Razgovarali smo s Ivanom Nikolić, multidisciplinarnom umjetnicom iza popularnih karata ARThetip
Ivana Nikolić radikalna je slikarica i multidisciplinarna umjetnica koja je pokrenula niz uspješnih inicijativa vezanih uz razvoj kreativnosti i umjetnosti u zajednici. Posebnu pažnju posvećuje istraživanju i razvoju kreativnosti koja ne služi samo kreiranju nove materijalne vrijednosti, nego i osvještavanju sebe kroz sve aspekte života i postojanja te poticanju suosjećanja, koegzistencije, holističkog pristupa i socijalnog senzibiliteta.
Svoju umjetničku i životnu misiju aktivatora društvenih procesa provodi kroz radikalne kolektivne umjetničke projekte te poduzetničku i dizajnersku praksu. Kreatorica je i vrlo zanimljivog koncepta ARThetip koji nas je jako zainteresirao pa smo poželjeli više saznati od same Ivane. Njezin razgovor s našom urednicom, Indirom Juratek, pročitajte u nastavku.
U izdanju Planetopije izašao je tvoj ARThetip: jedinstveni spoj umjetnosti i psihologije, istoka i zapada, a sastoji se od 108 umjetnički oslikanih karata i priručnika za dublja tumačenja. Imam mnogo raznih karata za psihologijske i duhovne sfere, ali zaista mogu reći da je ARThetip jedinstveni pristup. Kako se materijalizirao kroz tebe?
Pa baš si to lijepo napisala…materijalizirao kroz mene. Upravo sam takav osjećaj imala kada mi je prijateljica prvi puta rekla „Nemoj me više gnjaviti s kartama, to je tvoja ideja i napravi ih jer to mora biti tvoj projekt“. Naime već se dugi niz godina s nekolicinom svojih prijateljica i prijatelja bavim s temom kreativnosti i stalno ih nagovaram da napravimo karte i stavljam to u kontekst zajedničkog projekta, međutim izgleda da je to ipak trebao biti moj projekt, jer ga sanjam minimalno petnaest godina. Osim tog intenzivnog razmišljanja o kartama koje bi ljudima pomogle da razviju kreativni potencijal i svjesnost o sebi, od svoje 13. godine intenzivno promišljam o sebi i radim na svojoj svjesnosti pa sam u tom procesu pročitala mnoge autore i proučila mnoge tehnike. Uvijek mi je bilo zanimljivo spajati istok i zapad, prirodu i čovjeka, umjetnost i znanost pa su mi prirodno uvijek bili najzanimljiviji C.G.Jung i Rudolf Steiner. Tijekom mog studiranja na Accademia di belle arti u Veneziji zaljubila sam se u slikarski izraz umjetnika Mark Rothkoa pa je moje slikarstvo uvijek bilo isključivo koloristički orijentirano samo se kroz godine čistilo od svih suvišnih naracija i simbola i sada sam unazad desetak godina samo na bojama.
Kada sam se konačno prije tri godine odlučila razraditi koncept ARThetip krenula sam od svojih slika i boja koje su meni jako važne te Junga i njegovih arhetipova, jer cijeli život ljude u stvari gledam kao mozaike različitih osobnosti. Uvijek sam doživljavala ljude kao impresionističke slike Claude Moneta, predivan skup boja i struktura, međutim kada ih gledamo kroz naše ograničeno viđenje, vidimo samo dio i nemamo viziju cijele slike. Vidite samo nekoliko mrlja i doživljavate ljude kao samo jedan mali dio njihove prebogate osobnosti i u stvari onoga što oni jesu. Rekao bi Jung da vidimo samo njihovu Personu. To i nije toliko loše, osim što dolazimo s drugim ljudima u razne nesporazume, ali ono što je najtužnije u tome je da i mi sami sebe gledamo samo kroz one osobnosti i elemente koje su nam rekli da su društveno prihvaćene. Na taj osakaćeni način gledanja sebe i svijeta oko sebe osim što često prolazimo kroz život, a da ga nismo niti svjesni, ujedno i živimo neki život koji uopće nije naš. Živimo neku iskrivljenu sliku života koju su nas naučili da trebamo živjeti i što trebamo biti. Iz toga često proizlazi velik broj problema i dobro je kada se problemi zaustave na nesporazumima ili sukobima s ljudima, najgore je kada se to transformira u psihičke pa potom i fizičke bolesti.
