Kraljica raw slastica Marina Brekalo naša je nova autorica. Upoznajte ju!

Zagrepčanka Marina Brekalo je popularna raw food blogerica i edukatorica te zagovornica raw prehrane. Imate li interesa za gastronomiju ili još više zdrave varijante slastica, sigurni smo da ste čuli za njen blog Brekalicious kao i istoimeni IG profil. Mi smo se već odavno zaljubili u njene prekrasne torte, a danas i vas želimo upoznati s njenim putem i djelovanjem u ovom zanimljivom području. Osim toga, s radošću najavljujemo da je Marina naša nova autorica u čijim ćete receptima od ovog mjeseca uživati na našim stranicama. Upoznajte Marinu!

Za početak reci nam kako je nastao Brekalicious?

Brekalicious je zapravo moj nadimak koji sam dobila od kolega kojima sam u ured nosila slastice i hranu koju bi pripremala vikendom. Dakle, Brekalicious je odgovor/reakcija na moju hranu koju su zaista voljeli jesti. Jako sam zavoljela taj nadimak/pohvalu i kasnije nazvala svoj studio, svoju kuhinju, upravo tako. A što se samog branda tiče najviše volim ispričati kako sam krenula na Yoga Tracher Trening da postanem joga učiteljica, a postala sam učiteljica veganske kuhinje.

Upravo kroz taj period osnažio se unutarnji poziv da podijelim zainteresiranim skupinama ljudi sve što znam. Kako je poziv postao sve snažniji i jasniji, krenula sam održavati radionice, a opet s druge strane, priprema hrane prvo prijateljima i rodbini kroz preporuke, vrlo je brzo prerasla u potrebu pokretanja ove profesionalne priče. Prva ideja je bila općenito veganska hrana, dakle i raw food i veganski sirevi i veganski catering i raw slastice, koje su zatim kroz već moju prvu godinu profesionalnog rada toliko buknule da su jednostavno samo one ostale u fokusu i evo jednako, ako ne i sve više, tražene i danas četiri godine poslije.

Posljednjih godina smo u Hrvatskoj doživjeli vegan boom, ali raw je još uvijek u povojima, a ti se krenula u tom smjeru. Što se nalazi iza toga?

S obzirom da sam ja veganka preko dvadeset godina imam puno informacija, iskustva i znanja vezano za hranu i pripremu, tako da je moja prehrana prošla različite nadogradnje i eliminacije kroz pripremu namirnica i konzumaciju. Kako sam preslagivala naučeno, a opet osluškujući glasove organizma, tako sam se sve više nalazila bližom raw prehrani. Raw prehrana me istinski oduševila i nekako bila smislena u svemu sto istraživala, a benefite koje sam osjetila na svom organizmu bili su neupitni. Zato sam i poželjela daljnju edukaciju koja me je dovela do diplome raw chefa.

No, kako nisam osoba koja ikome nameće svoja uvjerenja niti sam isključiva da su jedino ona smislena, jer svi smo različiti i odgovor crijevnog bioma je samim time svakome drugačiji, samo nastojim širiti informacije o sirovojedstvu s obzirom da ljudi u ovom segmentu imaju zaista najmanje informacija.

Razlozi nekako idu u trag naše tradicionalne prehrane, podneblja koje nije vezano za sirovo konzumiranje namirnica izuzev salata i kiselog kupusa (zelja) te predodžbe da bez termičke obrade hrane nema ni konkretnog obroka. Kako se plant based prehrana kao trend širi svijetom tako je morala načeti i naše balkanske priče, a s obzirom da postaje pitanje pomodarstva pa onda i potražnje tako i sama ponuda i prilika za zaradu korporacija postaje veća.

Iako sam sretna što broj vegana raste iz bilo kojeg uvjerenja, bitno je ipak raščlaniti kako nije sva veganska hrana zdrava i iskoristiva organizmu niti je idealno rješenje krenuti u takvu prehranu baziranu i dalje na rafiniranim namirnicama, proizvodima čije deklaracije imaju upitne sadržaje jednako kao i procesuirana hrana generalno. Daleko bitnije je poznavati porijeklo namirnice i kao takvo odabrati za svoj jelovnik ili ne.

Isto tako je bitno koliko iskorištavamo benefit namirnice koju unosimo u organizam, a tu je raw prehrana u velikoj prednosti, ali pod postavkom da ne biramo tretirane namirnice nego ostajemo u sferi ekološkog odabira. I upravo to je dio moje priče, mog odabira, smjera kojeg se držim. Biljna hrana iz ekološkog uzgoja, lokalna, sezonska i po mogućnosti certificirana ukoliko je kupljena u trgovinama kao i minimalna ili nikakva termička obrada. Većina nutritivnog bogatstva namirnice uništava se pri temperaturi iznad 42-45 °C i koliko god da je krajnji rezultat fantastičan okusom u probavni sustav smo unijeli nekorisnu, mrtvu namirnicu. I tu postavljamo pitanje o podržavanju organizma ili o blokiranju istog. No, tu smo da ne budemo isključivi i da učimo i informiramo se, balansiramo i tražimo prehranu koja će nam dati pozitivan energetski odgovor.

