Nikola Žuvela: Najdominatniji arhetip današnje kulture je Petar Pan, dijete koje leti i misli da ima svemoć

 

Nikolu Žuvelu već jako dobro poznajete kroz brojne tekstove koje ste imali priliku čitati na Budi Dobro. Vjerujemo da su vam njegovi tekstovi često otvarali nove uvide, ali i brojna pitanja.

Upravo radi toga, porazgovarali smo s Nikolom o brojnim temama iz područja jyotisha, meditacije, Jungove psihoanalize. Prije nego pređemo na razgovor, saznajte o Nikoli i ponešto što možda niste znali.

Nikola je 2000. godine završio Filozofski fakultet, gdje je studirao zapadnu i istočnu filozofiju te Jungovu i istočnu psihologiju. Na temu istočne filozofije i psihologije Carla Gustava Junga napisao je i doktorsku disertaciju. Objavljivao je znanstvene radove i napisao sedam knjiga. Zapadnom astrologijom se bavio od 1997. do 1999.g., a nakon toga završava studij jyotisha 2000. godine. O jyotishu i istočnoj psihologiji objavljuje mnoge članke u popularnim časopisima i piše za cijenjene portale. Bio je instruktor yoge, a danas uz jyotish savjetovanja i individualnu terapiju, podučava tehnike meditacije. Održava radionice o odnosima i samopouzdanju, kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi.

Nadamo se da ćete uživati u njegovom razgovoru s našom urednicom Indirom Juratek i da ćete se dodatno zainteresirati otkriti više o sebi.

Čitatelji te većinom znaju kao jyotish savjetnika, ali tvoje znanje, interesi i zapravo formalno obrazovanje sežu mnogo dalje i dublje. Na koji način sve to objedinjuješ?

Susret s meditacijom i Jungom sam započeo sa sedamnaest godina, a nakon toga sam upisao studij Filozofije i religijskih znanosti, a onda ubrzo upisao magisterij i doktorat, gdje sam pisao o Jungovoj psihoterapiji u odnosu na filozofiju. Zapadna astrologija bila je tada jedino dostupna i od 1995. g. sam se počeo baviti njome. Kroz meditacijske grupe čuo sam da postoji indijska astrologija koja je puno točnija te sam započeo s učenjem u školi jyotisha, gdje sam se uvjerio u spomenute navode. Tražio sam kako u Jungu, meditaciji, a onda i u jyotishu dokaze, odnosno u njima sam pronašao trajne dokaze i inspiraciju za daljnje istraživanje. Jung i astrologija su doista opipljivi dokazi duhovnosti i mogućnosti da kroz njihove metode dođemo do obrazaca, točnije, kako je rekla poznata psihoterapeutkinja i astrologinja Liz Green, da je astrologija nauka o obrascima, a osvještavanjem obrazaca mijenjamo svoj život. Jung je bio fasciniran astrologijom i provodio je istraživanja koja su se pokazala dosta točna i njegovo učenje o arhetipovima ili yoge o vasanama nalaze svoju potvrdu u položajima planeta kao nosiocima arhetipova ili vasana.

Stara ezoterijska tradicija smatra da je razmještaj planeta u natalnoj karti naša sudbina, ali kroz svoju kartu u kojoj su mi astrolozi rekli da su odnosi područje kroz što neću postići sreću, za mene je ta tvrdnja bila neprihvatljiva. Kada sam napunio 18 godina i susreo se s astrološkim savjetovanjem u kojem sam dobio spomenuto tumačenje nisam mogao prihvatiti tako jednodimenzionalno tumačenje. Jung je pomaknuo ezoterijsku astrologiju u područje psihe kao Liz Green koja je na zavidan nivo podigla astrologiju tj., svela je planete na određena psihološka stanja na kojima treba raditi i koji onda daju rješenje problema. Rečeno sam isprobao na sebi, ono što mi je bilo rečeno za odnose sam promijenio kroz Jungovu psihoterapiju i uvidio kroz alkemiju koliko je Saturn kao nosioc Sjene i procesa individuacije ustvari najvažniji aspekt svačije transformacije, koji mi je pomogao da ostvarim kvalitetan odnos. Također, tek kasnije sam pronašao spomenute tvrdnje u učenju Sri Yukteshwara, indijskog sveca i jyotish majstora, koji je rekao ako uporno radiš na onim slabim aspektima u svojoj natalnoj karti možeš promijeniti situaciju i poboljšati svoju slabu stranu života. Ako se bavite temom psihe morate imati jako puno znanja, jer ćete vrlo brzo upasti u fundamentalizam i isključivost koja je danas pravilo, a ne iznimka. Dakle, interdisciplinarni pristup je produbio moj pristup jyotishu koji je drugačiji od mnogih drugih savjetovanja koji izbjegavaju psihološku pozadinu i gledanje na problem kroz obrasce.

