Konceptualno kuhanje: kako kuhati bez recepta i vratiti intuiciju u kuhinju

Svi ćemo se složiti da je prehrana neizostavan dio našega života. Ako gledamo raspon mogućnosti koje nam se u današnje vrijeme pružaju kad je priprema hrane u pitanju, dolazimo do zanimljivih izazova.

Od pretraživanja recepata do kulinarske autonomije

Vrlo jednostavno i lako možemo istraživati i pretraživati sve recepte svijeta, ali često u tom procesu upadnemo u „zečju rupu“ pa nam prođe vrijeme i na kraju opet ne dođemo do rješenja koje smo zapravo krenuli tražiti. Također, nerijetko se dogodi i da nađemo baš taj recept koji nam se svidi i po kojem želimo kuhati, ali onda u njemu bude dugačak popis namirnica od kojih barem jednu nemamo; u želji da u potpunosti zadovoljimo recept odlazimo u kupnju i kupujemo ono što nam nedostaje, a često neplanirano kupimo i štošta drugo. Na kraju priče potrošeni su vrijeme i novac, a često se dogodi da ti specifični sastojci budu korišteni samo za taj recept te nakon nekog vremena završe u smeću. Brojne mogućnosti izbora dovele su zapravo do kontraefekta. Ipak, postoji način da taj izazov zauvijek riješimo sebi u korist. To ćemo postići ako pripremu hrane prestanemo gledati kroz recepte te je počnemo gledati kroz koncepte.

Kada nas okolnosti nauče kuhati bez uputa

Tijekom prve polovice 2020. godine, koju je obilježio globalni stres vezan uz koronu, bila sam trudna s prvim djetetom. I kako to s trudnicama često biva, tako se i meni događalo da dobijem jaku želju za određenim jelima. Jedne nedjelje to je bila zapečena tjestenina u sirnom umaku. Uzela sam mobitel, krenula pretraživati recepte i što je to duže trajalo, to je u meni više rasla frustracija jer nijedan recept nisam mogla ispoštovati do kraja – negdje je bilo potrebno mlijeko, negdje vrhnje za kuhanje, negdje neka specifična tjestenina… a ja to ništa nisam imala. U navedenim okolnostima bila sam iznimno oprezna po pitanju kontakta s drugim ljudima te sam slijedom toga odlaske u trgovine svela na minimum. Ne želeći odustati od zadovoljavanja svoje želje, krenula sam istraživati po kuhinji i onda mi se odjednom upalila lampica – pa ja mogu od onoga što imam iskombinirati svoju verziju tjestenine sa sirom!

U procesu pripreme navedenog jela shvatila sam da se trebam osloniti na ideju jela, odnosno na koncept, umjesto na neki detaljan recept. Ideja jela je tjestenina u bogatom sirnom umaku koja se zapeče u pećnici, a navedeni efekt se može postići s puno vrsta tjestenine i puno vrsta mliječnih proizvoda. Idealno bi bilo imati muškatni oraščić, ali može i bez njega. Konačni rezultat ovog mog eksperimenta je bio izvrstan!

Primjeri konceptualnog kuhanja kroz sezonske namirnice

I prije ove epizode s tjesteninom bila sam sklona kreativnim igrama u kuhinji, ali nakon nje došlo je do jedne značajnije promjene, jer sam tada baš izrazito počela stavljati fokus na same namirnice i njihovu moć te na ideje, tj. koncepte jela, umjesto na recepte koji uključuju izričite sastojke i mjere.

Uzmimo za primjer shakshuku, koja je prema izvornoj ideji sočna kombinacija mirisnih ljetnih rajčica i paprika s jajima. Ako je gledamo kao koncept, otvara nam se niz mogućnosti pomoću kojih možemo tijekom cijele godine rotirati razne sezonske namirnice i kombinacije; u hladnijem dijelu godine možemo rajčice i paprike zamijeniti blitvom i špinatom, keljom ili kupusom, a onda opet taj kupus može biti i svježi i kiseli. U svakom slučaju dobijemo divno jelo s bogatom povrtnom bazom u koju ugradimo jaja, a jelo dovršimo svojim omiljenim začinima.

Na sličan način možemo promatrati i pire koji je tradicionalno vezan za krumpir, ali zaista ne mora biti tako. Krumpir možemo obogatiti drugim korjenastim povrćem poput celera ili pastrnjaka ako želimo ostati u sličnom tonu kad je u pitanju boja, a možemo i okrenuti priču prema drugim bojama: zeleni pire od npr. graška i brokule ili narančasti od tikve, mrkve i batata.

Kuhinja kao prostor prisutnosti, a ne savršenstva

Ako se vratimo na prvu rečenicu ovog teksta i spoznaju da je prehrana neizostavni dio naše svakodnevice, ne bi li bilo mudrije raditi na vlastitoj kulinarskoj autonomiji umjesto na skupljanju kuharica i recepata koje planiramo nekad nekako (is)koristiti? Ne bi li bilo prirodnije da nam kuhinja bude oaza, mjesto zaigranosti i odmak od preplavljenosti informacijama kojima smo inače obasipani na svakom koraku?

Recepti kao takvi su statični, dok su koncepti živi i promjenjivi i na neki način„rastu“ kroz svako sljedeće pripremanje jela. Što dublje ulazimo u konceptualno kuhanje i što više stavljamo naglasak na svoju kuhinjsku kapsulu, omiljene (sezonske) namirnice i koncepte, to nam izazov kreiranja obroka postaje sve lakši. Oslanjajući se svakodnevno na svoju vještinu pripreme hrane umjesto na neki izvana nametnuti recept s detaljnim mjerama i popisom sastojaka, na neki način vraćamo sebi moć i u konačnici pojednostavnjujemo svoj život.

Za ponijeti sa sobom

Poanta kuhanja nije u dobivanju odlične ocjene iz praćenja recepta, kao ni u dobivanju jela koje na kraju izgleda točno kao na slici koja prati recept; poanta kuhanja je priprema finog, hranjivog obroka imajući na umu svjesnost, „osluškivanje“ divnih namirnica koje imamo u svom domu i uživanje u kuhanju i jelima svim osjetilima. Vjerujući svojoj intuiciji više nego nečijem tuđem receptu, pretvaramo običan zadatak pripreme obroka u istinski ritual prisutnosti, a to je nešto što bi bilo lijepo priuštiti si što češće.

11 namirnica koje su savršeni kandidati za tvoju kuhinjsku kapsulu