Gledajući tako ljude oko sebe i tapkajući kroz svoju psihu kao slijepac od svoje 13. godine otkrivajući svakim danom neke nove osobnosti došla sam do zaključka da je važno napraviti neki alat s kojim će ljudi moći istražiti sebe. Pritom mi je bilo jako važno da to nisu samo „upute za život“ na što se svodi većina self help knjiga koje nam opet govore što bi trebali biti, nego da to bude precizan alat za istraživanje sebe, složen od najvažnijih sastojaka. Stoga sam mojim osnovnim sastojcima tražila mrežu, sustav, „ljepilo“, strukturu koja bi svemu tome dala kostur i imala savršenu intuitivnu podlogu kroz koju bi ljudi s lakoćom pronalazili dijelove svoje osobnosti. Upravo iz tog razloga sam uključila čakre kao strukturu na kojoj je sve složeno i tada je sve imalo logike i sjelo na svoje mjesto. Moje slike, boje koje su duboko povezane s našim emotivnim stanjima na najdubljoj intuitivnoj razini baš kao i zvuk, čakre koje također imaju svaka svoju frekvenciju pa tako i boju i na kraju arhetipovi. Elementi su bili tu samo sam ih onda trebala povezati na najbolji mogući način da ljudi kada odaberu neku kartu/boju dobiju baš upravo taj dio sebe koji je u njihovom mozaiku duše. Izgleda da sam uspjela, jer svi uvijek odaberu onu kartu koja je upravo taj dio njihove osobnosti koju su trebali sagledati u tom trenutku. Znam zvuči komplicirano, ali i nije. Samo se treba prepustiti intuiciji i hrabro zaroniti u sebe.
Kad sam čula da si ti kao slikarica napravila karte, očekivala sam ilustracije kakve najčešće nalazimo na ovakvom tipu karata. Međutim, kad sam otvorila tvoj ARThetip dočekao me čisti, jaki kolorit, bez likova, uljepšavanja, likovne priče. Zanima me što se nalazi iza takvog pristupa. Osobno sam to na prvu doživjela kao jednostavnost, međutim ova priča je sve samo ne jednostavna…
U stvari kada sada gledam sa stanovišta gotovog koncepta, sve mi izgleda jednostavno, ali da ovo je vrlo dubok i višeslojan koncept koji sve ljude koji koriste karte povezuje s njihovim najdubljim dijelovima psihe. Boja i zvuk iznimno snažno utječu na nas ljude i našu psihu zato uz boje i nije potrebno dodavati bilo kakve naracije i simbole. Moje je mišljenje da s naracijom i simbolima koji su lako prepoznatljivi i duboko ukorijenjeni u cijelu našu kolektivnu svijest samo i nadalje lažemo sebe. Kada vidite kartu s nekim tužnim licem, destrukcijom, vragom ili tornjem koji se ruši hoćete li baš krenuti prema toj karti? Nisam sigurna. A i kada ju izvučete uvijek tražite opravdanje ili neku pozitivnu kartu. ARThetip upravo zato nema prepoznatljive simbole. Naravno ako netko zna koje je boje koja čakra može biti vođen tim principom, ali zato svaka karta ima više boja. Ujedno ima 108 karata pa je vjerojatnost da ćete zapamtiti baš sve slike smanjena. Ono što je također jako važno u ovom konceptu je da svaki arhetip ima i svoju sjenu. Kako je rekao Jung „Svjetlost ne može postojati bez sjene.“ pa tako koliko god bježali od nečega u sebi što nije društveno prihvaćeno uvijek ćemo kad-tad susresti tu sjenu u nekom našem obliku ponašanja ili reakcija. Zato je bolje suočiti se s time, vidjeti kako nam sjena može pomoći i prihvatiti ju kao dio našeg predivnog bića. Osim toga, ako se ponovo vratimo slici lopoča Claude Moneta, tek kada sagledate cijelu sliku u cijelom njezinom bogatstvu boja, nijansi, sjena i svijetla, tek tada zapravo vidite tu sliku u njezinoj veličanstvenosti. Upravo je tako i sa svim dijelovima naše psihe, bogatstvo, ljepotu osobnosti i jedinstvenost vidimo upravo iz te predivne raznolikosti i izmjene pozitivnog i negativnog i tek kada sve sastavimo u mozaik zaista vidimo sebe.