Iako si po struci modna dizajnerica, već godinama svoju kreativnost usmjeravaš u pripremu hrane.

Da, moja kreativnost je kroz godine prepoznavala različite puteve izražavanja, tako da sam od crtanja, izrade odjeće, šivanja, slikanja, modeliranja, pisanja, aranžiranja, izrade nakita i torbi našla veliki poligon za rad, igru i ispunjenje u pripremi hrane. Kako sam u srži jedno veliko veselo dijete, koje da bi raslo i cvalo dalje mora neprestano istraživati, raditi i raditi i opet raditi nije isključeno da ovo nije moja krajnja destinacija, štoviše u zadnje vrijeme i osjećam da nije. Imam snažan impuls prema edukacijama te ideji da svoje znanje i iskustava proširim što dalje i na što više ljudi. Mišljenja sam da je divno da napravim tortu, ali moj prvi poriv je da želim da svi zainteresirani nauče raditi torte, odnosno u prijevodu, želim da svi koji imaju interesa prema biljnoj hrani nauče sami pripremati obroke i kvalitetne slastice.

Vjerujem da te danas većina zna po raw vegan slasticama, koje već i preko samih fotografija izgledaju toliko slasno i neodoljivo. Koje namirnice najčešće koristiš i koliko je teško napraviti raw tortu?

Hvala puno na komplimentu koji se odnosi na izgled mojih slastica za koje često ljudima znam reći da se nadam da će im biti puno ukusnija nego što im prekrasno i izgleda. Sretna sam što najčešće i dobijem upravo i takav odgovor.

Što se tiče izrade sirovih slastica općenito, one nisu zahtjevne i usudila bih se reći jednostavnije za pripremu od klasičnih tradicionalnih receptura i priprema. No, tu postoji jedno veliko ALI. Iznimno je bitno imati dobar recept, snažne aparate u kojima pripremamo slastice i zapravo najvažnije od svega, imati kvalitetne namirnice, jer s lošim namirnicama nikada nećemo moći dobiti fantastičan rezultat. Kako su u raw slasticama najviše koriste orašasti plodovi i sjemenke treba paziti na porijeklo i okus, jer će isti sudjelovati u kreiranju krajnjeg okusa slastice. Tako s namirnicama koje su stare i u procesu žešćenja ili neprikladnog skladištenja možemo dobiti upitan okus slastice. S druge strane ukoliko koristimo voće također je porijeklo bitno kao i zrelost koja određuje količinu okusa, bilo da ide prema slatkom ili kiselom te biti spreman intervenirati dodavanjem ili oduzimanjem ostalih sastojaka koji daju dubinu i slatkoću slastici. No, nikada ne bih rekla da je priprema teška, neko samo izazovna, kada su u pitanju određeni momenti i onda tu ipak treba iskustvo i spremnost prilagodbe recepta što može ispasti često zahtjevno.

Za koje prigode radiš torte? Mogu li se naručiti kombinacije po želji ili imaš modele i opcije koje nudiš?

Torte se najčešće naručuju za slavlja, za rođendane, domjenke, partyje pa i za veća obiteljska slavlja i svadbe. U Brekalicious ponudi ima zaista dosta kombinacija okusa no s obzirom na moju kreativnost uvijek sam spremna napraviti nešto novo po zahtjevu osobe koja naručuje te isto tako prilagoditi se prehrambenim restrikcijama, najčešće po pitanju alergija i kroničnih bolesti. Tu nikada nikoga nisam odbila s obzirom da sam i sama u ograničenjima prehrane i znam koliko to može biti komplicirano, a s druge strane u svemu vidim izazov i želju da osoba uz sva moguća ograničenja ipak uživa u svojoj slastici. Tad sam najsretnija. Imam i dosta osoba koje mi redovito naručuju slastice budući da su ovisni o slatkom okusu, a žele da deserti slijede njihovu prehranu koja eliminira rafinirane namirnice ili neki drugi vlastiti odabir prehrane.

Autorica si i kuharice Veganski sirevi. Za koga je ova kuharica?