Koje su sličnosti, a koje razlike između ova zapadne astrologije i jyotisha ? Što je tebe ipak zadržalo na jyotishu, a ne za zapadnoj astrologiji s kojom je većina ljudi na ovim prostorima upoznatija?

Sličnosti su da koristimo ista značenja planeta i znakova. Razlika je u micanju zemljine osi koju jyotish uzima u računanju planeta, a ne koristi je Zapadna astrologija, što pomiče sve položaje planeta 24 stupnja unazad. Također, ne koristimo u jyotishu Uran, Pluton i Neptun. Zapadna astrologija nema sazviježđa ili kartu duše – navamshu, druge podjelne karte i nekoliko predikcijskih sustava. U prilog točnosti jyotisha mogu navesti K. N. Rao-a, indijskog jyotisha koji je 2002. g. dokazao točnost jyotisha na Vrhovnom sudu protiv znanstvenika Indije koji su tvrdili suprotno. Naime, kroz iznošenja mnogih dokaza i primjera karata koje je imao u svojoj bogatoj datoteci od 50000 karta, znanstvenici su htjeli dokazati da je jyotish magijska metoda koja se treba zabraniti, K.N. Rao ih je demantirao. Danas njegova škola ima preko stotine tisuća natalnih karata koje se čuvaju kao dokazi u njegovoj školi, ali unatoč tome što je K. N. Rao zvao mnoge znanstvenike da provjere točnost podataka, nitko se nije usudio od Zapadnih znanstvenika doći i provjeriti ove činjenice.

Nadalje, ono što je Jung učinio s astrologijom svakako je produbljenje njezinog značenja. Jung je u svom radu s klijentima koristio astrologiju, ali i kroz istraživanje 36000 natalnih karata parova otkrio je obrasce te povezanost svojih teorija s astrologijom i sinkronicitetom. Tako je istraživao svoje teorije poput sinkroniciteta te određena stanja koja opisuju odnosi planeta poput opozicija. Naravno, na kraju i odgovor na tvoje pitanje, kroz svoj dugogodišnji rad s klijentima mnoge rečene stvari su se pokazale točnima i istinitima, što me još i danas motivira na neprestano produbljivanje i rad, jer jyotish i Jung nas tjeraju da stvari sagledavamo sve dublje kako bi mogli vidjeti da našim životima upravljaju obrasci. Dakle, ovaj spoj jyotisha i Junga za mene je bio nova zemlja ili raj za istraživanje, odnosno malo je ljudi općenito u svijetu koji spajaju ove dvije discipline savjetodavno, a kamoli istraživački. Svi Jungovi nasljednici radi svojih znanstvenih titula napustili su astrologiju, odnosno, tako su napustili Jungovo učenje, koji je uvijek išlo tamo gdje je Sjena, ono što su ljudi odbacili često predstavlja najveće zlato.

Ako netko želi jyotish savjetovanje što sve nudiš – natalnu kartu, odnos s partnerom…?

Moj najveći fokus jest otkriti što se skriva iza odnosa, točnije, zanimaju me obrasci te psihološki presjek obrazaca koji stvaraju sva ona loša razdoblja u budućnosti. Dakle, bavim se ne samo jyotish analizom već i Jungovom terapijom kroz koju osoba, ono što je rečeno na savjetovanju, može produbiti i osvijestiti krive obrasce kako bi krenula u zdravi odnos.

Održavaš i radionice o odnosima i vezama. Koje su teme kojih se najčešće dotičeš na takvim radionicama?

Na radionicama sam najviše radio na odnosima kroz Jungove arhetipove Animu, Animusa i Sjenu. Kroz te teme možemo vidjeti u što se zaljubljujete i kako da odvojite fikciju od stvarnog partnera. Ipak, u zadnje vrijeme zbog prenatrpanog rasporeda tj., rada s klijentima, nisam bio u mogućnosti održati radionice.

Imaš i do kraja godine u planu neke radionice?

Ovu godinu jedino planiram školu jyotisha koja počinje 2.10. dok će ostale radionice za sada pričekati.