Kako sam već rekla, boje su duboko povezane s našom intuicijom i s emocijama, kako onima koje želimo prihvatiti tako i s onima koje ne želimo prihvatiti o čemu je puno govorio i Mark Rothko pa tako nerijetko ljudi ispred njegovih slika osjete takvu snagu emocija da zaplaču. Na bojama je baziran i jedan model dijagnostike u Homeopatiji , a svaka čakra kao naš energetski centar u različitim dijelovima našeg tijela ima svoju frekvenciju koja samim time korelira s bojama i s cijelim nizom drugih elemenata od organa u tijelu, karakteristika, strahova, izazova. Na taj način sam kroz duboko psihološko sagledavanje čakri povezala boje/slike i s čakrama i s arhetipovima.
Sama kažeš da je psihologijska podloga ovih karata Jungovsko tumačenje ljudske psihe. Za sve koji su upoznati s djelom i radom Carla Gustava Junga, odmah će biti jasno da ARThetip prodire duboko i zaranja u našu Sjenu. Što te povuklo u tom smjeru?
Jednako kako tvoja pitanja i moji odgovori zaranjaju jedno u drugo tako i naša osobnost jednostavno treba imati sve dijelove i Personu i Animus/Animu i Istinsko sebstvo i Sjenu. To su osnovni elementi od kojih se sastoji ARThetip i svako poglavlje odnosno čakra pa tako kako na makro razini cijelog koncepta tako na mikro razini svaki arhetip u sebi sadrži i svjetlo i sjenu i animus/animu i personu. Samo je pitanje gdje je koji arhetip pozicioniran u mapi naše osobnosti. Bolje je pitanje zašto NE sjena? Ima jedna poznata rečenica „Ono si u što vjeruješ.“, a u što mi vjerujemo? Uglavnom vjerujemo u nešto ili nekog drugog. Mi ljudi smo kondicionirani na način da vjerujemo u Boga, u političare, mami, tati, prijateljima, učiteljima, svećeniku. Uglavnom vjerujemo svima osim sebi. Vjerujemo im kada nam kažu kako da se ponašamo, što da radimo, što da jedemo, kako da se oblačimo, što da učimo i što da mislimo. Moje pitanje je Gdje smo tu mi? I znamo li uopće tko smo mi na kraju svega toga? Sustav nam je postavljen tako da na taj način prebacujemo odgovornost van sebe što je ugodno i praktično, jer ne moramo razmišljati o tome što radimo. Jednostavno samo slušamo što nam kažu. Problem se pokaže u trenutku kada naša podsvijest i sve ono što gušimo i guramo u nju prestane podnositi pritisak i eksplodira što se uglavnom dogodi u najneprimjerenijem trenutku.