Veganski sirevi su kuharica početnica za sve one koji žele naučiti pripremati ovakvu vrstu hrane kao i za sve koji žele unijeti malo različitosti u svoju kuhinju. Također i za one koji će je prolistati i dobiti sto novih svojih ideja koje će zaživjeti kao neki novi fantastični recepti na njihovom stolu. Ja sam upravo ova treća skupina koja obožava knjige općenito, a kuharice mi daju taj poseban drive zbog svoje inspirativne note. Tako da ih kupujem, listam, slažem na police, ali nikada ništa ne pripremim po receptu nego pod inspiracijom kreiram neke svoje totalno drugačije priče. Jedan recept za predjelo u svojim namirnicama ili samom fotografijom može mi dati ideju za neki suludo dobar desert.

Koliko ti je kuhanje/pripremanje hrane meditativno?

Već sam bila spomenula da se ne držim recepata i nikada ne krećem od njih nego se u tom inspirativnom trenutku vodim nekim glasom u sebi koji me vodi nepogrešivo prema cilju poput transa gdje nemam konkretni odgovor zašto posežem upravo za začinom ili namirnicom koju upotrebljavam u tom trenutku. Naravno da utjecaj ima i iskustvo i znanje, ali moje kuhanje je uvijek poput transa u koji uletim čim krenem s pripremom hrane. Također, dio moje pripreme hrane je i specifična zvučna podloga koja se uvijek čuje bilo iz zvučnika u mom studiju bilo u mojoj kuhinji doma. Vjerujem u prijenos energije kroz hranu pa je moja praksa meditacije i pranayame kao dio mog duhovnog puta iznimno bitna komponenta moje kuhinje. Energija mora biti protočna i ja se moram osjećati kao jedno s onim što radim. Samo tako rezultat može biti onaj koji želim.

Održavaš i radionice. Koliki je interes za raw kuhanje? Što se trudiš prenijeti polaznicima?

Obožavam prenositi svoje znanje zainteresiranim skupinama i uvijek sam spremna dati sve što znam u tom trenutku, bilo da se radi o informacijama o hrani, bilo o načinima pripreme i malim trikovima. Ne vidim smisao ostavljati nešto kao tajnu, nego dapače, rado upozorim da se ne naprave neke greške. Iako osobnom učenju i rastu greške mogu biti korisne, danas živimo u vremenu shortcutova pa sam uvijek otvorena uputiti polaznike prema pravom cilju i ponuditi sve što znam. Što se tiče samih tema radionica, raw slastice su uvijek najtraženije i najtraženija priča u raw pripremi hrane općenito. Ne mogu reći da nema interesa za pripremu raw obroka općenito, ima, ali ni približno kao za slastice ili termički obrađene veganske obroke.

Koji su ti planovi za budućnost? Gdje vidiš svoj Brekalicious?

Je li neobično u poslovnom svijetu ne imati plan i ciljeve najmanje za daljnjih pet godina? Je, naravno, ali kako nisam običan poduzetnik nego prije svega kreativac koji radi puno toga kontra ili bar drugačije od većine, moram priznati da nemam određenih planova kad je sam posao u pitanju. Više na to gledam kako bi kroz moja učenja i moj daljnji rad na sebi moj posao mogao rasti i poprimati neke nove razmjere, ali točno koje zapravo nije ni bitno. Znam da ostajem u raw/veganskim pričama i edukativnim radionicama i sadržajem koji će na društvenim mrežama prenositi potrebne informacije.

A što ćeš dijeliti s našim čitateljima?

Evo tu sad imam plan. Čitatelji će u nadolazećim mjesecima redovito moći slijediti moje recepte slastica inspiriranih nekim sezonskim namirnicama i prigodnim elementima. Možda se ne zadržim samo na slatkom, jer bi voljela podijeliti i neke praktične recepte s one strane stola gdje su neke fine slane priče.

I za kraj, što za tebe znači “biti dobro”?

Vjerujem da nismo tu u životu da bismo uvijek bili dobro, ukoliko gledamo da je to „biti dobro“ površinska zona samo komfora i ladanjske atmosfere. Moramo nekako spoznati, nekako pronaći, naučiti da možemo biti dobro i kad mislimo da nismo dobro. Što znači da moramo biti poravnati s idejom da primamo sva iskustva u životu u energiji učenja i zahvale, jer sve ono što nam ovaj moment ne daje kao signal da smo dobro, u svom krajnjem rezultatu dovest će nas tamo gdje shvaćamo da jesmo dobro. Biti dobro je stanje duha, način prihvaćanja života i svega što nam dolazi, svega što nas oblikuje i vodi dalje bez obzira na iskustvo kroz koje prolazimo, bilo dobro ili loše. To vodi prema ujedinjenju u onome što mislimo, govorimo i radimo. Tak tada zaista jesmo dobro i u miru sami sa sobom i svime oko nas.

 

 

Foto: Privatna arhiva