Rođenje majke – kako se začela misao i rodilo djelo majke u meni

“Dakle da prijeđem na temu – u tjednu kad si odlazila, moja prijateljice, ja sam saznala da sam trudna i da ne čekam samo jednu bebu nego blizance!!!! …Osjećam se zbunjeno, nisam sigurna ni da to želim, još sam manje sigurna da to mogu. Osjećam veliku anksioznost, ali istovremeno i ogromno uzbuđenje od svega što me čeka u ovih par mjeseci. Ovog tjedna prošla sam sve pretrage koje sam trebala proći, svi su im organi na broju, ne mogu još odrediti spol, al’ čula sam kako im kuca srce… prilično je zbunjujuće, budi neke osjećaje nadmoćnosti, ma ne mogu ti to ni opisati.”

Gore citirani tekst dio je e-maila poslan mojoj prijateljici. Ovako nekako se začela misao i djelo majke u meni, iako mislim da sam se cijeli život spremala za ovo posebno rođenje, rođenje mene kao nove osobe, prelazak iz bezbrižnog djetinjstva u neprocjenjivo važnu i posebnu ulogu majke. Ova neizvjesnost i podijeljeni osjećaji bili su tek početak mog dugog puta u izgradnji nove uloge i uklapanja dosadašnje ličnosti u ovu upravo rođenu. Puta koji nije i neće nikada završiti, puta koji donosi i sreću, strah, umor, igru, ljubav, neizvjesnost, testiranje izdržljivosti, brige, ljutnje, blagosti, grizodušje i prihvaćanje. Postati majka čini se prilično teškim. Kada prvi put postanemo majke, shvaćamo da imamo važnu odgovornost – odgovornost brinuti se o nekome tko nosi naša srca i emocije i u potpunosti ovisi o nama. Što je majka? Možda mislite da je ona nesebična, puna ljubavi, strpljiva, topla žena. Mogla bi biti. Ali to nije ono sve što vas čini majkom.

Arhetipska savršena majka, na primjer, mogla bi pokazati sve najbolje elemente brižnosti i nesebičnosti, dok bi prikaz majke koja napušta svoje dijete vjerojatno imao pretjerane nedostatke i komplekse. Između tih polova postojimo mi, stvarne majke, koje smo skupile ponešto iz oba. U mitologiji se arhetipovi majke često povezuju s idejom Velike Majke. Prema arhetipu, majka ne njeguje samo dijete, već cjelokupnu „kreaciju prirode“ ili određene elemente prirode. Ovakva briga je uvijek posvećena ženskom božanstvu, dok u mnogim politeističkim religijama, majka tvori trijumvirat zajedno s arhetipovima djevojke i krune kao tri stupnja ženskosti. Arhetip majke, kao i svi drugi arhetipovi je u osnovi idealizirana, savršena univerzalna ideja majke.

Često se govori o tome kakva majka sve mora biti i što sve mora ispuniti. Na majci je i onaj najteži zadatak, zadatak da djecu pretvori u ispunjene ličnosti. Golema je to odgovornost roditelja, pogotovo ako se uzme u obzir da se ličnost sama nerijetko gradi kroz cijeli život. Prema C. G. Jungu ličnost je „najviše ostvarenje urođenog svojstva posebnog ljudskog bića, ona je djelo životne hrabrosti i potvrda individualnog postojanja“. Stoga je razvidno da odgoj kao takav, ali i rođenje majke zasigurno nisu mala stvar.

Je li rođenje majke „smrt“ žene koju smo do tada poznavali ili pak njezino konačno ispunjenje? Smrt zasigurno nije, prije bih rekla da je realizacija najbolje moguće ličnosti, trening za postojanje najduhovnije, pune verzije sebe kako bi se konačno ostvarila i sjedinila sa sobom u rađanju djeteta. Baš kao što rođenjem djeteta započinje putovanje u beskraj mogućnosti i bezbroj samoostvarenja, rađanjem je ženama dana moć da sve čemu su težile napokon i ostvare. Priroda rađa; svemoguća je, žena rađa; i ona je. Majka može biti majka i bez djece, majka je uvijek bila nešto više, majka je stanje, božanstvo, ispunjenje prema kojem idu sve žene u potrazi za svojim putem, puninom, u potrazi za samom sobom. S djecom ili bez. To je majka. Majka je ispunjena ličnost, ona je cjelina, ona je Priroda sama. I baš kao što Priroda u sebi skriva i pozitivne i negative aspekte– može biti blagonaklona, sigurna i beskrajno mirna, ali može biti i prevrtljiva, beskompromisna i ne štedjeti nikoga, takva je i majka. Ona je i sretna i nesretna, ona je darežljiva i sebična, ona je blaga i stroga, potpuno mirna i ljuta. Ti polovi koji postoje u prirodi postoje uvijek i u nama samima.

Majka postaje ostvarena tek kada nauči bez grizodušja prihvatiti ove različite polove u sebi. Jer savršene smo sebi i drugima tek kada sebe u potpunosti prihvatimo i volimo. Ovim mislima lakše se oduprijeti očekivanjima modernog društva i grizodušjem da nismo ono što od nas društvo/obitelj očekuju. Majke su sve i samo ako žive svoj put mogu pokazati svu puninu života koju mogu probuditi i ispuniti u sebi i svojoj djeci.

Majka postoji i puno prije rađanja, u obliku žene, žene koja gradi ličnost, žene koja sa svim svojim strahovima, manama i vrlinama korača prema cilju izgradnje same sebe. Strah s početka ovog teksta koji sam osjetila kada sam saznala da sam trudna bio je samo zametak koktela raznih emocija koje sam u ove tri godine progutala, a o kojima ću vam još pisati. Misao kojom želim zaključiti je da apsolutno svaka preživljena situacija u ove tri godine vrijedi – možda nisam postala sretnija, ali sam postala ispunjenija, kompletnija i sigurnija u svoj život. Rađanjem novih života rodila sam i sebi jedan poseban, jedan u koji sam tek krenula i veselim se svemu što me čeka – jer znam da mogu! Majka sam.

Martina Kolarić

Foto: Unsplash, Pexels