Potiskivati možemo različite dijelove sebe od najnepopularnije sjene pa preko muške osobnosti kod žena ili ženske osobnost kod muškaraca (animus/anima), možemo potiskivati i naše Istinsko sebstvo ili čak Personu, odnosno ta osobnost koja je najvidljivija u vanjskom svijetu. Znam zvuči čudno, ali to su oni trenutci kada nam ljudi kao primjerice meni kažu „pa ti si tako sigurna u sebe i uopće nemaš dileme i problema“, a ja sam svaki drugi dan u najvećoj nesigurnosti i borim se s tisuće svojih osobnosti iz sjene. Međutim, moja Persona, barem ono što ljudi percipiraju, je da sam u najmanju ruku Ivana Orleanska. Sjena je nešto što u stvari zvuči zlokobno i to opet radi simbola, učenja i kolektivnih obrazaca, samo kada malo bolje proučite sebe shvatite da bez tih nekih osobnosti koje zovemo sjenom ne bi primjerice ujutro izašli iz kreveta ili bi bili surovi i bezosjećajni. Kada izdvojimo pincetom samo jednu osobnost onda to naravno izgleda grozno, pogotovo ako ti koje slušate ili koji odobravaju vaše ponašanje i osobnost, to ne prihvaćaju. Jeste li se ikada pitali zašto se oni boje vaše sjene ili bilo kojeg dijela vaše osobnosti? Osim naravno radi ustaljenih društvenih obrazaca, možda prepoznaju svoju sjenu u vama ili možda prepoznaju nešto što bi željeli imati, a nemaju hrabrosti razbiti ustaljene obrasce ili jednostavno imaju naviku kondicionirati sve koji su drugačiji. Naučili smo jednostavno živjeti kroz strah, zastrašivanje, osjećaj krivice, sram, izolaciju, segregaciju to su najjednostavniji modeli uvjetovanja ljudi i kada malo razmislite uočit ćete da smo okruženi takvim obrascima. Upravo zato sam svugdje stavila pitanja za sjenu koja duboko dotiču sve naše čakre i sve naše skrivene obrasce straha, srama, osjećaja krivice, izolacije, iluzija svih oblika. Osim što je to najjednostavniji način da prigrlimo sebe baš takvi kakvi jesmo, kroz ARThetip sam to asemblirala na način da ništa i niti jedna slika ne izgleda zastrašujuće i odbojno. To je jednostavno dio vaše osobnosti baš kao što je Monetova slika jezera s lopočima kada ju pogledate u cjelini, tako je svaki djelić vaše osobnosti, svaki vaš arhetip, sastavni dio predivnog veličanstvenog mozaika vaše duše.
Kada nešto guramo pod tepih kad-tad će se to pretvoriti u ozbiljan poremećaj jednako kao kada stvaramo dualizam unutar nas samih dolazi do sukoba unutar nas. Jednako tako i u društvu u kojem svakodnevno svjedočimo dualizmu što uvijek dovodi do sukoba i destrukcije. Zato je važno i sjenu i Istinsko sebstvo i svoju mušku i žensku stranu osobnosti i personu gledati kao dijelove polariteta unutar nas, jin i jang, pozitivan i negativan pol, ženski i muški princip. Sve je to dio nas i kada ih odvojimo i pretvorimo u dualnost onda ulaze u sukob i destrukciju, ali kada ih po holističkom principu integriramo i prihvatimo kao jedno, onda živimo kao cjelovita autentična bića. Tada prihvaćate činjenicu da vas netko ne prihvaća i da to znači da ste svoji, jedinstveni i autentični.
Kada shvatite taj predivan koncept da sve što vi osjećate i mislite nema nikakve veze s drugima i jednako tako ništa kako se drugi osjećaju i misle nema veze s vama, potpuno novi svijet je pred vama. To je osjećaj najbliži onome kada otkrijete da ste vi svoje vlastito sunce. Često to zovu egoizmom ili egocentrizmom upravo zato da bi bili ovisni o svim obrascima koji su nam nametnuti. Kada ste svjesni i sigurni u sebe i osjećate da ste vi sunce vašeg svemira, tek tada možete davati najviše i najbolje od sebe, jer znate što su želje vašeg srca i što možete dati s puno užitka, ljubavi i predanosti.
Osobno mi se jako sviđa što si inspiraciju pronašla i u Rudolfu Steineru koji je jedan od najzanimljivijih intelektualaca, filozofa, suvremenih učitelja duhovne znanosti kao i kreator same antropozofije. Što si prilikom kreiranja ovih karata pronašla u njegovim učenjima?
