavno su u se posvađali voditelj i gošća, svi su se digli u glas, navijanje je započelo, a ustvari radi se o spomenutoj polarizaciji, dakle, ljudi još uvijek ne vide kako stvarnost funkcionira, a onda ništa drugo niti ne možemo nego da kažemo nasilje dolazi od neke osobe, a da uopće ne razumijemo suprotni polaritet što pokreće to nasilje. Pokreće ga želja koja se onda polarizira u dobro ili zlo.
Što smo ustrajniji u svojim željama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Dakle, pokušavamo doći do nečega što želimo, a uvijek nam dolazi ono suprotno. Konačno ako ustrajemo u cilju i ako ga ostvarimo on nije nikada kao ono što smo željeli.
Dakle, ako vas nervira partner, onda ono što vas nervira trebate shvatiti, a tek onda razgovarati s partnerom kako bi mogli artikulirati jasnije ono što izlazi iz vas. U protivnom dolazi do svađe, a da bi ste se svađali morate znati metode kako da usmjeravate svoju želju i da je jasnije partneru prezentirate. Kada se svađate vaša želja se već pretvorila u duboko nezadovoljstvo.
Arhetip djeteta
Duboke memorije usmjeravaju vaš emotivni život, ali i način kako ćete iznijeti ta iskustva. Ljudi danas ne vjeruju u prošle živote, ali često pitam ljude pri tumačenju jyotisha – kojem je osnova učenje o karmi, kako nekome umre dijete, a neko ima predivnu djecu? Hoćemo li to tumačiti kao stvar sreće?
Ako uđemo dublje u aspekt djeteta onda dolazimo do arhetipske slike ili memorijske slike djeteta koje predstavlja Jastvo ili atmana. U snovima se Jastvo često pojavljuje kao slika djeteta. Arhetip djeteta se može u snovima pojavljivati ponovno u spomenutim suprotnostima ovisno o onome što je za vaš život bitno da se osvijesti.
Primjerice, kao siroče, ranjeno dijete, nevino dijete, dijete prirode, nevidljivo dijete, zaigrano dijete, posvojeno dijete, božje dijete ili besmrtno dijete. Da bi ste stupili u kontakt sa svojom kreativnošću ili najvrednijim djelom vaše osobnosti, potrebno je da izliječite ovo dijete koje ujedno predstavlja naše Jastvo.
San može ponuditi zaigrano dijete i tako vas povezuje s doživljajem zabave iz koje se kasnije razvija kreativnost. Ako ste pod stalnim stresom, povezivanje s ovim djelom sebe sigurno može stvoriti opuštenost i prihvaćanje sebe.
Dakle, spomenute memorije nam govore, ne samo o karmi, već o povezivanju s dubljim dijelovima sebe u kojima pronalazimo bolju povezanost sa samim sobom, te shvaćanje događaja koji nam se događaju i zašto se bavimo u životu baš onim problemom s kojim se osjećamo najslabije.
Lakše je zaviriti u jyotish i snove ili neku drugu metodu, ali na kraju je bitnije što se učini s tom informacijom. Ako nismo dublje ušli u spomenute memorijske strukture, manja je mogućnost povezivanja s ovim informacijama i shvaćanju rečenog.
Sigurno, ljudi koji su posvetili tome život lakše i dublje ulaze u te strukture, dok se većina bavi njima na temelju vjerovanja i mistične zabave pa je normalno da izostanu rezultati. Iako memorije ili kolektivno nesvjesno sadrže sjećanja ona su uvijek sačuvana u dva polariteta dobrih i loših slika, muških i ženskih likova.
Sve dok se ne dogodi u čovjeku spajanje ova dva polariteta, onda je shvaćanje stvarnosti u spomenutim polaritetima na temelju nesvjesnih sjećanja koja diktiraju sve vaše misli, a onda i shvaćanje ljubavi.
Nikola Žuvela
– Jyotish savjetnik, terapeut i instruktor joge
Više o jyotishu saznajte na Vedski jyotish
Foto: Unsplash
POST COMMENT