Mnogo pišeš o arhetipovima. Možeš li našim čitateljima ukratko objasniti što je arhetip? Koji je najdominantniji arhetip u današnjoj kulturi među ženama i među muškarcima? A što su Anima i Animus?

Arhetip je prvotni mitsko-religijski obrazac ponašanja koji definira ponašanje čovjeka, poput pčele koja svaki cvijet obrađuje u osmerokutu, tako se i čovjek ponaša prema obrascu.

Odgovor na tvoje drugo pitanje jest da je najdominatniji arhetip današnje kulture Petar Pan. Petar Pan je poput Narcisa koji se “utopio” u Neverlandu. On je dijete koje leti i koje misli da ima svemoć, ali to u jednom trenutku gubi. Prebrižni roditelji stvaraju zaštitu, dijete ustvari ne izlažu stvarnim problemima i takvom muškarcu žena govori što da radi, jer on igra igrice, kupuje dječje stvari, a kasnije kupuje motor kako bi negdje pobjegao. S druge strane, žena može biti uspješna poslovna žena, ali negdje postaje kao i Wendy iz priče o Petru Panu, zaljubljena u nemoguću ljubav, gdje ne vidi da postaje rob svoje zaljubljenosti u sebe koju nije riješila i tako bira neodraslog muškarca. Globalno nas karakterizira žudnja za lažnom slobodom iza koje se skriva želja za užicima te strah od vezivanja. Svijet je postao Petar Pan, nedoraslo infantilno mjesto prepuno igrica, površne zabave, bez obveza, a ono najtužnije, čovjek bez imalo mogućnosti ne razaznaje stvarnost i ne vidi farse koje su mu pred očima.

Odgovor na treće pitanje možemo objasniti primjerom, gdje žena pri zaljubljivanju u nesvjesnom stanju muškarca prepoznaje kroz sigurnost i zaštitu. U drugom dijelu života prepoznaje tu projekciju, ali u velikoj većini slučajeva teško se okreće drugom tipu muškarca, jer ne želi napustiti spomenuto stanje sigurnosti unatoč tome što ju to stanje guši. S druge strane, muškarci su zarobljeni u majčinski arhetip majke ili Anime, gdje žene postaju muškarcima majke oko kojih se brinu, dok oni nemaju snagu integrirati svoju žensku stranu ili Animu. Kako u prvom primjeru kod žena tako i kod muškaraca, Anima i Animus ostaju neosviješteni i ponašaju se poput demona koji opsjedaju jedno i drugo, što često završava razvodima ili povredama o kojima čitamo u crnoj kronici. Današnja svijest je niska, mnogi vjeruju da se taj problem može riješiti zakonima i da ga država može regulirati, odnosno mnogi ne mogu vidjeti utjecaj nesvjesnog, a oni koji govore da mogu, često to govore deklarativno, odnosno u stvarnosti nisu u stanju osvijestiti problem, jer u biti ne mogu vidjeti da se u odnosima ljudi zaljubljuju u Animu ili Animusa. Ljudi vole projekciju ili priču o odnosu koju transferiraju na partnera što donosi povrjeđivanja partnera. Partneri se ljute jedno na drugo, a zapravo razgovaraju s projekcijom Animom ili Animusom, a ne s osobom. Razočarenja dolaze jer osoba pored nas nije nikada ni bila osoba, brak se prekida, jer smo vjerovali da je osoba ono što je govorila da je projekcija, a ne ono što osoba jest, tako da u odnosima puno puta izostaje stvarni razgovor kako bi se vidjelo jesmo li s osobom koja gaji slične stavove s našima što partnerski odnos vodi prema osobnom osvještavanju.

Na temu istočne filozofije i psihologije Carla Gustava Junga napisao si doktorsku disertaciju. Kažu da se cijela Jungova psihologija može sažeti u jednu riječ – individuacija. Slažeš li se? I objasni čitateljima što je to individuacija i zašto je toliko važna.

Možemo reći da su to pionirski radovi ili ideje u kojima sam još vjerovao da znanost zanima istina, ali s godinama odrastemo i vidimo da svijet tako ne funkcionira, što me je odvelo u drugom smjeru, odnosno, ako pišete o Jungu možete imati velikih problema u znanstvenom djelovanju. Svoje ideje sam radije razvijao slobodno, jer individuacija nalaže odbačenost, odnosno, istina ne može biti priznata i svaki tragaoc mora na taj način razvijati svoje ideje.