Ono što me dovelo do Steinera je koncept Waldorfske škole gdje se slobodno razvija osobnost svakog djeteta. Gdje se svako dijete razvija u skladu sa svojim talentima i u skladu sa svojom prirodom i prirodom oko sebe koje je nerazdvojni dio. To mi je bila doslovno opsesija tijekom mukotrpnih iskustava u osnovnoj i srednjoj školi gdje sam zbog svoje izrazito neovisne, neprilagodljive i kreativne umjetničke prirode uvijek bila crna ovca pa čak i u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. Sva njegova učenja se uvelike oslanjaju na umjetnost u različitim formama i na boje kao i na prirodu. Slično kako Steiner promišlja povezanost s prirodom i meni su priroda i prirodni procesi važan dio života. Smatram da je čovjek neodvojivi dio prirode i planete Zemlje i jednako kako kada ne osvještavamo i njegujemo sebe naše tijelo počinje reagirati kroz bolest, na isti način priroda reagira kada ju ne njegujemo i osvještavamo naš odnos s njom. U trenutku kada ćemo osjetiti da smo to sve mi i da su priroda kao i sva živa bića u prirodi dio nas i mi smo dio njih, onda ćemo se zaista početi odgovorno odnositi prema prirodi. Upravo iz svih tih razloga osjećam kao da sam isto biće sa Steinerom, jer duboko osjećam svaku misao koju je on iznosio. Osim toga i Steiner i Jung su radili poveznice istočnih i zapadnih filozofija, učenja i praksi. Moj je duboki osjećaj da je jednako važno ne stvarati dualizam unutar sebe, kao niti u društvu i među ljudima i dijelovima svijeta. Opet kako u mikro univerzumu tako i u makro univerzumu, jer ono što često ne prihvaćamo je da smo mi dio svega i sve je dio nas. U toj spoznaji je ogromna snaga koju svatko od nas ima kao ljudsko biće, jer ako smo dio svemira i sveg postojanja onda nema ničega što nam nije dostupno, jer je sve u nama.
Steiner mi je i ideja vodilja za koncept koji je nastavak ARThetipa, a to je ARThetip za djecu od vrtića do četvrtog razreda osnovne škole. To je koncept koji je već u visokoj fazi realizacije, a koji će biti alat za rano identificiranje talenata kod djece. To je moja životna želja pomoći djeci, ali i roditeljima da znaju što su talenti njihove djece i da imaju izbor i jasnu viziju kako ih dalje voditi kroz život. PISA testiranje je već uvelo testiranje kreativnosti kod djece što je ogroman korak prema promjeni paradigme školovanja.
Tko sve može koristiti ARThetip?
ARThetip mogu koristiti svi koji žele osvještavati sebe ili istraživati različite elemente svoje osobnosti. U knjižici postoji osam metodologija rada s kartama, ali razradila sam i ove osjetljivije teme i metodologije koje su možda bolje za rad uz mentorsko vodstvo. Samim time su karte pogodne i za rad terapeuta ili coacheva sa svojim klijentima. Mogu odlično poslužiti za teme u privatnom životu, ali svakako ih preporučujem i za poslovne savjetnike. S obzirom da su bazirane na arhetipovima mogu biti korisne i kod strukturiranja brendinga za tvrtke i harmoniziranje timova. Karte mogu poslužiti i za kreativce i umjetnike kao inspiracija ili smjernice kod kreativnog pisanja, copywritinga, pisanja knjiga i scenarija. Namjena je puno, jer to je alat pa mi često ljudi pošalju i fotografije kako su koristili karte za neke svoje namjene.
Za jesen pripremam jedan poseban cjeloviti model radionica koje će se odvijati svaki mjesec kroz godinu dana i bit će svojevrsna cjelina rada na sebi, a u sljedećoj godini ću sa svojom suradnicom Anom Kutija organizirati i retreatove ili kako ih ja zovem Uzmaci od svakodnevnice, koji će biti usklađeni s sezonskim ciklusima i elementima zrak, voda, vatra i zemlja te će pomoći svima koji se žele pridružiti uskladiti svoje ritmove života i osvijestiti svoju istinsku osobnost i uskladiti ju s društvom i vanjskim svijetom.
Što je za tebe kreativnost? Može li čovjek biti cjelovit i ostvaren bez da se na nekom polju života kreativno izrazi?
