Ljubav kroz povijest umjetnosti

 

Koncept ljubavi bio je jedna od najistaknutijih motiva i izvora inspiracije u umjetnosti, a portreti ljubavnika nude impresivan uvid u kulture različitih zemalja, dok istodobno odražavaju kako se pogled na ljubav razvijao kroz povijest.

Od slatkog do senzualnog, u nastavku vam donosimo pregled nekoliko umjetničkih djela koja prikazuju privlačnost dvije osobe u neograničenim oblicima.

Henri de Toulouse-Lautrec – In bed: The kiss 1892

Slika iz 1892. prikazuje dvije žene zagrljene u krevetu, a Toulouse-Lautrec ju je opisao kao “utjelovljenje senzualnog užitka”. Jarko crvene i žute boje na slici su delikatno u ravnoteži s hladnim nijansama zelene, plave i sive te u koheziji prenose čvrstoću zagrljaja kojeg nitko ne želi napustiti.

Gustav Klimt, The kiss 1908-1909

Rad predstavlja zagrljeni par, skriven iza velikog zlatnog ogrtač koji štiti par, ponavljajući besmrtnost njihove ljubavi. Dva karakteristična dijela čine sliku: prvi dio koji prikazuje muškarca i ponavljajući geometrijski crno-bijeli motiv, simbolizirajući njegovu snagu i muževnost. Drugi dio prikazuje onaj o ženi gdje Klimt koristi cvijeće i krugove kako bi prikazao njenu ženstvenost i majčinstvo. Poljubac skriva lice muškarca i umjesto toga se usredotočuje na lice žene. U ovom djelu izraz lica mlade žene i zatvorene oči istovremeno izazivaju osjećaj napuštenosti, ekstaze i oduševljenja. Iako se položaj muškarca koji je grli može djelovati nametljivo, način na koji njegove ruke nježno drže njezino lice izaziva osjećaj nježnosti i topline.

Nick Alm – Paolo and Francesca 2014

Egon Schiele – Lovers 1909

Ljubavnici austrijskog umjetnika Egona Schielea (1890. – 1918.) naizgled je jednostavan crtež. Muškarac i žena uhvaćeni su na tankom listu papira, muškarčeve ruke i koljena nježno pritišću ženina bedra i stopala, a kosa joj tiho pada na glavu muške figure. Par je u skladnoj zajednici i njihove zatvorene oči gestikuliraju razmjenu privrženosti. Nije prikazan niti jedan predmet, čak ni stolica za sjedeću žensku figuru, osim dvaju plutajućih tijela koja se nježno dodiruju. Likovi su također razodjeveni. Postoji osjećaj bezvremenske pripadnosti i zajedništva u onome što se na prvi pogled može činiti jednostavnim crtežom. Nekoliko poteza linija i njihovih tjelesnih oblika primjereno otkrivaju prikaz ljubavnika. Ono što umjetnik pobuđuje u svom radu je složeno shvaćanje, što se može percipirati kao, romantične ljubavi.

Egon Schiele – The embrace (Lovers II) 1917

Edvard Munch – The kiss 1897

Munch je bio prezaokupljen ovim motivom i naslikao je niz varijacija s različitim pozicioniranjem para. Svi oni izražavaju napeti kontrast između živopisnog života izvan prozora i bezvremenskog, zamrznutog trenutka u prostoriji. Za atmosferu i ekspresiju važno je da kompozicija postavlja par koji stoji uz prozor. U umjetnosti ranijeg romantičnog razdoblja motiv prozora bio je pun značenja, a Munch u potpunosti koristi mogućnosti koje leže u kontrastu između unutarnje i vanjske sobe/prostora. Još jedna važna značajka motiva je apstraktna spojena forma njihova lica koja se prelijevaju jedno u drugo.

Kenne Gregoire – Intimacy 2011

Gregoire je nizozemski umjetnik poznat po svojim mrtvim životima i slikama Commedia Dell’Arte, ali vjerojatno najpoznatiji po ovoj slici para koji se grli preko stola. Gregoireova upotreba perspektive je intrigantna, često nam daje više gledišta na istoj slici. U ovoj sceni slike se naslanjaju na stražnji zid; pretpostavljamo da se nalazimo u ateljeu umjetnika i vidimo odnos između umjetnika i modela. Priču je teško razaznati, ali klonulost figura odaje osjećaj tuge, dok otrcanost namještaja i zidova sugerira propadanje. Umjetnik piše: „Slikarstvo je krajnje podmukao i neučinkovit način da uhvatite svoje ideje i emocije. Ali upravo to, lukavstvo i mnoga ograničenja koja dolaze s tim, čine zastarjelu umjetnost slikanja tako intrigantnom.”

Emile Friant – The lovers 1888

Jednostavna šetnja, zaustavljanje na mostu, ispred potoka kako bi se divili krajoliku, održavali kontakt očima, kako bi razmijenili ljubav, čitali u očima jedno drugome sreću. I sve to šutnjom, u apsolutnom spokoju onih koji su razumjeli da je ljubav jednostavna stvar.

To je poruka Émilea Frianta, francuskog prirodoslovca druge polovice devetnaestog stoljeća, kompozicija koja se može činiti statičnom, ali svu svoju izražajnu snagu i dinamiku koncentrira u očima ljubavnika, u slatkom i intenzivnom dijalogu. Slika prikazuje susret dviju duša koje komuniciraju ono što riječi ne mogu reći.

Malcolm T. Liepke – Moment of passion 2019

Rene Magritte – The lovers 1928

Barijera od tkanine sprječava intimni zagrljaj između dvoje ljubavnika, pretvarajući čin strasti u čin izolacije i frustracije. Neki su ovo djelo protumačili kao prikaz nemogućnosti da u potpunosti otkrijemo pravu prirodu čak i naših najintimnijih suputnika. Sakrivena lica bila su čest motiv u Magritteovoj umjetnosti.

 

Dajana Kocijan

– Crtanjem, pisanjem i čitanjem umirujem kišu misli te istražujem i širim vidike o nepoznatom. Vjerujem u vezu uma i tijela uz pomoć koje lakše kristaliziram spoznaju da nalet snage mogu uhvatiti u tragovima vlastitih slabosti. Ruke su moj najveći lijek, a ono čemu težim može se svesti na tri imperativa: voli, ljubi i čuvaj.

 

IZVORI:

Art Analysis: The Kiss by Klimt

http://www.miacollectiveart.com/articles/2017/4/5/lovers
https://www.aaronartprints.org/schiele-embrace.php
https://artsandculture.google.com/asset/the-kiss/nAFSClcBbcUm-w

Kenne Gregoire, Intimacy, 2011

Émile Friant: The Lovers

 

Foto: Pexels