Što se tiče drugog pitanja, slažem se, u pravilu nema tu neke nejasnoće, mi živimo tek kao potencijalne osobe, ljudi su ustvari masa koja nema svoje Ja. Sjena koja predstavlja našu tamnu stranu ili ono što ne volimo kod drugog te projekcija suprotnog pola u drugog te osvještavanje da ono što ne volim kod partnera sam ustvari ja. Spoznaja transfera donosi proces individuacije ili stvaranje osobnosti. S velikom većinom ljudi s kojom razgovarate ustvari pričate s maskom ili Personom, osobe tu nema, maska se ponaša kao odraz kolektiva. Primjerice, kada novinar upita u intervju građane da kažu nešto o nekoj temi, oni odgovaraju na odgovore koji su unaprijed prihvaćeni i koji će biti većini dopadni. U individuaciji se odvajaš od drugih, formiraš svoj stav na temelju tvoje Sjene, Anime kod muškarca i Animusa kod žene, što stvara biće koje postaje neovisno, kreativno, sposobno voljeti. Masa pretpostavlja što bi odnos ili život trebao biti, ali nema toliku moć zakoračiti unutar sebe i vidjeti da se ljubav koristi samo kao paravan za narcisoidne odnose. Iako mnogi kažu da vjeruju u postojanje nesvjesnog, unatoč tome što društvene mreže zarađuju na nesvjesnim obrascima, ljudi ne mogu vidjeti ovaj proces i onda ga doživljavaju kroz vanjske događaje: ekonomske krize, propale brakove i neizlječive bolesti. Sve to postaju Sjena, Animus i Anima, ako ih ne osvještavamo oni postaju naš glavni neprijatelj, progonitelj, koji veliku većinu tjera da živi u starom obrascu žrtve. Kako je rekao jedan filozof, ljudi radije idu u rat iz straha da upoznaju istinu. Stoga, individuacija kao objašnjenje nije teška za shvatiti, već strah je da se približimo tom procesu.

Jung je u svoje učenje uveo i pojam kolektivno nesvjesno, što je doživjelo mnoge kontroverze. Iako se danas prihvaća da kolektivno nesvjesno postoji ipak nije prihvaćeno kao apsolutno. S obzirom na tvoju dugogodišnju praksu i rad s ljudima, što bi rekao – koliki obrasci dolaze iz kolektivnog nesvjesnog, a koliko na individualnim razinama?

Uopće se ne treba obazirati na kontroverze, jer onaj tko koristi svakodnevno Jungovu metodu ili astrologiju nailazi na svakodnevne potvrde rečenog. To što mnogi žive u svojim ideologijama, bave se teorijama, a ne praktičnim radom, govori o njima, odnosno koga zanima osvještavanje taj prakticira i provjerava. Arhetipovi dolaze iz kolektivnog nesvjesnog ili ovu pojavu je davno otkrio budizam i nalazimo ga u pojmu bhavanga sota. Privođenje arhetipova u svijest pripada sposobnosti osobe da te sadržaje privede u svijest. Individualno nesvjesno je ono koje se bavi svakodnevnim problemima, ali opet individualno nesvjesno konstelira neki arhetip kolektivnog nesvjesnog. Teoretski je lakše objasniti, dok u praksi nema jasne razlike u kojima možemo vući spomenute paralele.

Vjerujem da se kolektivno društvo može promijeniti jedino s individualne razine. Što je po tebi potrebno da se taj proces ubrza? A što jyotish kaže, kako je kozmički postavljeno da će se ti procesi odvijati u sljedećim godinama?

Ukratko, rekao bih proces individuacije je početak i kraj svakog razvoja, ubrzati ga može malo više svjesnijih pojedinaca, a što se tiče jyotisha, za sada smo u sljedećim godinama u nestabilnom procesu koje će pokazati koliko smo svjesni kao zajednica. Ako to nismo onda će spomenuto stanje promjene biti nestabilno i teško kako ekonomski tako i kroz ratne sukobe.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Bilo da se radi o jyotishu, alkemiji, indijskoj filozofiji ili Jungovom učenju, biti dobro je nešto sasvim suprotno od onog što ljudi traže i očekuju od života, gdje pripadnost jednom polaritetu automatski stvara drugi polaritet, tzv. zakon enantiodromije. Biti ok sa sobom znači izbjegavati polaritete ili zauzete stavove koji u nama stvaraju sve moguće konflikte i zaplete bez granica. Ovo stanje je naš put ili nadilaženje onoga što zovemo patnjom.

 

Indira Juratek

 

Foto: Indira Juratek