Svaki čovjek je kreativno biće i kreacija i kreativnost je naša najveća snaga. Ljudi često kažu za sebe kako nisu kreativni, međutim to je kao da kažu da nisu ljudi. Važno je spoznati da je kreativnost naša najveća snaga. To naravno ne znači da svi trebaju biti umjetnici, jer je umjetnost možda osnova za razvoj kreativnosti, ali umjetnički talenti su ipak posebni talenti, a ne kreativnost sama. Kreativni su svi i ona se, kako često ljudi krivo misle ne nalazi u jednom dijelu mozga, ona je svugdje u cijelom mozgu i u cijelom našem biću, jer je vođena i energijom, a ne samo intelektom. Dapače, kreativnost je energija iznad intelekta i iznad emocija i iznad intuicije. Kreativnost objedinjuje sve i daje odgovore na mnogo pitanja kojima se danas mučimo. Kako bi zaista otvorili svoje kreativne potencijale neophodno je dobro upoznati sebe i osvijestiti sve dijelove svoje osobnosti. Samo tada nećemo imati strah od prepuštanja toj vrlo moćnoj energiji koja nam omogućuje da konstantno u sadašnjem trenutku kreiramo svoju stvarnost. Moje duboko vjerovanje je da smo mi kao ljudska bića iznimno moćni samo je važno otvoriti se prema svojoj vlastitoj kreativnosti. Ljudi se uvijek boje da će ta moć i svjetlo u nama privući i tamu naše osobnosti. DA, hoće! Jedno bez drugoga ne postoji, samo je važno biti svjestan svih dijelova sebe jer sve dolazi u ciklusima. Kada smo svjesni sebe i razumijemo cikluse onda ne postoji mogućnost da činimo loše bilo kojem biću na planeti Zemlji. Onda smo otvoreni za sve što dolazi, jer nemamo strah od nepoznatog, od pogreške ili od promjene. Kada dopustimo svojoj duši da bude ono što jest, dopuštamo i drugima da budu cjeloviti. To je suština kreativnosti i kreativne energije: daje nam snagu da djelujemo izvan okvira sigurnosti i predvidljivosti, s potpunim povjerenjem u vlastite moći. Zato i povezujem svjesnost i kreativnost. Kada smo svjesni sebe nema strašnih čudovišta iz ormara, to smo samo mi takvi kakvi jesmo, volimo se i prihvaćamo i sav kreativni potencijal i energija stvaranja nam je dostupna, jer je na tome baziran cijeli Svemir. Zašto ne prihvatiti da smo dio toga.
Na krilima kreativnosti, svakako se moramo dotaknuti zagrebačkog projekta “Projekt Ilica: Q‘Art”, čija si supokretačica. Otkuda je došla ta ideja i kada nam stiže novi Q‘Art?
I kolega Aleksandar i ja smo iz tog kvarta, iz Ilice i oboje smo završili Akademiju koja se nalazi u Ilici pa je to na neki način bilo prirodno osjetiti svoj kvart, vidjeti što je to što nedostaje nama, našim susjedima i svima koji privremeno i povremeno borave u ovom kvartu i stvoriti umjetnički projekt koji će pokrenuti ljude. Zadnjih gotovo sedamdeset godina upravo na Ilici nastajali su svjetski bitni akcionizmi, konceptualna umjetnost, intervencije, performans. U novom se tisućljeću u javnom prostoru i kriznim područjima grada razvija umjetnost u zajednici, urbanom prostoru i kvartovima. Community art je koncept koji se provodi u suradnji s velikim brojem građana i svim socijalnim skupinama koje sudjeluju pa na taj način pokreće društvene procese i transformira zajednicu i urbanu cjelinu. To je bila naša motivacija jer Ilica izgleda poprilično zapušteno. Do Frankopanske je devastirana samo u dvorištima, a od Frankopanske prema Črnomercu i sve ulične zgrade izgledaju tragično da ne govorimo o praznim prostorima i dvorištima. Ono što je meni osobno bila velika motivacija je pokrenuti i ohrabriti ljude da osjete kako oni isto mogu nešto učiniti, kako je to njihov grad pa od tuda i slogan #mi građani smo grad. U toj zabludi u kojoj živimo koju sam već spomenula, a to je da moramo slušati druge, a oni opet slušaju druge, pa onda i ti slušaju neke druge, jednostavno smo zaboravili da smo mi ti koji možemo i trebamo napraviti neku promjenu. Gdje je tome kraj? Dosta prostora je oživjelo, ali daleko je to od onoga što sam imala u viziji. Sve bi bilo lakše da smo u barem malo razvijenijem društvu, jer što oni koji vode jednu državu ili jedan grad imaju veću potrebu za kontrolom odnosno veliki nedostatak povjerenja, to je umjetnost pod većom kontrolom, jer umjetnost je opasna. Ona je uvijek mijenjala stvarnost kakvu poznajemo na način da su se umjetnici oduvijek usudili izazvati status quo, uputiti kritiku, osvijestiti strahove i istinu. Zato svim studentima na uvodnom predavanju kažem jednu važnu rečenicu koja govori sve, a to je da Konzervativna društva nisu spremna na kritiku, a samim time niti na umjetnost, jer umjetnost je jako teško kontrolirati koliko god joj okvira stavili.
Pripremaš li još neki kreativni projekt?
Pripremam naravno i već sam ih spomenula. Jedan je ARThetip za djecu i rano otkrivanje talenata kod djece kako bi i djeci i roditeljima bilo jednostavnije ploviti ovom trenutnom stvarnošću i kako bi se djeca mogla razvijati u kreativne, sigurne i sretne pojedince.
Drugi je cjelogodišnji koncept radionica za cijelu godinu gdje ćemo jednom mjesečno raditi na raznim dijelovima osvještavanja sebe i svojih energetskih centara kao i na svemu što svaki taj dio naše energije i tog dijela godine donosi.
Treći projekt je sustav od četiri retreata ili kako ih ja zovem Uzmaci od svakodnevnice gdje ćemo naravno osvještavati sebe, povezivati se s prirodom, procesima i ciklusima Svemira. Cilj mi je da svi koji prođu sve te procese, unaprijede kvalitetu svog života, imaju manji stres, harmoničniji život i odnose, da očiste strahove i blokade. Jednostavno da se vrate kao novi ljudi, kreativniji, snažniji, jači, spremniji za sve izazove. Kada mijenjamo sebe, mijenjamo i onaj manji dio kolektivne svijesti u kojoj živimo. To opet ne znači da ćemo promijeniti sve, to samo znači da ćemo mijenjajući sebe mijenjati i poticati ljude oko sebe, jer kažu istočni filozofi, ako želiš promijeniti svijet, kreni od sebe. Izazovi će i nadalje ostati, samo ćemo ih mi manje vezati uz sebe, jer ćemo probuditi svijest o tome da sve što dolazi možemo nešto naučiti o sebi.
I za kraj, što za tebe znači biti dobro?
Pa to već vjerojatno i sama znaš što ću ti napisati. Za mene je biti dobro kada sam svjesna sebe, svojih snaga i slabosti, svojih potencijala, talenata i svojih mračnih strana, baš svega u cijelosti i kada znam da je ovo moje tijelo jedino što zaista imam pa ga njegujem i pazim kroz obilje na sve načine. Kroz sve to postajem bolja osoba prema drugim bićima i sve što naučim o sebi prenosim i njima bez zadrške i s puno ljubavi. Moja filozofija općenito je da ne mogu do kraja biti dobro i sretna, ako svi oko mene nisu sretni pa će mi to vjerojatno ostati glavna misija cijelog mog života. Biti dobro i biti sretan naravno za mene ne znači lagati sam sebe pa glumiti neku sreću za kameru, nisam niti ja uvijek dobre volje, samo kada se podignete i promatrate sve što vam se događa u životu i osvijestite ulogu svakog od tih događaja onda je sreća onaj osjećaj zadovoljstva jer vidite ciklus, jer vidite početak i kraj svega, jer vidite procese i da ništa zaista nije protiv nas nego samo još jedan novi zadatak i izazov.
Foto: Privatna arhiva
POST COMMENT